Po idealnom scenariju nekog ligaškog natjecanja, na početku bi utrka za titulu izgledala posve otvorena, s nekoliko podjednako jakih ekipa od kojih svaka ima svoje adute i nedostatke. Kasnije bi netko iskočio po formi i nanizao sjajnu rezultatsku seriju, a kad bi mnogi već mislili da znaju tko će osvojiti titulu, sve bi se opet zakompliciralo i otišlo u neizvjesnost sve do zadnjeg kola.

Održati napetost što dulje, to je ideal kojemu teže sve lige – kako iz sportskih, tako i iz komercijalnih i svih drugih razloga. Dobro je kad se netko izdvoji od pratnje i kad se na tu momčad fokusira medijska pozornost, a onda sve druge postanu dodatno 'nabrijane' na nju. Publika najviše voli priče o usponima i padovima, favoritima i autsajderima, a teško i herojski izboreni uspjesi u pravilu se pamte više od 'šetnji' kroz prvenstvo.

No u stvarnom se životu stvari rijetko kada odvijaju po scenariju. Odlika današnjeg nogometa rastuće je raslojavanje elitnih i onih nešto manje elitnih klubova, pa su i utrke za naslov često sve izvjesnije. Ove sezone praktično su već riješene u Njemačkoj, Italiji, pa i u Francuskoj; Engleska i Španjolska jedine od zemalja 'Petice' imaju uistinu neizvjesna prvenstva što se tiče naslova prvaka.

Posebno su zbog takve situacije zabrinuti u Njemačkoj, gdje neporaženi Bayern (22 pobjede u 24 kola) ima već 20 bodova prednosti, a u posljednjih šest kola pobjeđuje, redom: 5-0, 2-0, 4-0, 4-0, 5-1, 6-1... Gotovo da ne prođe ni dan da se negdje ne objavi kakva analiza na temu što takva dominacija znači za ligu i je li to dobro za prvake, koji usto jurišaju i na ponavljanje europske titule.

'Moram reći da Bayern ima slabu konkurenciju u Bundesligi', rekao je u subotu legendarni vratar Jens Lehmann. 'Nijhovi suparnici ne znaju kako im se suprotstaviti, čak se više ni ne trude.' Pep Guardiola je poslije gostujuće pobjede 6-1 u Wolfsburgu izjavio da 'nije baš zadovoljan' igrom svoje momčadi.

U Hrvatskoj su stvari, međutim, postavljene naglavačke. Već i prije početka MAXtv Prve lige 'zna' se budući prvak – svi očekuju da to još jednom bude Dinamo, budući da je neusporedivo jači od svih drugih. S obzirom na proračun kojim raspolaže, moralo bi doista nešto senzacionalno krenuti po zlu da dođe u probleme u obrani titule. U nekom trenutku prvenstva pojave se sitne naznake da bi tako možda i moglo biti, ali baš kad bi se rasplet mogao zakomplicirati, sve se opet vrati na početak i veliku prednost pred nejakim konkurentima.

Takva situacija, naravno, nije dobra za ligu. No ona prije svega nije dobra ni za Dinamo, koji se često previše opušteno šeta kroz prvenstvo (osobito u proljetnom dijelu sezone). Zatim na jesen, uljuljkan u lažni osjećaj samopouzdanja te s iskrivljenom slikom o vlastitoj kvaliteti, kreće u europske izazove: čim naleti na nekog malo bolje organiziranog suparnika, tek nešto kvalitetnijeg od onih s kojima se susreće na domaćim travnjacima, počinju ogromni problemi.

Sigurno je da postoje i drugi razlozi za to, ali ovaj se scenarij bez greške ponavlja iz godine u godinu i Dinamo u Europi nerijetko djeluje bespomoćno, ponekad i pomalo neozbiljno. Gotovo onako kako je Slaven Belupo izgledao u subotnjoj utakmici protiv njega.

Koprivničanci su tjedan ranije na Poljudu izgledali kao uvjerljivo najslabija momčad lige (što, po prikazanom nakon zimske stanke, svakako i jesu). U subotu su na svom terenu protiv Dinama izgledali još gore – kao potpuno neozbiljni, amaterski sastav. To je, iako ne tim riječima, priznao i njihov novi-stari trener Elvis Scoria, najavivši da će ponuditi svoju ostavku.

Iako su pojedini mediji donijeli priču o 'modrom uraganu' koji je 'poharao' Koprivnicu, igrači i navijači hrvatskog prvaka nemaju zbog čega biti pretjerano zadovoljni. Ne radi se o tome da Dinamo nije igrao dobro – takvo što bilo bi apsurdno tvrditi poslije pobjede 6-1 i toliko daleko ne bi otišao ni Pep Guardiola – nego zato jer Slaven nije pružio nikakav otpor i Dinamo nije ni trebao odigrati na razini na kojoj to može.

Zabijali su praktično iz svake opasnije akcije, iz prekida, suparničkih pacerskih grešaka, besmisleno počinjenog prekršaja za penal... Vidjeli smo pregršt lijepih individualnih poteza, ali neku veliku igru ne – jer za to nije bilo ni potrebe. Modri su se prošetali i (pre)lagano došli do tri boda.

Hajduk je do utakmice u Puli nanizao seriju od 16 prvenstvenih utakmica bez poraza i stigao do šest bodova zaostatka za Dinamom. Svaka čast Rijeci, ali dosadašnji tijek prvenstva bio je priča o razvoju Tudorove momčadi, kojoj su uoči prvenstva predviđali grčevitu borbu za 'europsko' mjesto u konkurenciji sređene Rijeke i 'iskusnjarama' pojačanog gradskog rivala RNK Splita. Vječni optimisti potiho su počeli pričati o mogućem napadu na titulu.

Računica je bila jasna, jer Hajduk je sve imao u svojim rukama. Trebao je 'samo' dobiti sve utakmice do kraja prvenstva – njih 12, među kojima su dvije s Dinamom i gostovanje na Kantridi. Da je pobijedio u Puli te iduće kolo u Osijeku (slučajno baš na terenima na kojima je doživio jedina svoja ovosezonska poraza), u najmanju bi ruku derbi na Poljudu dočekao s šest bodova zaostatka – i tu bi se Dinamo već lagano mogao i zabrinuti...

Na stranu sad to što se stalno ponavlja da je Hajdukov projekt dugoročni, da rezultat sada nije imperativ i da je već dosad učinjeno jako puno. Da je došlo do derbija u takvim okolnostima (što je još uvijek moguće ako Dinamo kiksa kod kuće s Istrom...), svaki bi se navijač – frustriran i lud poslije osam godina potčinjenosti u odnosu na Mamićev klub – potpuno 'povampirio'...

Zato je utakmica s Istrom bila 'make-or-break' točka za splitsku momčad. Pobjeda na tom, za Hajduk tradicionalno jako teškom terenu, značila bi da je ova momčad zaista zrela za velike stvari.

Maglica je jako rano donio vodstvo i Pamićeva škvadra se otvorila, pokazujući (na iznenađenje mnogih) da i protiv jačih od sebe može, u punom smislu, 'igrati nogomet'. Da je Hajduk nekako uspio zabiti i drugi gol, vrlo vjerojatno bi sve bilo gotovo, ali Hajduk nije bio dobar – ni blizu suverenih predstava u kolima prije protiv Lokomotive i Slavena. A onda je u jednoj jedinoj akciji ostao bez dvojice igrača i još je protiv njega dosuđen jedanaesterac...

U drugom poluvremenu gledali smo utakmicu stalno na rubu kaosa – bezbroj prekršaja, isključenje Tudora, Pašalićev promašeni zicer, nedosuđeni penal za Istru koji je bio kudikamo čistiji od onog u prvom dijelu. I ostalo je neriješeno: frustrirajuće za Hajduk koji je to mogao dobiti, ali ne bi bilo uopće nezasluženo ni da je izgubio...

Kažu da nada umire posljednja, ali ima li Hajduk još šansu za naslov? Je li je ikad imao? Je li to ove sezone uopće njegova bitka?

Upitan još i prije utakmice u Puli može li Hajduk stići njegovu momčad, Dinamov trener Zoran Mamić nije ostavio nimalo prostora za sumnju. 'Ma kakvi!', odgovorio je.