Puno će se nakon pobjede Norveške nad Brazilom pričati o još jednoj čudesnoj večeri Erlinga Haalanda, no ova utakmica pokazala je da je skandinavska reprezentacija puno više od svoje najveće zvijezde. Momčad Stålea Solbakkena odigrala je izuzetno zrelu utakmicu, a uz Haalanda, istaknuo se i vratar Orjand Nyland te sami Solbakken koji je zamijenio Alexandera Sorlotha i uveo Oscara Bobba.

Bobb možda nije bio u središtu pozornosti, ali upravo je on Norvešku učinio znatno opasnijom u posjedu. Njegova tehnika dodavanja, osjećaj za pravi trenutak kada odigrati loptu i sposobnost da driblingom stvori višak protiv protivničkog beka dali su Norvežanima dodatnu dimenziju u napadu. Uz Martin Ødegaarda, Bobb je omogućio da Norveška ne ovisi isključivo o dugim loptama prema Haalandu, već da kvalitetno gradi napade i kroz kombinatoriku.

Napadač budućnosti

A Haaland? Ono što je napravio kod pogotka još je jedan podsjetnik zašto ga mnogi već sada smatraju jednim od najvećih golgetera svih vremena. U zračnom duelu potpuno je nadjačao Gabriela Magalhãesa i od naizgled običnog, visoko upućenog centaršuta je kreirao pogodak isključivo zahvaljujući svojoj eksplozivnosti, odrazu i snazi udarca glavom. Takve situacije većina napadača pretvori u bezopasan pokušaj, dok Haaland od njih stvara golove.

Sedam pogodaka na jednom Svjetskom prvenstvu dovoljno govori samo za sebe. U ovoj fazi karijere teško je pronaći napadača koji je bolji realizator od njega, a čak i kada ga usporedite s najvećima u povijesti, bez problema može stajati uz njih. Haaland je nemilosrdan pred golom, ali i dovoljno nesebičan kada situacija traži asistenciju. Čak i u jednoj Norveškoj gdje je jedina super zvijezda, zna se podrediti momčadi.

Brazil je od početka pokazivao probleme

S druge strane, Brazil će imati mnogo razloga za žaljenje. Momčad Carla Ancelottija stvorila je dovoljno prilika da upiše pobjedu. Promašili su kazneni udarac, Endrick je imao nevjerojatnu šansu za gol, a nekoliko odličnih obrana upisao je norveški vratar Nyland. Ipak, dojam je da je Brazil tijekom cijelog turnira bio ispod razine potrebne za osvajanje naslova.

Ancelottijeva ideja bila je jasna. Brazil se branio u srednjem bloku, čekao pogreške Norveške i pokušavao brzo izlaziti u tranziciju. U određenim trenucima taj je plan funkcionirao vrlo dobro, ali Brazil je mnogo više izgledao kao tranzicijska nego posjedovna momčad, što nije karakteristika kakvu navijači očekuju.

Za takvu igru postoje dva ključna razloga. Prvi je izostanak Lucasa Paquete. Brazilu je nedostajao veznjak koji zna usporiti ritam utakmice, zadržati loptu i omogućiti momčadi dulje periode kontroliranog posjeda. Većina brazilskih veznjaka prirodno igra u visokom ritmu i čim osvoji loptu traži okomito rješenje. Bez Paquete gotovo svako osvajanje lopte automatski je postajalo prilika za kontranapad. Upravo je njegov profil ranije davao ravnotežu Ancelottijevom 4-4-2 rombu, spajajući kontrolu igre s brzim napadima. Bez njega identitet momčadi potpuno se promijenio.

Drugi problem bio je presing. To je faza igre kojoj Ancelotti zasad očito nije posvetio dovoljno vremena. Uz igrače poput Viníciusa Júniora, koji ne daju velik doprinos obrani, Brazil jednostavno nije mogao kvalitetno pritiskati Norvešku. Skandinavci su iznimno mirno gradili napade i vrlo lako prolazili kroz prvu liniju brazilskog pritiska. Brazil je igrao u 4-4-2, ali Norveška je iznova uspijevala preskočiti prva dva napadača i bez većih problema dolaziti do vezne linije.

Ovaj Brazil nema nikakve veze s nekadašnjim

Upravo zato kritike na račun Ancelottija nakon utakmice nisu izostale. Brazil je imao tek 35 posto posjeda lopte, najveći dio napada sveo se na individualna rješenja, momčad nije pokazivala dovoljan intenzitet, a ulazak Neymara u 67. minuti je bio očajan pokušaj da se od nespremnog igrača pokuša napraviti heroja. Kakav god da ima status u Brazilu, jasno je bilo od početka da je priča s njim suluda.

Kada se tome doda činjenica da su na turnir došli s ispodprosječnim bekovima, da veteran Casemiro i dalje ima važnu ulogu, a da je jasno da nema fizičku moć za ovaj turnir, te odluka da Brazil na turnir nije doveo svog najboljeg napadača, Joaa Pedra, jasno je zašto mnogi smatraju da ova reprezentacija jednostavno nije bila dovoljno dobra za naslov svjetskog prvaka.

No ništa od toga ne umanjuje zasluge Norveške. Bili su taktički discipliniranija momčad, kvalitetnija u posjedu, mirnija pod pritiskom, a pored toga još u svojim redovima imaju napadača koji i najmanju priliku može pretvoriti u pogodak. A dok je Haaland u ovakvoj formi, Norveška ima legitimno pravo vjerovati da može otići i stepenicu dalje.