Ipak, nakon spektakla u Miamiju engleski mediji nisu se mogli potpuno prepustiti slavlju. Umjesto toga, otvorili su pitanje koje će još dugo pratiti Thomasa Tuchela: Zašto Engleska ovako hrabro nije igrala u polufinalu protiv Argentine?

Independent je utakmicu protiv Francuske opisao riječima: ‘Engleska je napokon zaigrala poput svjetskog prvaka’, dodajući da je deset golova u borbi za broncu pokazalo što je sve moglo biti.

Englezi su protiv Francuske napadali od prve minute. Declan Rice pogodio je već u trećoj minuti, Ezri Konsa povećao je prednost, a dva pogotka Bukaya Sake donijela su nevjerojatnih 4:0 prije odlaska na odmor.

Bio je to potpuno drukčiji pristup u odnosu na završnicu polufinala protiv Argentine, kada se Engleska povukla, prepustila inicijativu suparniku i na kraju ostala bez finala.

Sky Sports zato je i nakon osvojene bronce upozorio da ‘pitanja i dalje ostaju’. U središtu rasprave našla se Tuchelova odluka da Saku ne postavi u početnu momčad protiv Argentine. Samo nekoliko dana poslije Saka je Francuzima zabio tri gola i jasno rekao da je bio potpuno spreman.

‘Je li izostavljanje Sake bila najveća Tuchelova pogreška? Ako je spreman, Saka mora igrati’, zaključio je Skyjev novinar Sam Blitz.

Guardian je susret opisao kao ‘jednu od najluđih utakmica’ i jedan od vrhunaca cijelog prvenstva.

‘Može li utakmica za treće mjesto biti najbolja utakmica turnira? Odgovor je – da’, napisao je Guardian, uz igru riječima na račun poznatog engleskog slogana: ‘Bronca se vraća kući.’

U isto vrijeme, medij je podsjetio na gorak paradoks. Utakmica koju mnogi smatraju potpuno nevažnom pretvorila se u najbolju englesku predstavu na prvenstvu. Bez pritiska osvajanja naslova Engleska je napokon igrala brzo, izravno i napadački – upravo onako kako su navijači željeli gledati protiv Argentine.

Bronca je zato donijela ponos, ali ne i potpuni mir. Šest pogodaka protiv Francuske samo je pojačalo osjećaj da je Engleska možda prekasno pokazala svoje najbolje lice