Hrvatsko nogometno prvenstvo upalit će svoju 19. rođendansku svjećicu. Od prvog izdanja malo toga se promijenilo nabolje, zapravo je postalo još lošije, ali ljubav za HNL-om nije nestala. Naš klupski nogomet i dalje se prati s jednakim žarom koji se ne gasi
U petak utakmicom Intera i Varteksa počinje 19. nogometno prvenstvo Hrvatske. Ono što je fascinantno jest s koliko se zanimanja pratio, a pratit će se i sada prvi razred najpopularnijeg sporta u Hrvatskoj.
Bez obzira na to što je kvaliteta iz godine u godinu sve slabija, HNL je u televizijskim prijenosima gledaniji, vjerovali ili ne, od utakmica Lige prvaka. Ljudi možda ne odlaze na stadione zbog besparice, loše infrastrukture, neslaganja s politikom voljenog kluba ili nečeg drugog, ali zanimanje za HNL ne jenjava. Prijenosi derbi utakmica HNL-a su jedan od najboljih poslova nacionalne televizije koja ne taji da ima sjajnu gledanost.
Zašto je to tako? To ne mogu objasniti ni najbolji sociolozi. Uz hrvatski nogomet se vežu raznorazne afere, ukradena prvenstva, sudačke nepravde, na čelu klubova su ljudi sa sumnjivom prošlošću, tu su i huliganski ispadi, sve veća mržnja između Zagreba i Splita, prodaje se sve što vrijedi, a stranci (većina njih) nisu ni 'p' od pojačanja.
No, sve to nije ubilo vjeru u HNL u navijača koji je, nažalost, prljave stolice stadiona bez krova i pravog WC-a samo zamijenio udobnom foteljom gdje si može dozvoliti da popije pivu, a bez straha da će dobiti upalu pluća ili izgorjeti na suncu.
To je ipak naša liga, ma kako bijedna bila. Valjda je zato i volimo iako ni sami ponekad ne znamo zašto. Zato će veliki dio Hrvatske, ako ne na stadionu, opet biti uz televizijske ekrane i pratiti HNL. A dan nakon, ulica će opet brujati o nekom novom nadarenom klincu ili sudačkom previdu, Mamićevom verbalnom ispadu ili ljutnji s Poljuda. Sve do novog kola pa opet ispočetka.
