Tužnu vijest je Marko Mrkić podijelio na društvenim mrežama, opraštajući se od voljenog djeda. Ondje je s publikom podijelio niz izvanrednih zgoda iz života svoga temperamentnog djeda, čije ime i sam nosi.

Njegovu objavu koja je dirnula mnoge, prenosimo u cijelosti:

'Moj djed, lijepog imena i prezimena, Marko Mrkić senior, bio je društven tip. Dobričina i prepun anegdota koje su možda malo iskrivljene, ali normalno je to za neuništivog djeda od 97 godina. Kako je bio varioc u Banovićima cijeli svoj radni vijek, tako je svom kolegi zavario one 'željezne' radne cipele za prugu i da vidiš kako je taj lik pao na njušku.

Poklonio mu svoje plesne medalje

Drugi mu je kolega oslijepio gledajući njega kako vari, ali on je poznavao jednu tada dojilju koja ako mu štrcne majčino mlijeko u oko, vid vraća u normalu. Tako je i bilo, i kolega mu se zahvalio. Krao je mačke na trgu svetog Marka u Veneciji i potom bi ih prodavao za hlače, novce ili meso. Rakija mu je bila sve. Pola svoje skromne penzije bi dao na tu šljivu u selu zvano Husino. Rekao bi mom starom da zašto ne zove ujutro da on navečer ima posla, bio je dovoljno mudar da zna ako ga moj stari nazove ujutro, on ne stigne sašit svoju dnevnu dozu od litru rakije i može normalno komunicirati.

Poklonio sam mu hrpu mojih plesnih medalja koje bi on svaki dan nosio oko vrata i za svaku izmislio neku novu priču zašto bi se trebao pregurati preko reda u pošti ili dućanu. A Tito mu je bio najdraži tip. Na neku godišnjicu tih varioca u Banovićima, Tito je došao pozdraviti radnike i svima je poklonio tranzistor. Dedina priča je dulja, jer je Tito naravno njega zvao sa strane da malo popričaju, pa je moj djed bacio par pošalica Jovanki i bio je to jedan srdačan susret najmoćnijeg čovjeka Europe i mog djeda, Marka Mrkića. Tita je vidio u više navrata i uvijek bi priča krenula - ‘i onda Tito meni kaže’..

Zadnjih godina je bio u domu za starije u Tuzli. Krenuo je od prvog kata s nekim pajdašem s kojim se odmah naravno skompao, i taj bekrija mu je švercao rakiju i radili su tulume u domu. Onda su ga premjestili od tog frenda jer se s cugom to otelo kontroli. Bio je jedno vrijeme na petom katu. Zadnjih godinu dana je bio na sedmom katu. Sedmi kat je jučer u domu izgorio u požaru. I moj neuništivi deda, u 97. godini, najljepšeg imena i prezimena je preminuo. Deda spavaj mirno. S tobom je uvijek bilo veselje', zaključio je Marko posvetu djedu.