GOLUŽA NA POTEZU

Ako Hrvatska želi finale, ove greške mora ispraviti!

27.01.2015 u 14:06

Bionic
Reading

Utakmica protiv Brazila, ali i neke prijašnje poput Austrije na otvaranju SP-a, otkrile su probleme u igri Hrvatske, koji će se morati popraviti ako želimo otići do finala, ili barem do medalje. A koji su to problemi i koji im je potencijalan lijek, otkriva naš analitičar s portala Tribina.hr

U čemu je Hrvatska zakazala dosad zakazala? Jako jednostavno, u obrani. Obrana je temeljni identitet ove reprezentacije, čak iako se identitet mijenjao. Od legendarnih tada Paklenih 2003. i 2004. svi pamtimo Džombine suhe listove, Metličićeve i Balićeve kombinacije, Lackovićeve šuteve. A zaboravi se lagano kako su odlučujući bili neki drugi ljudi. Špoljarić centarhalf, Metličić i Dominiković halfovi, a na prednjem Kaleb. Danas je obrana malo drugačija, malo manje mlatimo, ali opet je upravo ona ključ za prolazak dalje. Osam minuta maksimalne energije u obrani proitv Brazila u drugom poluvremenu je bio ključ pobjede, tada smo stvorili bitnu razliku. A u čemu je problem, zašto ne igramo na maksimumu češće?

Problem s obrambenim rotacijama
Očito je da je obrana s Vorijem na prednjem bila čuvana kao skriveno oružje. Međutim, brinu druge stvari… Kopljar je genijalan igrač, tko razumije rukomet to je odavno shvatio, tko rukomet gleda kroz njegovih 2,10 nikad i neće. Međutim, on jednostavno nema snage za 60 minuta obrane i napada. Vori također. Radimo izmjenu Gojun-Bičanić svaki napad, a to je otprilike ono što moderni rukomet trpi. Nekad je izlazio Balić i Lacković, a ulazili Dominiković i Špoljarić, a nalazilo se vremena da se i pivot odmori. Danas teško, utjecaj Bundeslige je ubrzao igru. Zbog toga je ključno da se Duvnjak više uključi u obrani, da krila ne gledaju nezainteresirano, posebno ako pređemo na 5-1.

Dodatni je problem što je u postavi previše loših obrambenih igrača; sva četiri krila, Bičanić, Stepančić, pa u neku ruku i Karačić koji se dosta kocka pokušavajući ukrasti loptu. Brozović koristi svoju masu, ali ni on nije još na potrebnoj obrambenoj razini. Musa i Gojun su stijene, ali su zauzvrat neupotrebljivi u napadu.

Dodatne mogućnosti daje Slišković
Stvar koju Goluži debelo najviše zamjerim je loše korištenje Sliškovića. On je strašan igrač, posebno za potrebe naše reprezentacije. Kad je Bičanić na 'dalekoj strani', dakle kad napadamo na desni gol na televiziji, to poluvrijeme Slišković treba dobiti barem 20 minuta. Ključ je naravno opet obrana, jer Slišković je izvrstan obrambeni igrač koji dosta može dati na poziciji četiri, koja je svojevrsni libero rukometne zone, dok u napadu ima i izniman šut, ali i pregled igre. Bičanić ima bolji prolazak jedan na jedan, ali sada će to ionako postati beskorisno

Problemi u obrani

Kopljar je genijalan igrač, tko razumije rukomet to je odavno shvatio,tko rukomet gleda kroz njegovih 2,10 nikad i neće. Međutim, onjednostavno nema snage za 60 minuta obrane i napada. Vori također

kako budemo išli na elitne obrane, a Slišković u neusporedivo manje vremena ima više asistencija. Na kraju krajeva, zar je Bičanić toliko dobar, stvara li toliku razliku kao recimo Kiro Lazarov ili Aginuagalde da mu se toliki ustupci rade? Odgovor je jasan…

Nauštrb tog vremena koje Slišković može dati u oba pravca, Gojun može par napada odmijeniti Kopljara i dati mu šansu da uhvati zraka, ostatak tog poluvremena možemo u obrani moći odmoriti i Vorija i Duvnjaka. A 10-ak minuta, ovisno o situaciji, će dobiti i Bičanić, jednako kao što će trebati Slišković odmoriti Bičanića 'na bližoj' strani. Međutim, Goluža nije to dosad napravio, nije ga uveo u prvenstvo, u rotaciju, nije mu dao osjet napada, obrane i njegovog obujma posla, što uzimam za ogromnu grešku i nešto što nas može doći glave. Jednostavno, u ovakvoj situaciji, gdje imamo strašno malo potpuno kompletnih igrača takav 'man management' je iznimno opasan jer sa samo 20-ak minuta po utakmici Sliškovića, imamo mnogo veću mogućnost drugačijeg slaganja odmora u rotaciji, podizanja energije na još veću razinu i izbjegavanja crnih rupa. To je krimen Goluže koji će u slučaju neuspjeha teško oprati.

Duvnjak mora preuzeti drugačiju ulogu
Osim sumnja vezanih uz obranu, ostaje i ona može li Duvnjak voditi ekipu do slave… Duvnjak je već stasao, ali imam osjećaj da nije naučio kako ne treba on vući ekipu, kako je na njemu da je vodi. Svaka utakmica u kojoj on zabije pet ili više golova za mene je problem, jer to znači da nije igrala čitava ekipa. Brazil me ne brine niti najmanje, to je jednokratna prepreka s kojom se nećemo više susretati. Nisu se proveli dobro ni Danci koji su remizirali sa Argentinom, jedva se spasivši. A sjetite se samo 2003. i kako nas je tamo u sličnim uvjetima pobjedila samo baš ta Argentina. No, problemi s obranom i Duvnjakom mogli bi nas koštati, ako se ne isprave…