Hajduk je sezonu otvorio pobjedom 2:0 protiv Žiline, ali je već u uzvratu primio dva pogotka u porazu 2:1. Nakon toga uslijedila je domaća pobjeda 2:0 protiv Pafosa, jedna od samo dvije utakmice u kojima je momčad Gonzala Garcije sačuvala svoju mrežu.

Na Cipru se zatim dogodio potpuni raspad. Pafos je slavio 4:0, a Hajduk je već nekoliko dana poslije u prvom kolu SHNL-a ponovno dvaput vadio loptu iz svoje mreže u porazu 2:1 kod Varaždina.

Ni velika europska pobjeda protiv Žalgirisa nije prošla bez upozorenja. Hajduk je u Vilniusu bio impresivan prema naprijed i pobijedio 5:2, ali je još jednom primio dva pogotka.

I onda Istra. Hajduk je dvaput vodio na Poljudu, prvo preko Pukštasa, a zatim u završnici preko Livaje, no utakmicu ponovno nije uspio završiti bez najmanje dva primljena gola. Pogodak Ahmetija u 95. minuti za konačnih 2:2 posebno boli zbog načina na koji je obrana reagirala u trenutku kada je praktički trebalo samo privesti susret kraju.

Brojke zato izgledaju prilično neugodno: 12 primljenih pogodaka u sedam službenih utakmica, odnosno prosječno 1,71 po susretu. Hajduk je pritom samo protiv Žiline i Pafosa na Poljudu uspio sačuvati mrežu. U svih ostalih pet utakmica suparnici su zabili najmanje dvaput.

Posebno je zanimljivo što Hajduk istodobno nema toliko velik problem s proizvodnjom pogodaka. Protiv Žalgirisa zabio ih je pet, Istri dva, a i protiv Žiline i Pafosa na Poljudu po dva. Problem je što momčad trenutačno gotovo svaku utakmicu mora zabiti tri puta želi li biti sigurna u pobjedu.

Gonzalo Garcia zbog toga pred sobom ima vrlo jasan zadatak. Hajduk može igrati atraktivno, može stvarati prilike i imati utakmice poput one u Vilniusu, ali momčad koja u 71 posto svojih utakmica prima dva ili više pogodaka teško može dugoročno imati rezultatsku stabilnost.

A nakon načina na koji je pobjeda protiv Istre nestala u 95. minuti, taj podatak više nije statistička zanimljivost. Postao je jedan od najvećih problema Hajduka na početku sezone.