U ovakvim situacijama zavidim njemačkim kolegama koji najavljuju sezonu kroz prizmu Bayerna, pa mogu slobodno konstatirati da, osim Schalkea, šampionskim ambicijama bavarskog giganta prijeti i čvrsta Borussia, nepredvidljivi Hoffenheim/Wolfsburg/Hertha ili Bayer/Stuttgart kojega bi bilo suludo otpisati.

U Hrvatskoj je to vječan dvoboj Dinama i Hajduka, čiji je simultani pad jednom iskoristio Cicin Zagreb i postao treći prvak. Ostat će jedina iznimka još dugo. U to, nažalost, gotovo i da nema sumnje.

Dakle, Dinamova poanta je biti iznad Hajduka, a to proteklih godina i nije bilo pretjerano zahtjevna misija. Sve se, u tom predvidljivom ringišpilu svodi na ljetni prijelazni rok i zato je teško prognozirati išta prije isteka ljetnog prijelaznog roka.

Kako danas stvari stoje, 'bili' i 'plavi' kotiraju podjednako dobro ili loše. Dobro ako gledate iz prizme Hrvatske, prosječno prema lošem iz perspektive Europe. Nemamo love ni strpljenja, svi čekaju prvu kartu za bijeg iz sumorne stvarnosti i tu velike perspektive nema.

Dinamo je opet najjači, ali bez Mandžukića u napadu to je postalo lijepa kuća sazidana na sitnom pijesku. Što će ti Samir u životnoj formi ako njegove lopte ne pronalaze igrača koji zna što će s njima. Dinamo danas ozbiljnog napadača i to ga čini ranjivim. Ostane li Hajduk, s naglaskom na Ibričiću, na okupu bismo mogli nakon šest godina vidjeti prvu zanimljivu završnicu prvenstva.

Najbolja vijest bio bi priključak drugih klubova u borbu za naslov, ali sumorna stvarnost ne pruža realne mogućnosti za tako nešto. Ako Dinamo padne, veseliti se može samo Hajduk.