Klub sa Stamford Bridgea ponovno je trošio golemi novac. Za 11 pojačanja, među kojima su Morgan Rogers, Maxence Lacroix, Marco Palestra i Emiliano Martinez, izdvojeno je oko 349 milijuna funti.

No ovog puta dogodilo se nešto bitno drukčije - Chelsea je istodobno zaradio još više na odlascima igrača.

Čak 17 nogometaša prodano je, još 22 poslano je na posudbe, a četiri od tih posudbi uključuju opcije ili obveze otkupa ukupne vrijednosti veće od 140 milijuna funti.

Kada se sve zbroji, Chelsea je tijekom jednog ljeta napustilo nevjerojatnih 39 igrača.

A u tu brojku nisu uključena još četvorica mladih nogometaša kojima su istekli ugovori i koji su napustili klub kao slobodni igrači.

Još je nevjerojatnije što, unatoč tolikom broju odlazaka, Chelsea prema popisu na službenoj stranici i dalje raspolaže s vrlo širokim kadrom.

Više od 500 milijuna funti od odlazaka?

Prema internim izračunima Chelseaja, klub je ovog ljeta kroz prodaje i naknade za posudbe generirao više od 500 milijuna funti.

Bila bi to rekordna brojka za jedan prijelazni rok.

BBC-jev izračun nešto je konzervativniji. Prema njihovoj računici, Chelsea je na pojačanja potrošio oko 349 milijuna funti, dok je na odlascima uprihodio oko 382 milijuna.

U taj iznos pritom nisu uključene potencijalne buduće naknade od opcija i obveza otkupa niti bonusi koji ovise o ispunjenju određenih uvjeta.

U Chelseaju procjenjuju da su ovog ljeta na transfernim aktivnostima ostvarili dobit od oko 120 milijuna funti.

Kako god se računalo, riječ je o jednom od najdramatičnijih i financijski najvećih prijelaznih rokova jednog europskog kluba.

Enzo Fernandez otišao za 125 milijuna funti

Najveći posao bio je odlazak Enza Fernandeza u Manchester City.

Argentinski veznjak prodan je za 125 milijuna funti, čime je izjednačen britanski rekord kada je riječ o visini odštete.

Nicolas Jackson preselio je u Aston Villu za 65 milijuna funti, dok je Marc Cucurella otišao u Real Madrid za 51,8 milijuna.

Liam Delap i Andrey Santos također su prodani u poslovima vrijednima oko 50 milijuna funti.

Chelsea je tako ovog ljeta zaključio čak pet prodaja vrijednih više od 40 milijuna funti.

Ako se uključe posudbe Mykhaila Mudryka u Tottenham s opcijom otkupa od 75 milijuna funti te Alejandra Garnacha u Aston Villu s obvezom otkupa od 43 milijuna, broj takvih poslova raste na sedam.

Za usporedbu, u cijeloj Serie A ovog su ljeta bila samo četiri transfera vrijedna više od 40 milijuna funti. U La Ligi bila su dva, a u Bundesligi četiri.

Chelsea više ne zazire ni od pojačavanja rivala

Posebno je zanimljivo koliko je Chelsea posljednjih godina spreman poslovati s izravnim premierligaškim konkurentima.

Arsenal je među klubovima iz tradicionalne engleske 'velike šestorke' doveo najviše igrača Chelseaja tijekom aktualne vlasničke ere. Među njima su Noni Madueke, Kai Havertz i Kepa Arrizabalaga.

Chelsea je u posljednje četiri godine napravio čak osam poslova s Aston Villom.

Ovog ljeta probijena je i dugogodišnja barijera u odnosima s Tottenhamom.

Mudrykov odlazak na posudbu u Spurse bio je prvi posao dvaju klubova nakon 17 godina, a ujedno i prva posudba igrača između Chelseaja i Tottenhama u čak 34 godine.

Nastavljena je i bliska suradnja sa Strasbourgom. Ovog ljeta klubovi su dogovorili dva trajna transfera i tri posudbe.

Je li Chelsea napokon pronašao model koji funkcionira?

Veliko je pitanje pokazuje li ovo ljeto da je transferna strategija Chelseaja, koja je tijekom prethodnih godina bila izložena brojnim kritikama, napokon počela donositi rezultat barem na financijskom planu.

Ili je riječ samo o pokušaju saniranja posljedica kaotičnog poslovanja tijekom prvih godina vlasništva Todda Boehlyja i Clearlake Capitala?

Chelsea je nakon promjene vlasništva uglavnom kupovao vrlo mlade igrače i vezao ih dugoročnim ugovorima.

Cilj je bio u kratkom roku potpuno promijeniti momčad naslijeđenu iz ere Romana Abramoviča.

Taj je projekt bio iznimno skup.

Ukupna potrošnja na transfere godinama je bila znatno veća od prihoda od prodaja, a Chelsea je u međuvremenu prekršio i Uefina financijska pravila, zbog čega je kažnjen i morao pristati na financijski sporazum s europskom nogometnom organizacijom.

Klub je privukao pozornost i prodajom određene imovine, uključujući dva hotela i žensku momčad, tvrtkama povezanim s vlasničkom strukturom kluba.

Nakon toga Chelsea je sve veći naglasak počeo stavljati na prihode od prodaje igrača.

I prije ovog ljeta klub je u tri uzastopna prijelazna roka ostvarivao enormne prihode - oko 236, 178 i 289 milijuna funti.

Ukupna slika još je nevjerojatnija.

Chelsea je tijekom devet prijelaznih rokova potrošio gotovo dvije milijarde funti, ali je u istom razdoblju od prodaja igrača generirao više od milijardu.

Težak poraz natjerao ih je na promjene

Jedna od prijelomnih točaka bila je prošlosezonska katastrofa protiv Paris Saint-Germaina u Ligi prvaka.

Chelsea je izgubio čak 8:2, a nezadovoljstvo koje se već neko vrijeme osjećalo unutar kluba i među navijačima nakon toga više se nije moglo ignorirati.

Pojedini igrači, među kojima su bili Fernandez i Cucurella, javno su propitivali smjer kojim klub ide, dok su navijački prosvjedi dodatno pokazivali razinu frustracije.

Chelsea je sezonu Premier lige završio tek na desetom mjestu.

U klubu je postupno sazrijevalo uvjerenje da su promjene neophodne.

Čelnici su razgovarali s iskusnijim igračima kako bi čuli njihova mišljenja o problemima unutar momčadi.

Fernandez se na kraju odlučio za odlazak, dok su Moises Caicedo, Reece James i Joao Pedro produžili ugovore.

Suvlasnik Behdad Eghbali javno je priznao da klub mora 'doraditi model', donositi bolje odluke i učiti iz prethodnih pogrešaka.

Xabi Alonso donio novi smjer

Chelsea je za novog trenera doveo Xabija Alonsa, uvjeren da ima dovoljno autoriteta i znanja za upravljanje svlačionicom.

Promijenjen je i pristup transferima.

Prethodni treneri upozoravali su na nedostatke momčadi koja je dvije sezone zaredom bila najmlađa u Premier ligi.

Problema je bilo mnogo - od discipline i branjenja prekida do padova koncentracije, loše realizacije i velikih oscilacija u rezultatima.

Ljudi bliski klubu govorili su i o svlačionici na koju je snažno utjecala konstantna izmjena igrača. Promjene su se događale toliko brzo da je dio odnosa među igračima postao gotovo poslovan i privremen.

Zato su ovog ljeta stigli i Jordan Henderson, Danny Welbeck te argentinski vratar Emiliano Martinez.

Riječ je o iskusnijim igračima koji bi trebali donijeti ono što je prethodnim Chelseaovim momčadima često nedostajalo - iskustvo, karakter i vodstvo.

Morgan Rogers i Maxence Lacroix također su dovedeni kao igrači koji već dobro poznaju zahtjeve Premier lige.

Chelsea pritom nije potpuno odustao od strategije kupovanja elitnih mladih talenata.

Promijenio je, međutim, omjer.

Nakon godina nekontrolirane potrošnje i golemih promjena kadra, ovogodišnji prijelazni rok pokazuje da je klub barem financijski počeo pronalaziti ravnotežu.

Hoće li se to napokon pretvoriti i u rezultate na travnjaku, tek treba vidjeti.