'Moje iskustvo je čisti kaos', priznala je američka klizačka zvijezda Amber Glenn medijima, opisujući situaciju koja je zasjenila otvaranje programa umjetničkog klizanja na Zimskim olimpijskim igrama u Milanu i Cortini.

Glenn se našla u središtu skandala nakon što je pomogla američkom timu obraniti zlatnu medalju. Samo nekoliko sati nakon trijumfa, kanadski glazbenik Seb McKinnon javno ju je prozvao na društvenim mrežama, iznenađen što je njegova pjesma 'The Return' korištena u njezinom slobodnom programu bez, kako je tvrdio, ikakvog dopuštenja.

'Je li to uobičajena praksa za Olimpijske igre?', napisao je McKinnon. Iako su Glenn i glazbenik ubrzo izgladili nesporazum, a klizačica je izjavila da se radilo o manjem propustu u proceduri, šteta je već bila učinjena, a slučaj je bacio svjetlo na puno dublji problem koji muči natjecatelje.

Drama u zadnji čas: Rus bez programa, Španjolac u panici

Još gore je prošao ruski klizač Petr Gumennik, koji u Milanu nastupa kao neutralni sportaš. Samo dva dana prije kratkog programa saznao je da nema dozvolu za korištenje glazbe iz filma 'Parfem: Povijest jednog ubojice'. U panici je morao odbaciti koreografiju koju je uvježbavao cijelu sezonu i prebaciti se na klasični valcer.

S druge strane, španjolski klizač Tomas-Llorenc Guarino Sabate postao je viralna senzacija nakon što je putem društvenih mreža očajnički molio vlasnike prava na franšizu 'Minioni' da mu dopuste korištenje glazbe. Da dozvola nije stigla u petak, Sabate bi ostao bez nastupa jer, kako je otkrio njegov trener Edoardo De Bernardis, drugu rutinu nisu imali.

'Zamislite da mjesecima svaki dan vježbate koreografiju i onda, kad napokon stignete na natjecanje snova, kažu vam da to ne možete izvesti', rekao je trener. Dozvola je na kraju stigla, vjerojatno jer je priča 'eksplodirala' u medijima, ali uz bizaran uvjet – smije je koristiti samo na Olimpijskim igrama, nakon čega mora smisliti novi program.

Sličnu neizvjesnost proživjeli su i španjolski plesni par Olivia Smart i Tim Dieck, koji su putovali u Italiju ne znajući hoće li dobiti dozvolu za glazbu iz filma 'Dune'. 'Tim je rekao: Možda da ja osobno pošaljem poruku Hansu Zimmeru?', prepričala je Smart. Srećom, dozvola je stigla tik pred natjecanje.

Korijen problema: Promjena pravila iz 2014.

Glavni uzrok ove zbrke leži u odluci Međunarodne klizačke unije (ISU) iz 2014. godine, kojom je dopušteno korištenje glazbe s tekstom u svim disciplinama, ne samo u plesnim parovima. To je otvorilo vrata popu, hip-hopu i rocku, ali i pravnoj noćnoj mori. Dok su klasične skladbe (poput klavirskih koncerata) uglavnom u javnoj domeni, moderna glazba zaštićena je složenim autorskim pravima.

Danas klizači moraju navigirati kroz labirint prava: jedna dozvola je potrebna za izvođenje u dvorani, druga za TV prijenos, a treća za online streaming. Prava često drži više osoba – od izvođača i tekstopisaca do izdavačkih kuća.

'Čak i sada ne razumijemo u potpunosti što smijemo, a što ne smijemo koristiti', požalila se kanadska klizačica Piper Gilles, dok su stručnjaci upozorili natjecatelje da ne skidaju glazbu s YouTubea ili koriste AI alate za miksanje, jer to samo povećava rizik od tužbi. Češki klizači, primjerice, koristili su AI remiks pjesama grupe AC/DC, što je pravno 'sivo područje' koje također podliježe zakonima o autorskim pravima.

Kazne do 150.000 dolara i nejednaki uvjeti

Posljedice korištenja nelicencirane glazbe mogu biti drakonske. Prema riječima Chantal Epp, osnivačice platforme ClicknClear, kazne u SAD-u mogu iznositi i do 150.000 dolara po prekršaju (po pjesmi, po korištenju), dok se u Europi kreću oko 50.000 eura. To je rizik koji si većina sportaša ne može priuštiti.

Iako Međunarodni olimpijski odbor (MOO) zarađuje milijarde od TV prava, trošak licenciranja glazbe pada na leđa sportaša i njihovih saveza.

'Razumijemo da uvjeti nisu sasvim ravnopravni, ali trudimo se najbolje što možemo', izjavio je glasnogovornik MOO-a Mark Adams, priznajući da bogatiji klizači i savezi imaju prednost. Oni si mogu priuštiti skupa prava ili stručnu pomoć, dok su oni s manjim budžetima prisiljeni na kompromise.

Kanadski trener Pascal Denis otkrio je da su troškovi toliko visoki da su neki njegovi klizači morali mijenjati glazbu dva ili tri puta ove sezone jer jednostavno nisu imali novca za prava koja mogu stajati i nekoliko tisuća dolara.

U Milanu je tako, ironično, najveća borba postala ona izvan leda – borba s papirologijom koja prijeti da uništi olimpijske snove. 'Ne želimo da se sportaši brinu oko glazbe', poručio je predsjednik ISU-a Jae Youl Kim, priznajući da je ovo 'vrlo ozbiljan problem' koji, čini se, neće tako skoro nestati.