Da bi Hajduk sutra ponovno postao veliki, danas mora postati jako mali. Manji i od NK Zagreba i od Rijeke, naći se na nekoj razini s Belupom i Splitom. Ne zalijetati se u nešto što ga može dotući, ne sanjariti nešto što ne može dostići, već raditi i raditi. Mora početi vjerovati u svoju osnovnu snagu koju je godinama zanemarivao. Koja je osnovna snaga Hajduka? Dišpet, omladinska škola i nevjerojatna ljubav navijača
Danas Hajdukova prva momčad košta milijun eura godišnje. Prije tri godine tu svoticu su zarađivali Vejić, Cernat i Jertec skupa s istim, a usudio bih se reći i lošijim rezultatom nego današnja momčad. Nerazmjer troškova i prihoda se može tolerirati godinu dana, ali tri godine zaredom je pogubno za svakoga, pa čak i za klub koji živi vječno. Kada ukomponirate skup loših uprava tokom godina ni ne možete očekivati bolji rezultat, jer sve kreće od vrha. Napisao sam barem šest izrazito kritičnih analiza na tu temu. Danas ćemo znanje još više proširiti.
Idealna situacija
U svoje najrastrošnije vrijeme klub je trošio oko 110 milijuna kuna godišnje. Uvijek je lakše potrošiti nego zaraditi, a kakav je idealni scenarij za prihode kluba bez transfera tj. koja je maksimalna moguća zarada od samo nogometnih prihoda. Prodati 30.000 pretplata po 100 eura? Imati šest rasprodanih euro utakmica (400.000 eura svaka), a glavni sponzor i ostali donose tri milijuna eura. TV prava su smiješna kategorija, a prodaja suvenira je tek na početku. Dolazimo do cifre oko 60 milijuna kuna nogometnih prihoda u idealnom slučaju. Jesu li Peroš, Svaguša, Grgić i Maleš koji su krojili troškovnik od 100+ milijuna imali ovo na umu? Imali bi da su novac morali davati iz svog džepa. Ovako su sav svoj menadžerski rizik svalili na leđa idućeg predsjednika.
Mizerna situacija
Hajduk će uvijek imati vjernu publiku i uvijek će se naći onih statističkih 2.000 gledatelja koji su na svakoj utakmici. Dakle 2.000 pretplata od 100 eura plus 3.000 gledatelja prosječno po 60 kuna puta 15 utakmica. Sponzori daju oko sedam milijuna kuna sve skupa, a Hajduk će odigrati dvije euro utakmice doma uz skoro pun stadion (2,5 milijuna kuna prosjek). TV prava. :-) I suveniri. :-)... Ukupno do 20 milijuna kuna... Dovoljno za preživljavanje stabilne HNL momčadi.... Momčadi koja će koštati 7 milijuna kuna godišnje (plaće) i koja će biti sastavljena od domaćih igrača. Ovu računicu (uvjeren sam) ima Brbić i na ovih 20 milijuna prihoda minimalno računa. Da klub nema astronomske dugove, ovih 20 milijuna ne izgleda ni tako loše.
Realna situacija
Hajduk ima 3.000 pretplatnika od 100 eura i svaku utakmicu će pogledati 6.000 ljudi u prosjeku. Novi marketinški tim će pronaći sponzore za 12 milijuna kuna, a klub će početi osjećati novce i od prodaje suvenira i svog brenda. Klub će imati minimalno dvije euro utakmice na kojima će zaraditi do osam milijuna kuna. Sve zajedno našlo bi se nekih 30+ milijuna kuna prihoda od nogometa. Dovoljno za čekanje prave prilike za rezultatsku i klupsku eksploziju. Dovoljno da klub polako stremi prema idealnoj situaciji.
Kako se ponašati?
Kada se izglasa povjerenje u kredit Hajduku, uprava se mora ponašati kao da minimalno i zarađuje, a stremiti prema idealnim prihodima. Dakle nema novih Anasa, Ahmada, Smoji, Aračića, Jerteca, Buljata, Cernata, Veparkoskisa, Paraiba... na njih se treba zaboraviti zauvijek. Maksimalno dati povjerenje postojećem kadru i treneru (kao što se i do sada radilo). Novi Vukušići, Kalinići, Strinići, Jelavići su na pomoćnom igralištu Poljuda.... , a nova pojačanja su detonator današnje stečajne bombe i budućih financijskih problema. Nemam ja ništa protiv pojačanja, već imam protiv njihove cijene.
Glavnom jamcu gradu Splitu dati uvid u tekuće poslovanje i na poseban račun uplaćivati 30 posto svih prihoda koji će se koristiti za plaćanje kredita. Pronaći modalitet u kojem lokalna uprava može preuzeti trošak dijela omladinskog pogona kao što je to nekad i Split radio. Grad Split kao većinski vlasnik mora dati potporu rezanju osoblja u klubu (Reić govori o 400 zaposlenih), a mene zanimaju statusi slavnih Hajdukovih direktora: Grbića i Fiorentinija.
Ulagati napore u nove načine financiranja, drugi europski klubovi puno zarađuju kroz mnoge druge aktivnosti. Ako nemaju ideju, mogu pitati mene... Tu sam na tribini svaki dan oko 22 sata.
Troškove maksimalno srezati:
- zimske i ljetne pripreme odraditi u svom aranžmanu
- odrediti razlaznu klauzulu da niti jedan igrač, trener i zaposlenik ne može ucjenjivati klub
- na utakmice u Hrvatskoj koristiti autobus kao prijevozno sredstvo i vraćati se kući isti dan
- rezanjem troškova dobiva se na ozbiljnosti kod svih poslovnih partnera
Naš Hajduk kao inicijativa je došla tri godine prekasno, jer ovim jasnim modelom upravljanja klub može stati na noge. Kodeks je odlična stvar koja kada se primijeni na sve razine u klubu će Hajduk vratiti na stare staze. Objedinjena klupska baza članova broji desetak tisuća članova, pravim i jasnim ponašanjem svih klupskih zaposlenika, ovaj broj se može udvostručiti. Neprestano raditi sa svim vrstama navijača kako bi se izbjegli budući izgredi na tribinama koje donose materijalnu štetu klubu.
Stečaj
O stečaju ne razmišljam jer se stečaj vjerojatno neće dogoditi. Ovo je izborna godina gdje svi politički spekulanti pokušavaju skupljati glasove na najgori mogući način. Među ostalim i grad Split je kao vlasnik (većinski) gledao kako mu se uništava imovina, a da prve tri godine nije ništa ili je poduzimao slabe korake. Odgovornost gradskih službenika u ovom sazivu je puno veća od odgovornosti Brbića i trenutačnog NO-a, pa su mi izrazito smiješni pozivi na ostavke.
A stečaj ne odgovara nikome: ni vjerovnicima, ni HNL-u, ni Tribini, ni poreznoj upravi, ni Sammiru, ni Mamiću, ni Šukeru...
