Zrinka Cvitešić proživljava sezonu snova: u svega godinu dana ispisala je rijedak hat-trick priznanja za istu ulogu – kao Jela u 'Ekvinociju' osvojila je Orlando, Nagradu hrvatskog glumišta i državnu nagradu Vladimir Nazor, a zatim na Puli zaokružila trijumf Zlatnom arenom za Biserku Petrović u filmu 'Dražen'. To nisu samo nagrade, nego potvrde glumačkog raspona: krhkost i snaga u teatru, magnetizam i preciznost na filmu.

Kad je riječ o najzahtjevnijoj ulozi u karijeri i onoj koja je bila prekretnica, kao najzahtjevniju je izdvojila Jele, a kad je riječ o prekretnici, kaže da ih je bilo nekoliko, ali možda najviše uloga Lune u filmu 'Na putu' Jasmile Žbanić.

Zahvaljujući toj ulozi postala je, objasnila je, Shooting star, jedna od deset najboljih mladih glumaca Europe, osvojila nominaciju za europskog Oscara, čime su joj se otvorila vrata za karijeru u Londonu te za sve što se i danas događa izvan granica Lijepe Naše. Za Olivier Award je rekla da joj je 'donijela neku novu dimenziju samopouzdanja te presjekla pupčanu vrpcu ovisnosti o mišljenjima i željama drugih ljudi'.

Govoreći o tome kako je gradila sigurnost u sebe i svoj rad te svoje samopouzdanje kaže da se 'stalno vraćala dva koraka unatrag, a s druge sam strane bila puno hrabrija od većine svojih kolega'. Istupala je javno protiv nejednakosti među spolovima, zbog čega je petnaestak godina bila neprisutna u hrvatskom filmu, izlazila iz predstava zbog lošeg tretmana i prema sebi, i prema drugima, čak još i u studentskim danima. Kad je riječ o sigurnosti, ona je, priznaje, 'uvijek na početku rada na nekoj ulozi poljuljana' i 'svaki put ima osjećaj da ponovno mora naučiti hodati, govoriti, misliti, osjećati'.

Zrinka je otkrila da se trenutno ne vidi u glumačkom poslu do kraja svoje poslovne karijere 'jer se previše daje, a time i previše troši' što je 'jedino što si zamjera, što se nije sve ove godine barem malo naučila štedjeti'. Kaže da je 'puno previše toga što je još zanima, ali svake se godine posveti nečem novom; kuhanju, restauriranju namještaja, izradi cvjetnih aranžmana, uzgajanju citrusa'. Trenutačno je zanimaju neke tehnike za zidove i podove.

Brač kao mjesto za život

Odnedavno živi na dvije lokacije, a jedna je otok Brač. Njega joj je otkrila mama. Naime, njezini su roditelji nakon rata trbuhom za kruhom došli na Brač. Kako se mama u Brač baš zaljubila, tu ljubav joj je prenijela. Istaknula je da je mir i tišinu s godinama 'naučila stvoriti bilo gdje' ali da na otoku 'možda najlakše može isključiti svoju glavu, koju inače jako teško gasi'.

Poznato je da uzgaja masline. Kazala je da su biljke njezina strast i zen.

'Sve sam svoje teške situacije u životu rješavala s biljkama. Nedavno sam na Baliju upoznala jednog divnog starog životnog učitelja koji je rekao da zemlja najbrže čovjeka obnavlja i puni i kako je to meni, eto, došlo prirodno. Odrasla sam na selu, među vrtovima, šumama, pašnjacima, poljima i rijekama. Priroda je dio mog DNK-a. I bez nje ne mogu. U Zagrebu imam svoje malo biljno carstvo koje svake godine raste, na Turnju tata uzgaja naš vrt koji nas svako ljeto hrani i nema mi većeg veselja nego kad uđem u berbu zaliha za more', ispričala je za Ljepotaizdravlje. Objasnila je da su masline su, oaza koju stvara za stare dane te da u koji se god hotel, stan ili kuću nastani zbog svog posla ili putovanja, prvo što kupuje je neka biljka. Tek tada može unutra spavati i raditi, biljka joj stvara dom.

Također je izjavila da je 'sretna jer su joj 'stvari u glavi još uvijek posložene onako kako treba, kako je ispravno, ponajprije zahvaljujući zdravom odgoju s čvrstim temeljima zbog kojih zna što je ispravno'. Najveća podrška u životu su joj obitelj i prijatelji, koji su već odavno postali obitelj.