Nakon nogometnog odrastanja u Augsburgu, već s 13 godina dobio je poziv u minhenski Bayern te u travnju 2022., odnosno s nepunih 19 godina, zaigrao za prvu momčad njemačkog velikana. Drugim riječima, da nema potrebno nogometno znanje, Gabriel Vidović do tog ostvarenja ne bi ni stigao. Krajem kolovoza 2023. godine došao je prvi put u Dinamo, a u ljeto 2025. i drugi put, no sredinom kolovoza ove godine preselio se u bundesligaša Paderborn, postavši i rekorder tog kluba po plaćenoj odšteti
U petak je Gabriel Vidović sa svojim Paderbornom krenuo prema SAD-u, točnije Washingtonu, gdje će ovaj bundesligaš provesti šest dana i odigrati prijateljsku utakmicu protiv DC Uniteda. Dan prije leta, prvi put nakon odlaska iz Dinama, javio se za tportal.
Jasno, s obzirom na to da je praktički preko noći napustio Maksimir, ostala je nepoznanica što se dogodilo i što ga je potaknulo na odlazak.
'Istina, nisam ni s kim komunicirao od tada iako se nije dogodilo ništa specijalno. Pojavila se ta opcija odlaska u Paderborn i svidjela mi se jer sam vidio koliko me žele u klubu, koliko vjeruju u mene i koliko me cijene te koliko im je stalo da dođem. S time da moram reći – Dinamo se nije previše ni borio da me zadrži. Također, dobili su novac koji su tražili i to je to', pojasnio nam je Vidović.
Kažete, oni su vas htjeli, Dinamo se nije borio. Jeste li razočarani tim odnosom Dinamovih čelnika?
Ne, nisam razočaran. O svemu se komuniciralo. I znam da su u klubu uvijek pratili tko što želi. Mislim da je u svakom poslu, pa tako i u nogometu, to uobičajeno. Uz sve to, moram reći da su se u Dinamu ponijeli vrlo korektno jer nisu tražili nekakav novac koji bi odbio Paderborn.
Koliko ste vi bili zadovoljni svojim statusom i minutažom u Dinamu, posebice u ovom drugom mandatu, od ljeta 2025. godine?
Ne znam, teško mi je reći. Mislim da je zbog broja 10 na leđima pritisak bio puno veći. Kad god bi se nešto dogodilo, posebno loše, najlakše je bilo ići na mene. Mada mislim da sam, s obzirom na minutažu, ali i činjenicu koliko utakmica nisam igrao, ipak uspio dati i ostaviti nešto Dinamu. U prvoj sezoni (2023./24., op.a.) imao sam devet golova i tri asistencije, a u drugoj (2025./26., op.a.) sedam golova i šest asistencija. S time da je u toj sezoni bilo čak osam ili devet utakmica u kojima uopće nisam igrao, a u dosta njih dobivao sam malo minuta. U ovoj aktualnoj sezoni, protiv Thuna, posebice u prvoj utakmici, mislim da sam također bio solidan. Istina, u drugoj smo svi malo 'visili', s time da tada bio već izbačen iz početne postave. Naravno, to je dio nogometa i tako sve to doživljavam. Uz uvjerenje da bih se prije ili poslije – da sam ostao u Dinamu – opet uspio izboriti za mjesto u prvih 11 i natjerao ljude da opet igram. Dakle, statistički, odnosno koliko sam dobio priliku, mislim da mogu biti zadovoljan. Naravno, kao igrač sam svjestan da uvijek može i više i bolje, i to svatko od nas mora reći. No mlad sam, rastem i ja kroz treninge, utakmice...
vezane vijesti
Znamo da su igračine nosile Dinamovu desetku. Zar je taj broj zbilja toliki teret? I kako ste vi reagirali kada su vam rekli da ste ga zadužili?
Nije lako, definitivno. Naučio sam to jako dobro, posebno zbog medija (ha, ha). Ali da mi ga ponude, opet bih ga nosio i opet bih prošao kroz sve ovo. Mislim da mi taj broj nitko nije poklonio, odnosno da su mi na taj način pokazali koliko vjeruju u mene. Međutim, da je teret – teret je. Ljudi te odmah drugačije gledaju. I čim nešto krene loše, prvo se udara na 'desetku', u ovom slučaju – na mene. Naravno, razumijem da je to dio odgovornosti koju preuzmeš s tim brojem na dresu. Ali čim mogu reći da sam u Dinamu nosio broj 10, zabijao golove, pa zabio i Hajduku, to je ispunjenje sna.
Iako ste polivalentan igrač, odnosno možete igrati na više mjesta, najbolji ste na 'desetki'. Koliko vam je problem bilo to što su vas stavljali na krilo?
Istina je da mi je 'desetka' najdraža pozicija. Ali kako te pozicije u Dinamu zapravo i nema, dobro se osjećam i na krilu, posebice ako imam slobodu.
O golu koji je Dinamo poveo prema naslovu prvaka
Vjerujem da iz Dinama ipak pamtite lijepe trenutke. U sezoni 2023./24. zabili ste jedini gol protiv Varaždina, zahvaljujući kojem su Modri tada zasjeli na prvo mjesto i na kraju dogurali do naslova. Nakon tog prekrasnog gola čak vam je i Petar Sučić 'čistio' kopačke.
Dobro pamtim tu utakmicu. Do tog smo kola bili drugi na tablici, a onda smo skočili na prvo mjesto. I sjećam se da, kao i uvijek u Varaždinu, nije bilo lagano. Naravno, to mi je bio jedan od dražih trenutaka i sretan sam zbog njega. No bilo ih je još. Gol na Poljudu u pobjedi 3:1 protiv Hajduka, kada smo otišli na plus 10. Pamtim i prvi gol u Konferencijskoj ligi, u pobjedi kod Astane. Pamtim i debi u Dinamovu dresu, tada sam zabio Slaven Belupu. Bilo je puno lijepih trenutaka i stvarno sam zahvalan za sve što sam doživio, a zabiti gol za Dinamo nešto je najposebnije. Drugačije nego u bilo kojem drugom klubu.
Nego, kada ste prvi put došli u Dinamo, krajem kolovoza 2023., stigli ste s reputacijom igrača Bayerna. Modri su tada već imali složenu momčad i odrađene pripreme, a vi ste k tome bili vrlo mlad igrač, s nepunih 20 godina. Koliko vam je teško bilo izboriti se za mjesto u toj momčadi?
Najiskrenije, znao sam u kakvoj se situaciji nalazim, odnosno da je momčad posložena. Naravno da je za svakog igrača puno bolje proći pripreme s ekipom jer se tako lakše upozna sa suigračima. Ali sve je bilo OK, dobro su me prihvatili i jako brzo sam ušao u ritam. I mislim da sam, kao što sam već rekao, odradio dobru sezonu.
'Vjerujem da bih uspio i u Bayernu'
Potvrda toga bilo je to što vas je Dinamo želio otkupiti, ali Bayern vas nije želio pustiti ispod cijene. Što to znači - da je Bayern i dalje vjerovao u vas?
Da, tako je bilo. Ali sam tada ipak otišao na posudbu u Mainz i dogodila mi se nezgoda, bio sam na operaciji i propustio dobar dio sezone. U veljači 2025. godine vratio sam se u Bayern i u tom dijelu sezone hvatao formu. S time što sam dobivao i nešto minuta kod trenera Vincenta Kompanyja. I tada je Bayern htio da produžim ugovor, međutim ulazio sam u zadnju sezonu i pojavila se opcija s Dinamom. Rekao sam ljudima u Bayernu da bih im bio zahvalan jer sam osjetio da je došlo vrijeme za iskorak i za to da dobijem veću minutažu u seniorskoj konkurenciji. Tako je i bilo i nisu mi radili nikakve probleme.
Biste li uspjeli uopće izboriti se za priliku u Bayernu da ste kojim slučajem ostali? Jer znamo da oni ipak dovode zvučna pojačanja, gotove igrače.
Bio sam tamo od 13. godine, odnosno od 17. sam trenirao s A momčadi i vidio sam da se mogu nositi s njima. Naravno, mislim da bih se izborio za priliku da je bilo malo više povjerenja, ali i strpljenja. Naravno, i malo više sreće. Međutim jasno je da oni dovode i igrače u velikim i skupim transferima, pa nama mlađima nije jednostavno. Ali, eto, imao sam privilegiju što sam ušao u prvu momčad, a imam s njima desetak utakmica u Bundesligi. I mislim da je to ipak nešto.
Otišli ste preko noći iz Dinama, ali jeste li zadržali kontakt s igračima?
Naravno, s puno njih se čujem. I to često. Vjerujem da ćemo još jako, jako dugo ostati u kontaktu. Eto, Robert Ljubičić bit će mi kum. Čujem se i s njegovim bratom Deanom, a od aktualnih igrača Dinama najčešće razgovaram s Beljom, Galešićem...
Kriza rezultata u Dinamu...
Što kažu na ovu krizu rezultata?
Ma, ništa. Sve je pod kontrolom. Mislim da su takve situacije normalne i u svakoj sezoni pojavi se nekakva manja kriza. I nije to samo kod Dinama tako. No na kraju se, a mislim tu prvenstveno na Dinamo, vrati sve na dobro, na pravi put. Bila je kriza i one godine kada sam prvi put došao, bili smo u minusu 11 ili 12 bodova, a na kraju smo bili prvaci. Imaju dečki izazov Europske lige, a u SHNL-u će također sve biti super. Izgubili su jednu utakmicu, ali to se događa, to je normalno, to je sport.
Dosta kritika ide i na račun trenera Marija Kovačevića.
Nažalost, to je normalno kada ste Dinamov trener, a krenu lošiji rezultati. I to je prošao svaki strateg Modrih. No, kao što sam rekao, sve će se vratiti na svoje i odmah će prestati i kritike. Jer Kovačević je dobar trener dok je kao osoba predivan, pošten, bez glumatanja...
U srijedu vas je spomenuo i ugledni The Guardian, navodeći da ste među top 10 ljetnih transfera po isplativosti, aludirajući na odličan posao Paderborna, koji vas je dobio za 'samo' tri milijuna eura.
Vidio sam i ja taj tekst. A što reći nego da sam ponosan, ali i da mi je to velika obaveza. Istina, tek sam pet utakmica u Paderbornu, četiri bundesligaške, jednu u Kupu, u kojoj sam izabran za igrača dvoboja, zabivši i gol. Tako da sam zbilja zadovoljan. Paderborn je svaki put kada bi ušao u Bundesligu već za godinu dana padao u niži rang, a sada smo posložili mladu, dobru, potentnu momčad. U tim prvenstvenim utakmicama pokazali smo da imamo prostora za napredak igrajući protiv jakih momčadi. Kod Mainza smo osvojili bod, a od Freiburga smo izgubili na domaćem terenu, iako bi remi bio pravedan ishod. S time da je Freiburg jako dobra momčad, koja je prošle sezone igrala finale Europske lige. Kod Borussije smo se dobro prodali, dugo smo držali 1:0, a Hoffenheim smo pobijedili. Rastemo, učimo iz dana u dan.
Godinama ste bili dio hrvatske U-21 reprezentacije. Nadate li se možda nekad pozivu i u A selekciju? Brzo biste se uklopili jer je dosta vaših suigrača u njoj - Baturina, Petar Sučić, Beljo, možda i Stojković u skorije vrijeme.
Da si razbijam glavu – ne. Ali ako se dogodi, to bi mi sigurno bio najljepši trenutak u karijeri. No moram držati fokus na ono što radim u Paderbornu. I ide mi dobro. Iako uvijek može puno, puno bolje. A ako se poziv ikad dogodi, sreći neće biti kraja.
