I to ne zato što je Đoković dominirao, nego upravo suprotno - pobijedio je u okolnostima u kojima se gotovo nikad ne pobjeđuje.

Đoković je u tom meču osvojio nešto manje od 48 posto ukupnih poena, što je iznimno rijetko za pobjednika na ovoj razini natjecanja. Još znakovitiji je podatak o poenima na reternu: Đoković je osvojio tek 27 posto poena na Sinnerov servis, dok je talijanski tenisač bio osjetno uspješniji s 35 posto osvojenih poena na Đokovićev servis. Srpski tenisač je meč završio sa 140 poena, a Sinner je osvojio 12 poena više.

Drugim riječima, prema većini osnovnih statističkih pokazatelja Sinner je bio bolji. Imao je veći udio osvojenih poena, uspješniji retern i općenito je ostavljao dojam igrača koji češće kontrolira razmjenu. No tenis se ne dobiva zbrajanjem postotaka, nego osvajanjem ključnih poena - a tu je Đoković još jednom pokazao zašto se smatra jednim od mentalno najjačih igrača u povijesti i spasio je 16 od 18 break lopti.

Pokazuju to i napredne statistike poput ukupnog postotka osvojenih poena i tzv. omjera dominacije, koji uspoređuje učinkovitost na vlastitom i protivničkom servisu. Upravo su ti pokazatelji iz ovog polufinala najekstremniji ikad zabilježeni u Grand Slam polufinalima u ATP eri vođenja statistike.

Nikad nitko nije izborio finale Grand Slama osvojivši manji postotak ukupnih poena u meču nego Đoković danas.