Kako piše Peter Baker za The New York Times, Trumpovo ponašanje posljednjih dana i tjedana raspirilo je raspravu koja ga prati već desetljeće: je li riječ o proračunatoj političkoj provokaciji ili o predsjedniku koji djeluje sve nestabilnije.

Kao najnovije primjere list navodi niz nepovezanih, teško razumljivih i povremeno vulgarnih izjava, uključujući prošlotjednu prijetnju da će 'večeras umrijeti cijela jedna civilizacija' ako izbriše Iran s karte, kao i nedjeljni napad na Papu, kojeg je ocijenio 'slabim prema kriminalu i užasnim za vanjsku politiku'.

Bijela kuća odbacila je takve ocjene i poručila da je Trump i dalje politički oštar te da protivnike drži u neizvjesnosti. Ipak, njegovi posljednji istupi ponovno su otvorili pitanje američkog vodstva u trenutku rata, a dio kritičara tvrdi da nikada u modernoj povijesti stabilnost jednog predsjednika nije bila tako javno i detaljno secirana.

Kritike stižu i s desnice

Demokrati već godinama propituju Trumpovu sposobnost za obnašanje dužnosti, a posljednjih dana ponovno traže aktiviranje 25. amandmana, mehanizma kojim bi predsjednik mogao biti udaljen s dužnosti zbog nesposobnosti. No sumnje više ne dolaze samo s ljevice, iz satiričnih emisija ili od stručnjaka koji se oglašavaju izdaleka.

Kako piše The New York Times, zabrinutost se sada može čuti i među umirovljenim generalima, diplomatima, stranim dužnosnicima, ali i na američkoj desnici, među ljudima koji su nekoć stajali uz Trumpa.

Bivša kongresnica Marjorie Taylor Greene, republikanka iz države Georgia koja se nedavno razišla s njime, rekla je za CNN da prijetnja uništenjem iranske civilizacije 'nije tvrda retorika nego ludilo'. Krajnje desna podcasterica Candace Owens nazvala ga je pak 'genocidnim luđakom', a teoretičar zavjere Alex Jones rekao je da Trump 'mrmlja i zvuči kao da mu mozak baš ne radi najbolje'.

Slične ocjene stigle su i od nekadašnjih suradnika. Ty Cobb, odvjetnik Bijele kuće tijekom Trumpova prvog mandata, još prije objave o 'umiranju civilizacije' rekao je novinaru Jimu Acosti da je riječ o 'čovjeku koji je očito lud' te da niz njegovih ratobornih noćnih objava na društvenim mrežama 'pokazuje razinu njegova ludila'. I Stephanie Grisham, bivša Trumpova glasnogovornica u Bijeloj kući, prošli tjedan napisala je da on 'očito nije dobro'.

Trump im je uzvratio dugom i bijesnom objavom na društvenim mrežama. Za Owens, Jonesa, Megyn Kelly i Tuckera Carlsona napisao je da 'imaju jednu zajedničku stvar – nizak kvocijent inteligencije' te dodao: 'To su glupi ljudi, oni to znaju, njihove obitelji to znaju, a zna i svatko drugi.' Zatim ih je nazvao 'luđacima' i 'problematičnim ljudima' koji će reći bilo što zbog 'besplatnog i jeftinog publiciteta'.

Bijela kuća ga brani, ankete pokazuju nelagodu

Pobuna na desnici zasad nije zahvatila Kongres, u kojem republikanci i dalje javno stoje uz predsjednika, niti kabinet koji bi morao odobriti pozivanje na 25. amandman, pa takav scenarij u ovom trenutku djeluje nerealno.

Ipak, ankete pokazuju rastuću nelagodu. Reutersova i Ipsosova anketa provedena u veljači pokazala je da 61 posto Amerikanaca smatra da je Trump s godinama postao nepredvidljiviji te da ga njih samo 45 posto opisuje kao 'mentalno bistrog i sposobnog nositi se s izazovima', što je pad u odnosu na 54 posto iz 2023. godine. U rujanskoj anketi YouGova 49 posto ispitanika ocijenilo je da je prestar za predsjedničku dužnost, nasuprot njih 34 posto u veljači 2024. godine, dok je 39 posto ispitanika reklo da nije prestar.

Demokratski čelnici posljednjih dana zaoštrili su ton govoreći o Trumpu. Chuck Schumer nazvao ga je 'iznimno bolesnom osobom', Hakeem Jeffries opisao čovjekom 'izvan kontrole', a Ted Lieu još izravnije kao 'potpuno ludog'. Kongresnik Jamie Raskin zatražio je od liječnika Bijele kuće procjenu predsjednikova stanja, pozivajući se na 'znakove koji upućuju na demenciju i kognitivno propadanje' te na 'sve nekoherentnije, nestabilnije, vulgarnije i prijeteće ispade'.

Oni koji ga brane uzvraćaju da nije riječ o psihičkom rastrojstvu, već o strategiji. Kolumnistica Liz Peek napisala je da 'Trump točno zna što radi' te da koristi maksimalan vojni i diplomatski pritisak kako bi Bliski istok oslobodio gotovo pedesetogodišnje iranske kampanje terora.

Na izravno pitanje o kritikama na račun njegova mentalnog stanja Trump je prošlog tjedna odgovorio: 'Nisam to čuo. Ali ako je tako, onda će vam trebati više ljudi poput mene jer su našu zemlju godinama potkradali u trgovini i svemu ostalome, sve dok se nisam pojavio.'

Glasnogovornik Bijele kuće Davis Ingle potom je poručio da se 'Trumpova oštrina, neusporediva energija i povijesna dostupnost' jasno razlikuju od onoga što se, po njegovim riječima, događalo u posljednje četiri godine pod Joeom Bidenom.

Tema koja ga prati od prve kandidature

Trumpova mentalna (ne)stabilnost javna je tema još od 2016. godine, a tijekom prve kandidature i mandata brojni psihijatri i stručnjaci za mentalno zdravlje iznosili su svoje procjene njegova stanja. John Kelly, Trumpov najdugovječniji šef kabineta u prvom mandatu, čak je kupio knjigu 'The Dangerous Case of Donald Trump', koju je potpisalo 27 stručnjaka, kako bi bolje razumio svoga šefa, a kasnije je zaključio da je mentalno bolestan.

Ovo, naravno, nije prvi put da se propituje psihološka sposobnost nekog američkog predsjednika. Politički protivnici povremeno su kao neuravnotežene opisivali Johna Adamsa, Andrewa Jacksona i obojicu Roosevelta. Abraham Lincoln borio se s depresijom, Woodrow Wilson nikada se nije posve oporavio nakon moždanog udara, Lyndon B. Johnson prelazio je iz manične energije u turobna raspoloženja, a krajem mandata Ronalda Reagana mnogi su se pitali je li Alzheimerova bolest od koje je bolovao, a koja je službeno objavljena tek godinama kasnije, već tada ostavljala trag na njemu.

Dio Trumpovih poklonika uspoređivao ga je s Richardom Nixonom i njegovom 'teorijom luđaka', prema kojoj je protivnika korisno uvjeriti da je predsjednik nestabilan i nepredvidiv. I Trump je povremeno pokušavao iskoristiti takvu reputaciju. Nikki Haley je, govoreći o Sjevernoj Koreji, rekao: 'Neka misle da sam lud.' Bivšem državnom odvjetniku Williamu Barru jednom je pak rekao: 'Znaš li koja je tajna stvarno dobrog tvita? Točno prava količina ludila.'

No prošli tjedan rekao je za New York Post da ovoga puta barem nije glumio. Govoreći o prijetnji uništenjem iranske civilizacije, kazao je: 'Bio sam spreman to učiniti.'

Drugi mandat bez kočnica

Povjesničar i profesor s Princetona Julian E. Zelizer rekao je da današnja situacija nadmašuje čak i razdoblje Nixona jer se 'toliko toga javno odvija', ponajprije zbog društvenih mreža i kabelske televizije. Po njegovoj ocjeni, Trump se kao predsjednik koji ionako ignorira gotovo sve granice ponašanja i političkog ukusa sada osjeća još slobodnijim 'pustiti svoj unutarnji bijes' i impulzivno djelovati.

U drugom mandatu, piše list, on djeluje još manje suzdržano, a povremeno i puno više nekoherentno. Češće psuje, dulje govori i redovito iznosi tvrdnje koje su ukorijenjene u fantaziji, a ne u činjenicama. Tako i dalje tvrdi da mu je otac rođen u Njemačkoj, iako se rodio u Bronxu, te ponavlja izmišljenu priču da mu je stric, profesor s MIT-a, govorio o tome kako je podučavao terorista poznatog kao Unabomber.

Često odlazi u neobične digresije, od osmominutnog monologa o otrovnim zmijama u Peruu, preko dugog izleta o markerima brenda Sharpie na sjednici kabineta, do prekidanja ratnog izvješća o Iranu kako bi pohvalio zavjese u Bijeloj kući. Miješao je Grenland i Island, a više se puta pohvalio time da je okončao izmišljeni rat između Kambodže i Azerbajdžana, dviju zemalja udaljenih gotovo 6400 kilometara. Prema svemu sudeći, mislio je na Armeniju i Azerbajdžan.

I prije nego što je u nedjelju napao papu Lava XIV., a zatim objavio pa izbrisao svoju sliku u pozi nalik Isusu, Trump je šokirao dio javnosti napadima na kritičare. One koji ga razljute optužuje za veleizdaju, zločin za koji je predviđena smrtna kazna. Bizarno je tvrdio i da je redatelj Rob Reiner, kojeg je navodno na smrt izbo sin, ubijen 'zbog bijesa koji je izazvao' protiveći se Trumpu. Nakon smrti bivšeg direktora FBI-a Roberta Muellera III. rekao je pak: 'Dobro, drago mi je da je mrtav.'

Posljednjih dana izjavio je i da je 'predsjednik novog režima u Iranu' 'mnogo manje radikaliziran i znatno inteligentniji od svojih prethodnika', iako promjene na toj dužnosti nije bilo. Moguće je da je mislio na novog vrhovnog vođu, ajatolaha Modžtabu Hameneija, ali i njega se smatra tvrđim u stavovima od oca mu Alija Hameneija, poginulog u prvim danima rata.

Jedna od ključnih razlika u odnosu na Trumpov prvi mandat, zaključuje The New York Times, jest to što danas gotovo da i nema savjetnika poput Johna Kellyja koji bi smatrali svojom dužnošću povući crtu i zaustaviti predsjednika prije nego što ode predaleko. Zelizer kaže da ljudi oko njega danas 'gledaju u pod i šute', a za razliku od prvog mandata, dodaje, više se ne čini da itko iz pozadine pokušava ublažiti njegove impulse.

Takav stil vođenja politike, čini se, i dalje mu ostavlja manevarski prostor unutar njegove baze. Kako kaže Zelizer, u eri duboke polarizacije dio američke političke scene, osobito u Republikanskoj stranci, upravo u takvom ponašanju vidi potvrdu antiestablišmentske politike. 'Što može biti više antiestablišmentski od nekoga tko je spreman biti izvan kontrole?' zaključio je.