Severina se trenutno nalazi u Bruxellesu te su Europskoj komisiji predani potpisi europske građanske inicijative My Voice, My Choice s ciljem da sve žene koje žive u zemljama Europske unije imaju zajamčen dostupan i siguran prekid trudnoće.

Inicijativu je pokrenuo slovenski Institut 8. mart, sukladno pravilima za pokretanje europskih inicijativa, te je bilo potrebno unutar Unije prikupiti milijun potpisa da bi Europska komisija raspravljala o toj temi. Inicijativa, u kojoj je aktivno sudjelovala i Severina, pokrenuta je krajem travnja 2024. i u prvom tjednu je skupila 100.000 potpisa. Sveukupno, nakon godinu dana prikupljeno je 1,2 milijuna potpisa, čime je premašena europska granica od milijun potpisa, nakon kojih inicijativu moraju razmotriti tijela Europske unije, odnosno Europska komisija, a nakon toga i Europski parlament. Nadležna tijela Europske unije nakon provjere potvrdila su da je prikupljen i više nego dovoljan broj potpisa.

Inicijativa My Voice, My Choice od Europske komisije traži prijedlog za financijsku potporu državama članicama koje bi mogle provoditi sigurne prekide trudnoće za građanke Europe, a koje još uvijek nemaju pristup sigurnom, besplatnom i zakonitom pobačaju.

U Europskoj uniji više od 20 milijuna žena nema dostupan pobačaj. Primjerice, žene na Malti mogu ići u zatvor ako pobace, žene u Poljskoj umiru u bolnicama zbog zabrane prekida trudnoće, a u Hrvatskoj on nije dostupan u mnogim bolnicama i košta pola prosječne plaće.

Nakon obilaska Europskog parlamenta i Europske komisije, Severina je sudjelovala na press konferenciji te održala govor koji prenosimo u cijelosti:

'Meni je bila čast, a doživjela sam i kao svoju dužnost, biti dio kampanje My Voice, My Choice, stati iza očito vječne borbe - ne za zaštitu stečenih prava – nego za primjenu zajamčenih ženskih prava s – kako mi kažemo – 'mrtvog slova na papiru' u stvarni život.

Kada kažem dužnost – mislim prije svega na pojavnost koju mi donosi moje zanimanje. Uvijek sam imala potrebu pjevati kad pjevam, pa i jedna moja pjesma zove se 'Ja samo pjevam'. Međutim uvijek sam govorila. Nerijetko, dok su drugi šutjeli, posebno kada su prava i pravda u pitanju. A trebalo je govoriti. Premda su mi mnogi dobronamjerni – posebno na ovu temu dostupnog i besplatnog prekida trudnoće, govorili – što se miješaš, nije ti dobro za karijeru.

A ja – ja sam baš bila ponosna što su me djevojke iz slovenskog Instituta 8. mart prepoznale i pozvale da budem dio njihovog tima. Nisam uopće dvojila, znajući da me čekaju vrijeđanja i prijetnje u javnom prostoru, na društvenim mrežama, da će se svatko tko misli da je veći vjernik od mene ili veći Hrvat od mene naći pozvanim prijetiti mi u porukama preko mreža. Vrijeđali su i prijetili, kao što sam očekivala. Uglavnom se skrivajući iza izmišljenih avatara.

Tu mržnja i tu potrebu da ograničavaš slobode drugih i drugačijih zbog svoje ideologije – mislila sam – davno smo napustili. Međutim čini se da nije tako. Kao i uvijek, žene su prve na udaru.

Pojedini mediji su me ignorirali, kao i cijelu kampanju, i to ženski mediji. Vjerojatno su muke žena iz Slavonije ili djevojaka iz Zagreba koje ne mogu ostvariti pravo na prekid trudnoće preteške teme za magazine sa sjajnim papirom, u kojima smo sve prije svega lijepe i nemamo nikakvih briga.

Naše mame su se izborile, onda su nam u slobodnoj Hrvatskoj podmuklo ostavili pravo na prekid trudnoće, ali ga u mnogim bolnicama žene ne mogu ostvariti. Ne želimo da generacije koje dolaze imaju manja prava od nas.

Situacija je slična u još nekim zemljama u Europskoj uniji u 21. stoljeću.

Hrvatski se premijer ovdje predstavlja velikim europejcem i liberalnom strujom Europske pučke stranke, a takav je ovdje i život vodio, znate ga vi dobro iz briselskih krugova. Međutim doma, u Hrvatskoj, premijer se dodvorava desnici samo zbog glasova, ne razmišljajući da je pustio duha iz boce, pa je tako neki dan mom prijatelju, velikom hrvatskom piscu Miljenku Jergoviću, grafitom na zgradi ispisana prijetnja.

Hapse se, ne znam ni ja zašto, prosvjednici koji traže prekid genocida u Gazi. Inače, dižemo danas glas i za slobodnu Palestinu!

Dižemo glas i za studente i profesore koje i dalje progone i hapse po Srbiji – Bruxelles to mora čuti i vidjeti.

Zbog Palestine, Ukrajine, zbivanja u Sjedinjenim Državama s ukidanjem dosegnutih prava, moramo sačuvati europski prostor kao prostor slobode za sve i život u kojem su građanska prava svim građankama i građanima neupitna. I biti otvoreni za sve koji prihvaćaju otvorena društva.

Zato danas s ponosom stojim ovdje, pred vama, s djevojkama iz pokreta My Voice, My Choice i nestrpljive smo predati potpise koji su prikupljeni, vjerujući da će nas tijela Europske unije podržati i da će svaka, ali baš svaka žena u Europskoj uniji koja se nađe u potrebi imati pravo na diskretan, besplatan i dostupan prekid trudnoće. Ako ne u svojoj, onda u susjednoj zemlji članici.

Europska se unija ne temelji samo na slobodnom tržištu i slobodnom kretanju ljudi, već i na ljudskoj solidarnosti – mislim da su je žene, potpisujući ovu građansku inicijativu u zemljama Europske unije koje imaju besplatan i lako dostupan pobačaj, posebno pokazale.

Možda se može činiti da smo ovdje došle nešto moliti. To nije točno i željela bih pojasniti da smo došle javno i jasno dati tri informacije i jedan zahtjev.

Prva informacija je da većina ljudi u ovoj Uniji vjeruje u ravnopravnost, u slobodu i prava žena. Da većina ljudi zna da je ograničavanje prava žene na vlastito tijelo i osobni izbor institucionalizirano nasilje kojem u Uniji temeljenoj na slobodi nema mjesta.

Druga informacija je da smo izgradile najveći europski pokret za prava žena i da smo nezaustavljive. Ovo je masovan pokret u ime stotina milijuna žena. Ovo je pokret građen na borbama naših baka i naših majki. Ovo je pokret kojim ćemo onemogućiti da mlade Europljanke odrastaju kao građanke drugog reda.

Treća informacija je činjenica da smo sve mi, uključujući predsjednicu Europske komisije i predsjednicu Europskog parlamenta, danas građanke drugog reda. Građanke kojima mnoge države Unije ne priznaju pravo na same sebe, na svoju odluku, na svoje tijelo i na svoj život. Umjesto da gradimo društva u kojima žene žive kako žele, mi gradimo društva u kojima ženska tijela i živote stavljamo pod kontrolu državne sile, u ime tradicije. Ali to nije naša tradicija, to nije tradicija Unije niti tradicija Europljanki. Naša tradicija je sloboda i odlučne smo je nastaviti.

Stoga dajemo zahtjev da se žene napokon, u ovom, dvadeset i prvom stoljeću, u najbogatijem dijelu svijeta, prihvati kao ravnopravne. Nemojte ovaj zahtjev zabuniti za molbu. U ovom ćemo uspjeti, ovo ćemo ostvariti, a vaš je izbor samo u tome želite li biti na pravoj ili krivoj strani povijesti. Želite li moći žene pogledati u oči i sebe u ogledalo ili ćete ostati upisani u povijest Unije kao oholi nasilnici koji su pritom i neuspješni gubitnici.'

Organizaciju My Voice, My Choice u Bruxellesu je dočekalo više od deset europskih parlamentaraca, između ostalih Nicolae Bogdanel Ștefănuţă (potpredsjednik Europskog parlamenta) te nekolicina europskih zastupnika, poput Gordana Bosanca (član Europskog parlamenta) i Marka Vešligaja (odbor za ženska prava u EP-u) te Vladimira Prebiliča (član Europskog parlamenta).