Federer je tijekom finala imao publiku na svojoj strani. Amerikanci bi povremeno i pretjerali, smetali Novaku prilikom servisa i (legitimno) slavili njegove promašaje. Kao da se igralo u Baselu... Đoković je nakon finala za NY Times otkrio kako tijekom meča apsorbira povike s tribina.

'Jednostavno. Oni viču Roger, a ja zamišljam da viču Novak i uživam. Imao sam tešku psihološku bitku, ali sa samim sobom, ovaj dio morao sam isključiti iz misli,' kaže Đoković.

'Kao i svi drugi, i unutar mene je burno tijekom meča. No, s iskustvom sam naučio uamnjiti štetu od te nervoze i emocije okrenuti u svoju korist. U korist mi ide i činjenica da sam karakter brusio odrastajući u okolnostima kroz koje većina kolega nisu prolazile. Te uspomene aktiviram kada je  teško i kada trebam okrenuti psohološki apsket u svoju korist.'

Kaže da je unaprijed znao na čijoj će strani publika biti i da se pripremio na atmosferu koja je pratila finale, no i dalje je impresionirao jednog od prvig Federerovih trenera Severina Luthija.

'Svaka čast Đokoviću što je izdržao u finalu, jer to u tako važnom meču nije nimalo lako.