Sandra Bagarić: 'U brak smo ušli iz ogromne obostrane ljubavi, a povremeni potresi nas nisu uspjeli poljuljati'

Sandra Bagarić i Darko Domitrović imaju jednu od najljepših i najdugovječnijih ljubavnih priča. Naime, Darko je Sandri predavao na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a ona se u njega zaljubila na prvi pogled, te ga je kasnije sama i zaprosila. Vjenčali su se nakon pet i pol godina veze, a danas uživaju sa svojim sinovima Markom i Lovrom te ih se često na javnim događanjima može vidjeti zagrljene i nasmiješene. Uvijek izgledaju zaljubljeno kao prvog dana.

Kako je prošla proslava 25. godišnjice braka, kako ste obilježili vaš veliki dan?

25 godine braka (ako se ne varam to se zove srebrni pir), iako smo ustvari zajedno 30 godina. Tri desetljeća ljubavi, zajedništva, prijateljstva... Ja sam operetni tip i svaki dan nađem razlog za slaviti život, u potrazi sam za ljepotom u svakom kutku i beskrajno zahvalna na svim darovima, malim, besplatnim, koji su svuda oko nas. Na godišnjicu braka, kao i većina parova, evociramo neke uspomene, prepričavamo neke lijepe trenutke, podvlačimo crtu s dosad postignutim, radimo si planove za iduću godišnjicu, uživamo u društvu naših, sada već velikih, sinova (Marko 22, Lovro 18) i našeg psa Čupka (13 godina)...

Vikend u Veneciji je već naše tradicionalno slavlje, zaljubljeni smo u Veneciju oboje, vožnju gondolom smo prerasli, ali obilazili smo manje poznate otočiće u arhipelagu, kao primjerice San Lazzaro, gdje je uživali u miru armenskog samostana za razliku od venecijanske gužve.

Jeste li proslavili svaku godišnjicu dosad? Koju posebno pamtite i zašto?

Prvu godišnjicu smo proslavili u Portoriku gdje smo i imali 16 koncerata, bili mjesec dana, još nismo imali djece te smo uživali jedno u drugom. Otkad imamo djecu nastojimo da je cijela obitelj na okupu.

Što je najbolja stvar u braku koju ste naučili o sebi?

Tolerancija, tolerancija, tolerancija, uvažavanje različitosti, shvatiti da nisi uvijek u pravu. To mi najteže pada. (smijeh)

Što ste od supruga naučili?

...da stvari treba planirati, ponekad i izračunati i promisliti, ne biti 'odokativna', brzopleta... Naime, ja sam impulzivna životinjica koja sve radi po instinktu.

Ako nastane neka prepirke, tko prvi popušta?

On se isključi dok ja 'trkeljam' pa bi se to moglo protumačiti kao 'popustljivost' (valjda). Nismo svadljivi tipovi, osim što ja imam višesatne monologe što bi se moglo protumačiti kao da se svađam sama sa sobom. Inače je divan slušač... Naš pas Čupko reagira na povišene tonove pa počne lajati tako da naš pas zapravo unosi sklad u našu obitelj. (smijeh)

Zašto se brakovi i veze danas tako brzo raspadaju?

Mi smo u brak ušli zaista iz ogromne obostrane ljubavi, povremeni potresi nas nisu uspjeli poljuljati, dapače možda su nas i zbližili još više, odlučili smo ulagati i rasti zajedno, pratiti se i pokušati ići istim smjerovima, biti podrška u životu jedno drugome, imamo uspomene i povijest, ponosni smo na naše zajedništvo, imamo još jako puno planova koje bismo voljeli ostvariti, uživamo u sličnim, ako ne već i istim stvarima, nasmijavamo jedno drugo i smijemo se skupa. Naša glazbena pratnja je jedna bogata partitura sa svim krešendima i dekrešendima, ad libitumima, koronama, pianima i fortima, povremenim modulacijama u puno boja i još uvijek ispisujemo našu Sonatu od sna...

Što je vama definicija prave ljubavi?

Citiram našeg prijatelja i velikog pjesnika Enesa Kiševića:

'Što je ljubav?

Oka treptaj.

Tajna tajne.

Između dva otkucaja srca stane.' (iz 'Sonate od sna', CD 'Sonata od sna' snimili smo 2002.)