NOGOMET I RASIZAM

Huliganska posla ili društveni simptom

  • Autor: Ivan Ivković
  • Zadnja izmjena 05.10.2010 10:57
  • Objavljeno 05.10.2010 u 09:13
Transparent-Mržnja,nasilje,rasizam

Transparent-Mržnja,nasilje,rasizam

Izvor: Pixsell / Autor: Pixsell

Crna strana nogometa ipak je nadmašila radost zbog solidnih partija i uspjeha hrvatskih klubova. Rasizam i ksenofobija ovih su dana teme hrvatskog nogometa, što zbog ekstremističkih poruka, a što zbog pitanja oko nacionalne selekcije i učešća nogometaša rođenih u inozemstvu koji su pritom i različite rase

Korijeni rasizma i ksenofobije, mora se priznati, dijelom su kolektivne povijesti europske kulture, naročito njenih dijelova koji i dalje vjeruju u eurocentrizam i kolonijalni ustroj. A takvih nije malo. Još u 19. stoljeću jedan od najvećih filozofa i mislioca Georg W. F. Hegel je u svojem djelu 'Filozofija povijesti' dao gotovo potpunu legitimaciju uništavanju izvornih američkih naroda (Indijanaca), kao i uspostavi ropstva i kolonijalnih vlasti. Opravdanje je slično onome koje su davali bijeli veleposjednici, a tiče se 'kultiviranja' zemalja i naroda. Tijekom tog proces kultivacije dotični se narodi ne mogu tretirati kao ravnopravni onima iz Europe, zbog njihovog 'vidljivog' zaostatka, prisutnog u svim područjima života. Time oni opstaju u ulozi robova i najamnih radnika, nedostojni za opstanak na razini europskih naroda.

Otada je prošlo više od 150 godina, ali klice takvog gledanja na svijet, nažalost, i dalje opstaju. Iako su sve rjeđe dio raznih akademija znanosti i umjetnosti, njihov je propagandni teren prebačen među mase, a najpodobnija mjesta su upravo nogometni stadioni. Upravo zbog toga, ispadi rasizma i ksenofobije, prisutni diljem Europe tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, nisu tek povremene akcije pijanih i nekulturnih huligana, već su puno opasnije jer su izraz šireg društvenog problema, prisutnog u cijeloj Europi.

CROPIX / Mario Todorić

CROPIX / Mario Todorić

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX / Mario Todorić


Je li južnjačka zastava na Torcidinom transparentu 'White Boys' rasizam ili samo slučajnost?

Barnes zasut bananama
Zemlja porijekla nogometnog rasizma je Engleska, gdje su još tijekom 70-ih zamijećeni organizirani navijački nasrtaji na crnopute igrače. Zbog svoje kolonijalne i trgovačke povijesti, Engleska je prva europska zemlja u koju su u zamjetnijem broju imigrirali ljudi crne puti i stoga je upravo ona i prvo mjesto na kojem je došlo do rasističkih trzavica na nogometnim tribinama i terenima. Prema izvještaju tamošnjih novina, diskriminacija tamnoputih igrača vidljiva je na svim razinama: među klupskim čelnicima, trenerima i drugim igračima, a na kraju i na tribinama i oko stadiona. Najpoznatiji oblik podrugivanja je hukanje nalik onom majmunskom, čime se implicira inferiornost tamnoputih igrača i njihova sličnost s primatima.

Vrh ledenog brijega

Među najgorim klubovima u koje su se infiltrirale neofašističke grupe su PSG, Real Zaragoza, Real Madrid, Atletico Madrid, Energie Cottbus, Lazio i Verona. Dakako, ti klubovi nisu izuzetak, nego više vrh ledenog brijega.

Opseg dotične netrpeljivosti nije bio ograničen samo na provociranje protivničkih igrača, već je aktivno usmjeren i na igrače kluba za koji se navija. Najpoznatiji je slučaj Johna Barnesa, engleskog reprezentativca kojeg su tijekom debija za momčad Liverpoola usred Highburyja vlastiti navijači zasuli velikim brojem banana, uz koreografiju popraćenu glasnim hukanjem i imitacijama majmuna. Većina uvreda i ukupna koreografija bila je dio šire propagande engleskih ultradesnih stranaka i njihovih ogranaka među navijačima. Među klubovima s takvim navijačima najviše su se isticali londonski klubovi Chelsea, West Ham i Millwall. S druge strane, pozitivan su primjer pružali WBA i Tottenham: WBA kao prvi klub koji je u kasnim 70-ima doveo tri crnoputa nogometaša  koji su bili ključni igrači prve jedanaestorice, dok je Tottenham bio prvi klub koji je razvio aktivnu navijačku politiku usmjerenu protiv fašizma i rasizma.

Na meti Gullit, Ince, Winter...
Kako se svjetsko nogometno tržište proširivalo, a nogomet postajao globalni fenomen, sve je više različitih zemalja pokretalo ozbiljne nogometne organizacije iz kojih su izlazili kvalitetni igrači. Samim time povećavao se broj crnoputih kvalitetnih igrača, kao i broj njihovih transfera u najveće klubove. Na taj su način i u zemlje srednje i južne Europe (koje su tradicionalno rasno puno homogenije) počeli pristizati crnoputi igrači.

Kao i u Engleskoj, i na europskom su kontinentu predvodnici rasističkih pokliča bile organizacije ekstremne desnice, koje su i među nogometnim navijačima našle svoje mjesto. Poznati su primjeri igrača svjetske klase koji su osjetili tu diskriminaciju na svojoj koži: u Njemačkoj Brazilac Julio Sergio (igrač Borussije iz Dortmunda), u Italiji Gullit, Winter i Ince, u Španjolskoj Atkinson. Predvođeni frakcijama ekstremne desnice, poticani propagandom fašističkih i nacističkih simbola, nogometni navijači na kontinentu nerijetko su bili i puno radikalniji od onih na Otoku, proširujući mržnju i ksenofobiju često i na druge grupe poput Židova, Roma i Muslimana.

burndenaces.co.uk

burndenaces.co.uk

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal


Poruka navijača Lokomotiva s rasističkom pozadinom - Odemwingi je prešao u engleski WBA

Željezna zavjesa kao blokada
Zbog željezne zavjese i kasnije slabije izloženosti svjetskim trendovima, zemlje istočne i jugoistočne Europe velikom su većinom rasno gotovo potpuno homogene. Uključivši se tek kasnije na globalno nogometno tržište, predvođeni novonastalim milijarderima, klubovi iz tog dijela Europe počeli su se značajno pojačavati igračima iz cijelog svijeta. S time je, tek naknadno, došao i problem rasnog profiliranja i segregacije. Sve učestalijim dolascima tamnoputih igrača (uglavnom iz Južne Amerike) i u ovim se dijelovima Europe počinje javljati otpor usmjeren prema strancima općenito. Legitimirajući takav stav sloganima poput 'trebaju igrati naši dečki', ksenofobija se polako usadila među nogometne navijače, ponovno ih povezujući s ekstremnim desnim grupama koje koriste nogometne stadione kao vrlo jeftin izvor vlastite propagande.

Dodatan problem,vidljiv i danas u Hrvatskoj, nastaje po pitanju nacionalnog identiteta i reprezentacije, kada se postavi pitanje u kojem trenutku igrač može igrati za reprezentaciju neke zemlje, ako nije rođen unutar nacionalnih granica, a pritom nema niti etnički prepoznatljivo prezime?

KAKO RIJEŠITI PROBLEM

Problem rasizma i ksenofobije teško je rješiv jer to je, nažalost, dio europske kulture i naslijeđa. Da bi se postigli konkretni rezultati, potrebno je djelovati i odozgo i odozdo. Odozgo, putem mjera represivnih organa i direktnog sprečavanja rasističkih povika, poruka i materijala, kao i ulaganjem u edukaciju još od  osnovne škole. Odozdo, odgovornost leži na svima nama, građanima, koji ne podržavamo takvo ponašanje i koji imamo dužnost preventivnog djelovanja.

Stranci u Hrvatskoj - dobrodošli ili ne?
Hrvati su narod kojem ksenofobija nije strana. Socijalna distanca prema  drugačijem vidljiva je u mnogim aspektima svakodnevnice, ali smo isto tako narod s lošim iskustvima sa susjedima i strancima općenito, pa smo postali, blago rečeno - oprezni. Novonastali problem s uključivanjem Sammira u reprezentaciju koji je potencirao Zdravko Mamić i uveo pitanje rasizma, ali i općeniti odnos prema 'drugom' , 'drugačijem' i 'stranom' kao osobama koje trebamo prihvatiti u društvo i nogomet, neka su od principijelnih pitanja koja nisu dovoljno puta postavljena. Pitanje nacionalnog identiteta bitno je za većinu naših stanovnika, jer je ono bilo povod za represiju bivšeg sistema.

Kao nacija koja jako drži do sporta, dobar dio stanovništva vrlo osobno proživljava sportske uspjehe i neuspjehe nacionalnih selekcija, a nacionalne sportske selekcije čine dobar dio nacionalne identifikacije, promocije i identiteta u inozemstvu i tuzemstvu. Upravo zbog toga prisvajanje stranaca u sportske kolektive postaje bitno, a naročito kad se odnosi na pitanja nacionalne selekcije. I dok u individualnim sportovima takve transakcije uglavnom prolaze bez pompe (primjeri Pešalova za dizanje utega i Lefevra za karate), nacija smo koja je posebno osjetljiva na ekipne sportove, poglavito nogomet. Koji su kriteriji igranja za nacionalnu selekciju?

Joško Ponos / CROPIX

Joško Ponos / CROPIX

Izvor: Cropix / Autor: Joško Ponos / CROPIX


Sammir zaista nije Damir, no čemu kukasti križ?

Prvi bi kriterij, dakako, morao biti da je to doista nacionalna selekcija, proizašla iz vlastitih sportskih pogona, koja gaji prepoznatljiv stil igre i druge posebnosti nacionalne škole. No kod takvog tipa odabira postaje upitnim igranje igrača poput Petrića, Rakitića i Šimunića, koji imaju veze s hrvatskim nogometnim pogonom puno manje od Sammira. Kada moment etničke pripadnosti počinje biti krunski dokaz u korist nekih igrača, tada se dolazi do samih rubova ksenofobije. Novonastala situacija stavila je pred HNS, HOO i Nacionalno vijeće za sport nove izazove i pitanja, i možda je upravo pravo vrijeme da se odrede jasni kriteriji po kojima će se birati igrači za nacionalne selekcije.

Pixsell

Pixsell

Izvor: Pixsell / Autor: Pixsell

Mladen Petrić i Ivan Rakitić - po kojem su kriteriju stranci, a po kojem domaći dečki?

Htjeli mi to ili ne, bilo to svjesno ili ne, u hrvatskom javnom prostoru (a poglavito u medijskom) tijekom čitave godine postoji kampanja usmjerena protiv stranaca i stranih pojačanja. Ta se pozicija legitimira postojanjem nepresušnog nacionalnog izvora talenta, ali i navodnim osjećajem indiferentnosti koji vlada među stranim igračima kada su u pitanju uspjesi hrvatskih klubova. Tako se često upravo na televiziji čuje kako klubovi dovode strance sumnjive kvalitete, a da šansu ne mogu dobiti 'domaći dečki'. Iako sport treba služiti kao platforma za razvoj, odgoj i obrazovanje prije svega mladeži, ovaj tip argumenta strukturom neodoljivo podsjeća na argumente političara ekstremne desnice koji bi izbacili sve strance iz zemlje zato što otimaju poslove poštenim građanima. Takva usmjerenja, politike i provedba vode u autoritarna društva, upravo onakva kakva smo navodno ostavili iza sebe.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi