Uoči dosad najvećeg samostalnog koncerta 23. svibnja u zagrebačkom Boogaloou, Kids from the sky otvaraju novo poglavlje singlom 'Deluzija', pjesmom koja donosi moderniji mračniji zvuk, ali i dalje zadržava emociju i iskrenost po kojoj su postali prepoznatljivi.

U razgovoru otkrivaju zašto ih žanrovske granice ne zanimaju, koliko ih vodi intuicija, zašto vjeruju u dugoročne karijere i pjesme koje traju generacijama, kako im je bilo prvi put svirati izvan Hrvatske te ističu da im je sviranje uživo oduvijek najvažnije jer tako njihove pjesme pokazuju svoje pravo lice.

Vaš aktualni singl 'Deluzija' donosi drugačiji zvuk od onoga na koji je publika navikla. Imate li osjećaj da 'Deluzija' otvara za vas neko novo poglavlje ili je više nastavak priče koju već pričate?

Nismo pretjerano razmišljali na taj način, nego nam se jednostavno svidjelo koji je osjećaj pjesma budila u nama u samom nastanku, pa smo odlučili ići s tim soundom, tako da je ne bismo okarakterizirali kao pokušaj početka neke nove ere, već kao nešto što trenutno održava vibe i atmosferu u kojoj se nalazimo.

Rekli ste da vas žanrovske granice ne zanimaju. Postoji li ipak neki smjer u kojem nikad ne biste krenuli?

Uzimajući sve u obzir, vjerojatno se ne vidimo u narodnoj glazbi.

Kada kažete da vas u stvaranju vodi feeling, koliko je to intuicija, a koliko svjesna odluka da zvučite drugačije?

Smatramo da se nikada nismo pretjerano trudili biti drugačiji nego da je to jednostavno ono što jesmo, ali s druge strane uvijek smo odbijali stvarati na klasičan, uobičajeni način, pa je u svemu tome vjerojatno prisutna neka doza svjesnosti.

Najbitnija stavka za dobru energiju i nastup

Vaš debitantski album 'Tamni valovi' opisali ste kao sažetak svega što jeste. Kako danas, s odmakom, gledate na te pjesme? Jesu li i dalje sažetak svega što jeste ili ste ih već prerasli kao ljudi i autori?

Naravno da s vremenom sazrijevamo kao ljudi i kao glazbenici i da se mijenja relevantnost tema o kojima pišemo i razmišljamo, ali i dalje smatramo da nas 'Tamni valovi' uvelike opisuju kao artiste.

Poznati ste po energičnim nastupima. Što live daje vašim pjesmama, a studio ne može? Postoji li neka pjesma koja na koncertu postane nešto potpuno drugo?

Interakcija s publikom je ključna razlika između livea i studija jer je to, po nama, najbitnija stavka za dobru energiju i dobar nastup, a i mi sami prezentiramo sve te pjesme na prisniji i možda više organski način nego što je to moguće kroz studijske snimke, pa vjerujem da i to ljudi osjete. Od svih pjesama koje izvodimo live, najviše nas je iznenadila 'Znamo malo' jer, evo, teško je to opisati, ali čim ta pjesma zasvira, stvara se nevjerojatan feel-good moment i cijeli koncert raste za stepenicu više, što iskreno nismo očekivali kada smo je stvarali.

Nedavno ste svirali u Beogradu, prvi put izvan Hrvatske. Kako ste kliknuli s beogradskom publikom? Koliko vam je važno da vas publika u regiji doživljava na isti način kao i domaća?

Nikada se nećemo ograničavati unutar granica jedne države i apsolutno smo oduševljeni time da nas ljudi iz drugih država slušaju i podržavaju, što nam je i cilj, a beogradska publika je bila nestvarna i jedva čekamo da se tamo vratimo.

Fanovi filmske industrije

Vaše pjesme 'Lanterna' i 'Onaj osjećaj' dio su soundtracka serije 'SRAM'. Kako vam je čuti ih u tom kontekstu? Doživite li ih tada drugačije nego kad su 'samo vaše'?

Veliki smo fanovi filmske industrije i uvijek nam je bila želja da nam se neka pjesma pojavi u nekoj seriji ili filmu, tako da ako ljudi budu više povezivali tu pjesmu sa serijom, a manje s nama, mi će s tim biti sasvim u redu.

Koja je najnetočnija interpretacija neke vaše pjesme koju ste čuli?

Hm, nismo čuli puno netočnih interpretacija, ali zna se dogoditi da ljudi nisu sigurni o čemu se točno pjeva u nekoj pjesmi. Ono što je nama bitno je to da jasno znamo što želimo reći u svakoj od njih, ali i jako volimo na misteriozan i metaforičan način prezentirati sve te tekstove. Tako da prepuštamo ljudima da shvate pjesmu kako god oni žele i osjećaju, pa makar to bila i netočna interpretacija.

Često vas se opisuje kao bend koji je postao 'glas generacije'. Doživljavate li to kao pritisak ili vam više laska?

Ne volimo pretjerano koristiti tako velike riječi i smatramo da moramo još puno raditi da bi nam se dala tako velika titula.

'Volimo glazbeno eksperimentirati'

Kako gledate na stanje na domaćoj glazbenoj sceni? Postoji li netko od kolega čiji vam se zvuk ili pjesma posebno sviđa ili netko čija vam je karijera inspirativna?

Smatramo da postoji puno prostora za napredak domaće glazbene scene i nadamo se da zajedničkim snagama možemo podići cijelu scenu na razinu za koju definitivno ima potencijala. Uvijek smo bili inspirirani glazbenicima koji ostvaraju dugoročne karijere i čije pjesme žive kroz mnoge generacije, bilo to strano ili domaće tržište, ali upravo je to ono čemu i mi težimo i što smo postavili kao misiju benda.

Što vas trenutno više pokreće, ambicija ili strah od stagnacije?

Vjerojatno je oboje prisutno u nekoj mjeri, ali definitivno cijeli naš glazbeni put gledamo kroz ambiciju.

Kad biste morali birati, želite li biti bend koji stalno mijenja zvuk ili koji do kraja definira neki prepoznatljiv stil?

Ako baš moramo birati, mislim da ćemo uvijek odabrati jedan prepoznatljiv stil. Teško je možda opisati i zašto, jer volimo glazbeno eksperimentirati i inspirirani smo različitim glazbenim žanrovima, ali gledajući sve ono što smo stvorili, mislimo da je prilično jasno gdje se najbolje snalazimo i što Kids from the sky stvarno jest.

Pred vama je najveći dosadašnji samostalni koncert 23. svibnja u zagrebačkom Boogaloou. Kako teku pripreme, čemu se najviše veselite i što znači vama osobno?

Boogaloo nam je najveći koncert karijere i velika stepenica koju smo nekada davno postavili kao cilj, a mislimo da to samo po sebi govori koliko nam je bitan i koliko jedva čekamo stati na tu pozornicu.

Što bi Teo i Robin danas poručili sebi s početka priče o Kids from the sky?

Možda to da slušamo sami sebe i što nam gut feeling kaže. Takav pristup nam je i danas vrlo bitan.