Lamine Yamal u nedjelju će igrati najveću utakmicu svog života. Na tribinama u New Yorku bit će njegova majka Sheila, trogodišnji brat Keyne, ostali članovi obitelji i bliski prijatelji. Svi koji su ga pratili tijekom njegova nevjerojatnog uspona bit će uz njega dok Španjolska protiv Argentine bude igrala za naslov svjetskog prvaka. Svi osim njegova oca.
Mounir Nasraoui, čovjek koji je godinama bio jedna od najglasnijih i najemotivnijih figura uz svog sina, finale će gledati kod kuće u Barceloni. Ne zato što ne želi biti ondje, nego zato što ne smije riskirati.
Nasraoui je u razgovoru za emisiju 'Y ahora Sonsoles' na Anteni 3 otkrio da boluje od epilepsije, svakodnevno uzima velik broj lijekova te da bi mu stres, uzbuđenje i dugo putovanje mogli izazvati napadaj.
'Jako mi je teško. Proživljavam ovo kao svaki otac ili majka čije je dijete daleko. Bolujem od epilepsije i svakoga dana moram popiti mnogo tableta. Zbog nervoze i silnih emocija mogao bih dobiti epileptični napadaj', rekao je.
'Moram misliti na sebe, njega i ljude oko mene'
Yamalov otac nije bio ni na jednoj utakmici Svjetskog prvenstva. Iako se do posljednjeg trenutka nadao da će možda uspjeti doputovati barem na finale, zdravlje mu to ipak ne dopušta.
Dug let do Sjedinjenih Američkih Država, promjena vremenske zone i emocionalni teret utakmice u kojoj njegov sin igra za naslov predstavljali bi prevelik rizik.
'Prije takvog putovanja sve moraš dobro razmotriti. Moram misliti na sebe, na njega i na ljude koji bi bili oko mene. Mogao bih svima stvoriti probleme. Zato je bolje da ostanem kod kuće i gledam utakmicu odavde', objasnio je Nasraoui.
Ta odluka posebno mu teško pada jer je Lamineu tijekom cijele karijere bio iznimno blizak. Redovito je dolazio na njegove utakmice, javno ga branio i emotivno slavio svaki njegov veliki trenutak.
Sada, kada je njegov sin stigao do najveće pozornice koju nogomet može ponuditi, morat će ostati sam pred televizorom.
'Tata, jako sam ponosan'
Koliko su otac i sin povezani, pokazao je i njihov razgovor nakon španjolske pobjede 2:0 protiv Francuske u polufinalu.
Lamine ga je nazvao čim se slavlje smirilo.
'Nazvao me i rekao: 'Tata, jako sam ponosan.' Odgovorio sam mu: 'Ja sam ponosniji od tebe'', ispričao je Mounir.
Njegove su riječi otkrile koliko mu znači ono što je sin ostvario. Yamal je sa samo 19 godina postao jedan od najvažnijih igrača Španjolske i u nedjelju će imati priliku osvojiti Svjetsko prvenstvo.
'Ogromno sam ponosan i zahvalan zbog velike pobjede Španjolske. Sretan sam zbog svog sina, ali i zbog svih igrača koji su napravili nevjerojatan posao', rekao je.
Svi će biti ondje, samo će jedno mjesto ostati prazno
Yamal tijekom turnira nije bio bez obiteljske podrške. Njegova majka i mali brat Keyne pratili su ga s tribina, a trogodišnjak je svojim proslavama postao jedan od najprepoznatljivijih navijača cijelog Svjetskog prvenstva.
Nakon pobjede nad Francuskom potrčao je prema starijem bratu, koji ga je podignuo i zagrlio. Yamal je ranije govorio da mu Keyne znači sve i da ga doživljava gotovo poput vlastitog sina.
U finalu će ponovno biti ondje. Bit će i ostali članovi obitelji te brojni prijatelji.
Samo će otac nedostajati.
Dok stadion bude eruptirao, dok njegov sin bude stajao nasuprot Lionelu Messiju i dok se bude odlučivalo o prvaku svijeta, Mounir će sve pratiti iz Barcelone. Daleko od terena, ali emocionalno bliže sinu nego ikada.
Možda ga neće moći zagrliti nakon utakmice. Neće moći sići do travnjaka ni zajedno s njim podignuti trofej pobijedi li Španjolska. Ali Lamine će znati da ga otac gleda. I da je, bez obzira na rezultat, ponovno ponosniji od njega.
