Iako je Francuska prema brojnim predikcijama i analizama prvi ili drugi favorit ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva, njihova je grupa najbliže skupini smrti što imamo. Uz njih je tu Senegal, koji je osvojio Afrički kup Nacija pa ga izgubio za zelenim stolom, Norveška s najjačom generacijom u povijesti, te Irak od kojeg se ne očekuje puno, no koji je u prijateljskoj utakmici pred par dana odigrao neriješeno sa Španjolskom.

Francuska

Francuzi će po 17. put u svojoj povijesti nastupati na Svjetskom prvenstvu te su jedna od četiri europske države koje su bile dio ovog natjecanja još na njegovom samom početku. Najbolji rezultati im dolaze nakon što su propustili dva prvenstva, ono 1990. te 1994., jer nakon toga osvajaju prvo zlato 1998., srebro 2006., zlato 2018. te srebro 2022.

Kroz kvalifikacije su prošli lakoćom. U skupini su imali Ukrajinu, Island i Azerbajdžan pri čemu su upisali pet pobjeda i jedan remi, onaj protiv Islanda u gostima. Zabili su 16 golova u tih šest utakmica, a primili četiri.

Didier Deschamps, kapetan legendarne francuske reprezentacije koja je osvojila Svjetsko prvenstvo 1998. godine, nalazi se na klupi Francuske već 13 godina. Predstojeće Svjetsko prvenstvo bit će posljednje veliko natjecanje njegova mandata, budući da je 57-godišnji izbornik najavio odlazak nakon završetka turnira. Iako su rezultati pod njegovim vodstvom uglavnom bili impresivni, Deschamps je tijekom godina često bio izložen kritikama zbog načina igre svoje reprezentacije. Mnogi su smatrali da Francuska, unatoč iznimnoj individualnoj kvaliteti, igra previše oprezno i pragmatično.

Osnovna formacija je 4-2-3-1, no u fazi posjeda često se pretvara u asimetrični 3-2-5. Desni bočni branič zna ući prema sredini terena kako bi pomogao u izgradnji igre, dok lijevi bek odlazi visoko prema naprijed. Deschampes sve više koristi kao desetku Michaela Olisea, dok desno gura Ousmanea Dembelea. Iako to nije ono što igraju u klubovima, za francuski stil igre Deschampes to vidi kao odgovarajuće rješenje.

Napadi su uglavnom strpljivi i metodični sve dok se ne otvori prostor za nagli vertikalni prodor. Tada momčad ubrzava igru i pokušava iskoristiti individualnu kvalitetu svojih napadača, primarno Kyliana Mbappea. Velik dio prilika nastaje nakon povratnih lopti, kao i ubačaja koji se odmiču od vratara. Za sve to Francuska ima pregršt opcija, pa su osim navedenih tu i Desire Doue i Bradley Barcola kao opasna krila, Rayan Cherki kao totalno nepredvidivo oružje, ali i Marcus Thuram koji nudi nešto potpuno drugačije u njihovoj igri, konkretno snažnog napadača koji na sebe može navući stopere i osvajati duele.

Bez lopte Francuska se organizira u kompaktan 4-4-2 srednji blok. Prioritet je zatvoriti središnje koridore i natjerati protivnika da traži rješenja na manje opasnim dijelovima terena. Francuzi pritom nemaju problem prepustiti posjed ako smatraju da time bolje kontroliraju utakmicu.

Francuski sustav igre tako djeluje pomalo hladno i pragmatično, što se Deschampesu zamjera godinama, ali i iznimno učinkovito. Momčad je to koja čeka trenutak slabosti protivnika, a zatim pokušava zadati odlučujući udarac kvalitetom svojih najboljih igrača.

Tranzicije su jedan od rijetkih trenutaka u kojima Francuska djeluje ranjivo. Dok je u organiziranoj obrani iznimno čvrsta i disciplinirana, neposredno nakon gubitka lopte ponekad ostaje izložena prije nego što svi igrači zauzmu svoje obrambene pozicije. Također, činjenica da nemaju problem prepustiti posjed čak i kvalitetnijima od sebe nekad može stvoriti problem u toj pretjeranoj sigurnosti i vjeri da neće primiti gol. Neke od tih stvari je nedavno iskoristili i Obala Bjelokosti koja ih je u prijateljskom ogledu svladala 2:1.

Očekivanih 11:

Senegal

2002. i dolaskom do četvrtfinala Senegal je osvojio nogometni svijet. Bilo je to njihovo prvo pojavljivanje na Svjetskom prvenstvu te su pustili sjajan dojam. Nakon toga ih nismo vidjeli do 2018. Tada su ispali iz grupe, a prije četiri godine su ispali u osmini finala.

Senegal je još jedna u nizu afričkih ekipa koja je kvalifikacije završila bez poraza. U skupini s DR Kongom, Sudanom, Togom, Mauritanijom i Južnim Sudanom, Senegal je slavio sedam puta i tri puta remizirao što im je donijelo 24 boda, dva više od drugoplasiranog DR Konga.

Njihov izbornik Pape Thiaw bivši je senegalski reprezentativac. Prije nego što je sjeo na klupu seniorske reprezentacije je vodio onu koja se sastoji samo od igrača koji su rođeni u Senegalu te igraju domaću ligu. Prijelaz na najvišu razinu prošao je bez većih poteškoća, a to pokazuju i sjajne predstave ove ekipe tijekom Afričkog kupa Nacija.

Senegal najčešće koristi sustav 4-3-3, a glavna snaga se nalazi u napadu, gdje raspolaže iznimno opasnim trojcem: Sadio Mané, Iliman Ndiaye i Nicolas Jackson. Sva trojica su vrlo svestrani napadači koji se mogu kretati na više pozicija, često mijenjajući mjesta tijekom utakmice kako bi zbunili protivničke obrambene igrače i otvorili prostor za suigrače.

Svoju igru temelje na iznenadnim i pažljivo odabranim valovima visokog presinga te na brzom, okomitom prvom dodavanju odmah nakon osvajanja lopte. Napadačka struktura često je osmišljena tako da izolira krilne igrače u situacijama jedan-na-jedan, gdje do izražaja dolaze njihova brzina i eksplozivnost. Takve akcije dodatno podupiru utrčavanja veznjaka iz drugog plana, koji se pojavljuju u slobodnim prostorima i stvaraju dodatne opcije u završnici.

Nakon izgubljenog posjeda Senegal odmah pokušava vratiti loptu kroz intenzivan protupresing. Tih prvih nekoliko sekundi obilježeno je agresivnim pritiskom i velikom količinom energije. Ako taj pokušaj ne uspije, momčad se brzo povlači u organizirani obrambeni blok i ponovno uspostavlja svoju strukturu. Obrambenu liniju predvodi kapetan Kalidou Koulibaly, dugogodišnji lider reprezentacije i jedan od najiskusnijih igrača u momčadi.

Jedna od slabosti Senegala se odnosi na obranu prekida. Imaju problema s kontrolom lopte nakon kornera i slobodnih udaraca, odnosno situacija kada prvi duel bude riješen, ali lopta ostane u opasnoj zoni. U takvim trenucima protivnici mogu doći do dodatnih udaraca ili prilika iz neposredne blizine. Slično vrijedi i za kontinuirani pritisak kroz visoke lopte u kazneni prostor. Iako raspolažu fizički snažnim braničima, dugi periodi centaršuteva mogu znaju poremetiti njihovu organizaciju i natjerati ih na pogreške u postavljanju ili reakciji na odbijance.

Senegal u prvih 11 definitivno ima kvalitete za potuči se sa svakom od reprezentacija u ovoj skupini pa tako i Francuskom. Nešto niža kvaliteta igrača na pozicijama bekova, kao i strukturalne greške mogu biti problem, te je teško vjerovati da mogu iz utakmice u utakmicu ostati nekažnjeni, ali dovoljno su opasni da se svatko jako ozbiljno pripremi za njih. Uostalom, postali su nedavno prva afrička nacija u povijesti koja je upisala pobjedu protiv Engleske, makar se radilo o prijateljskoj utakmici.

Očekivanih 11:

Norveška

Prošlo je 28 godina otkako Norveška nije bila na Svjetskom prvenstvu. Nakon što su igrali 1934., 1994. i 1998., Norvežani dolaze po četvrti put u svojoj povijesti na najveću nogometnu smotru. Zanimljivo, u ta tri nastupa su svaki put upisali jedan poraz, i svaki put od iste države, Italije.

Kvalificirali su se nevjerojatno efikasno. U grupi s Italijom, Izraelom, Estonijom i Moldavijom su upisali svih osam pobjeda pri čemu su zabili nevjerojatnih 37 golova, a primili samo pet. Radilo se o jednoj od najvećih dominacija koje se pamte u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.

Ståle Solbakken je izbornik Norveške od 2020. Kao trener najveće uspjehe ostvario je s Kopenhagenom, gdje je kroz dva odvojena mandata osvojio ukupno osam naslova danskog prvaka i postao jedan od najuspješnijih trenera u povijesti kluba. Na Solbakkena se uvijek gledalo kao na budućeg izbornika Norveške, no prvih pet godina njegova mandata obilježila su uglavnom razočaranja. Nije se kvalificirao s ekipom na Svjetsko prvenstvo 2022., niti na Euro prošle godine, no ipak je ostao dovoljno dugo na klupi da ih napokon odvede na najveću nogometnu pozornicu.

Norveška je postala znatno napadački orijentirana momčad koja želi maksimalno iskoristiti kvalitetu dvojice fenomenalnih igrača, Erlinga Haalanda i Martina Ødegaarda. Ovisno o situaciji, Norveška igra ili u sustavu 4-2-3-1 ili 4-3-3, pri čemu se upravo Ødegaardovo kretanje često nalazi u središtu taktičkih prilagodbi. Ødegaard često djeluje u slobodnijoj ulozi s desne strane prema sredini, odakle organizira napade i povezuje vezni red s napadačima.

Za razliku od ranijih norveških reprezentacija, koje su se na bokovima uglavnom oslanjale na radna krila, Norveška sada ima uzbudljive driblere. Antonio Nusa i Oscar Bobb donose brzinu, kreativnost i dribling, što Norveškoj daje dodatnu dimenziju u napadačkoj igri. Opcija u napadu je i Alexander Sorloth pa tako možemo vidjeti i varijacije 4-4-2 gdje se ovog 195 cm visokog napadača gađa dugim loptama. Za Atletico Madrid je ove sezone zabio 20 golova u svim natjecanjima, dobrim dijelom kao džoker s klupe.

U zadnjoj liniji je Norveška nešto tanja, pogotovo na poziciji lijevog stopera i lijevog beka, no znaju postaviti organizirani duboki blok pri čemu ključnu ulogu ima Kristoffer Ajer, stoper koji može pokriti više pozicija i koji često služi kao temelj stabilnosti cijele momčadi.

Norvežane se najčešće pokušacva kazniti tako da se napadne koji ostavi iza sebe desni bek Julian Ryerson s obzirom na to da se on podiže jako visoko. Također se pozornost posvećuje i izoliranju jedinog zadnjeg veznog igrača. Nakon što Norveška izađe visoko u presing, protivnici nastoje što brže pronaći prostor oko tog igrača i natjerati ga da pokriva prevelik dio terena, čime se otvaraju dodatne mogućnosti za progresiju kroz sredinu.

Norveška na papiru ima momčad koju se vrlo lako može zamisliti u kasnijoj fazi natjecanja. Napadački potencijal je takav da mogu zabiti gol svima, no pitanje je koliko mogu zaustavljati napade elitnih ekipa. Jedan od težih poraza su doživjeli prije dvije godine protiv Austrije u Ligi Nacija kada su izgubili s čak 5:1. Čak i ako ne osvoje bodove protiv Francuske i Senegala, nadati će se da se mogu nazabijati protiv Iraka protiv kojeg igraju odmah u prvom kolu.

Očekivanih 11:

Irak

Irak dolazi na svoje drugo Svjetsko prvenstvo u povijesti i to točno 40 godina nakon što su nastupali u Meksiku 1986. Tada nisu upisali niti jednu pobjedu, a u tri utakmice su zabili tek jedan gol.

Put na ovo Svjetsko prvenstvo je za Irak trajao itekako dugo. Prvo su u trećoj rundi azijskih kvalifikacija završili na trećem mjestu iza Južne Koreje i Jordana koji su se direktno kvalificirali. Onda se ni u četvrtoj rundi nisu kvalificirali jer je ispred njih završila Saudijska Arabija s boljom gol-razlikom. Išli su u petu, i posljednju rundu, u kojoj pobjednik odlazi na interkontinentalno doigravanje. Tamo su u ožujku ove godine svladali Boliviju 2:1 i tako došli na ovo prvenstvo.

Na klupu Iraka je sredinom prošle godine došao Graham Arnold, Australac koji je vodio Australio od 2018. do 2024. Preuzeo je momčad pred kraj kvalifikacija treće runde te je uspio ostvariti ono što je savez tražio, kvalifikaciju na ovo prvenstvo.

Irak u zadnje vrijeme igra uglavnom 4-4-2, ponekad i 4-2-3-1, no koji se u posjedu znaju često pretvoriti u vrlo napadački postavljenih 2-3-5. Unutar tog sustava ne traže pozicijske kombinacije, nego se fokusiraju na fizičku snagu, intenzitet i izravnost. Napadi se u velikoj mjeri razvijaju preko bokova, kroz snažne prodore krilnih igrača i bočnih braniča, nakon čega slijede rana ubačivanja ili dijagonalna dodavanja prema opasnim zonama. Aymen Hussein i Mohanad Ali su uglavnom primarne mete u napadu.

Bez lopte momčad se reorganizira u 4-4-2 kompaktni srednji blok. Krilni igrači spuštaju se uz vezni red kako bi zatvorili središnje koridore i usmjerili protivnika prema bokovima. Tek kada se stvore odgovarajući uvjeti, Irak aktivira pripremljene presing-zamke i pokušavaju osvojiti loptu u povoljnim zonama, no protiv ekipa elitne razine će rado i ostati u bloku.

Problem kod Iraka je što pod velikih pritiskom njihova disciplina zna popustiti. Umjesto kontroliranog izlaska iz obrane, momčad ponekad pribjegava ishitrenim ispucavanjima lopte, čime protivniku vraća posjed i dodatni pritisak. Dogodilo im se to u kvalifikacijama protiv Južne Koreje gdje su toj momčadi, koja je inače dosta defenzivno orijentirana, dali posjed od 76% te su na kraju primili dva gola. Zanimljivo je da su pak u prijateljskoj utakmici protiv Španjolske nedavno tu bili puno bolji i limitirali Španjolsku na posjed od 66% te očekivani broj golova od samo 0.96.

Njihova direktnost i možda i pomalo neočekivani intenzitet znaju biti poprilično neugodni, no teško je predvidjeti koji će Irak istrčati na teren. Onaj koji će ostati discipliniran i koji će iskorištavati prednosti koje imaju, ili onaj čija se struktura raspadne upravo na dijelovima terena koje najviše žele zaštiti. Imaju tri vrlo teške utakmice te je teško za očekivati da im sve može proći u najboljem redu u sva tri susreta.

Očekivanih 11:

Utakmice

16.06. (21:00h) Francuska - Senegal

17.06. (00:00h) Irak - Norveška

22.06. (23:00h) Francuska - Irak

23.06. (02:00h) Norveška - Senegal

26.06. (21:00h) Norveška - Francuska

26.06. (21:00h) Senegal - Irak