Neda Ukraden nikad ne kasni na sastanke, voli doći ranije i sačekati onog drugog. Tako je bilo i ovaj put. Stigla je s puta, ali prije zakazanog vremena, spremna za fotografiranje i puna pozitivne energije. Smijemo se i razgovaramo, više prijateljski, nego kao novinar i sugovornik, dotičući se raznih tema. Zato i ovaj intervju gubi klasičnu formu. Odmah na početku razgovora vraćamo se u prošlost i prisjećamo početaka jer ove godine Neda slavi 50 godina karijere. Kad je počinjala s pjevanjem, kaže, nije ni sanjala da će jednog dana slaviti ovakvu obljetnicu te da će u ovim godinama izazivati veliku pozornost medija i imati toliko puno koncerata.  

'Nisam ni sanjala da ću se baviti pjevanjem jednu godinu, a kamoli pet desetljeća. Zaista, ako ovo nije sudbina, onda ne znam što je. Ta prva pjesma koja je snimljena 1967. i koja se zvala 'Igra bez kraja' bila je sudbonosna. Ta igra bez kraja još traje. A ja sam se spremala, vrijedno učila, studirala da budem sasvim nešto drugo. U svakom slučaju, bilo je - ne estrada, ne glazba, ne život izvan doma, tako da mi auto bude kuća putujuća', kroz smijeh kaže Neda i dodaje da je teško uspoređivati njezin uspjeh te uspjeh nekih mladih nada koje o njezinoj dugovječnoj i uspješnoj karijeri mogu samo sanjati. 

'Danas se uspjeh postiže za relativno kratko vrijeme. Ako imaš neki hitić, još uz to napraviš neki hepening, ne neki glazbene vrste, nego neki skandal, jako su gledan na YouTubeu i napravio si posao za kratko vrijeme. Duga karijera nije pitanje jednog trenutka, jednog skandala, nego pitanje dugogodišnjeg potvrđivanja iz godine u godinu dobrim albumima, pjesmama, velikom aktivnošću. Danas, ako nisi 'apdejtan', za tri, četiri, pet mjeseci pomalo postaješ zaboravljen, a ne živi se od starog rada', ističe.

'Što bi dao da si na mom mjestu'

Na pitanje je li ikad tijekom karijere osjetila zavist kolega i kolegica reći će da nije slijepa i da sve vidi. No sve to ne doživljava kao zlobu, zločestoću i zavist, nego više kao stih Bregovićeve pjesme - 'Što bi dao da si na mom mjestu'.

'To je zapravo ovako: mrze te, a dive ti se. U toj mržnji uvijek ima divljenja i zavisti, to je psihološki tako. Tako da kad osjetim da je netko zloban i da ima gard, znam da mi se zaista potajno divi i voli me, ma kako to zvučalo apsurdno. (smijeh) Uvijek sam bila popularna zvijezda, ali nikad s nekim astronomskim, ucjenjivačkim honorarima, već prilagođena uvjetima života i stanja u kojem se društvo nalazi, iako sam zarađivala više nego prosječan profesor ili liječnik. No s druge strane, kad vidite koja su to silna ulaganja u glazbenu karijeru - od garderobe do pjesama... Ovaj posao je vrlo nezahvalan, pogotovo za žene, jer podrazumijeva stalnu odsutnost od kuće i puno žrtvovanja privatnog života. Velika je stvar biti normalan i zdrav. Još ako si popularan i imaš divno dijete, možeš sam sebi reći - bravo, majstore', tvrdi Neda. 

Uz njeno ime često stoje razni nazivi glazbe, od disco folka, preko folka, do polunarodnjaka, no Neda svoju glazbu naziva autentičnim i originalnim popom.

'Nisam imitator Tine Turner, Arethe Franklin ili neke druge svjetske zvijezde. Imam specifičan glas, što je velika prednost, ma koliko to neki pokušavali pejorativnim terminima svrstati u ne znam što. Odrasla sam na anglosaksonskoj pop i rock glazbi, a s druge strane i s nekim divnim sevdalinkama i mediteranskim pjesmama. U Imotskom sam prvo naučila 'Ribar plete mrižu svoju', pa živeći u Bosni 'Moj dilbere'. To su prekrasni zvuci krajeva u kojima sam imala sreću živjeti, odrastati, jer ma kako se pojedinci sramili toga što je to naša muzička kulturna baština, mislim da je to nemjerljivo blago. Sretna sam što sam to prepoznala i što sam ustrajala u tome. Kad zapjevam bilo koju pjesmu, moja se pjesma i glas uvijek prepoznaju. Uvijek sam sebe pozicionirala u priči fantastičnog popa koji je napravljen vrlo moderno, ne kao copy/paste, i vidjela sam puno svojih kopija, što mi je veliki kompliment', napominje Neda. 

'Samo kamen može roditi ovakvo nešto'

Jedna je od rijetkih glazbenih zvijezda koja je paralelno ostvarujući karijeru uspjela završiti dva fakulteta, Pravni i Filozofski.

'Da ste vidjeli moju sobu u Sarajevu kako je izgledala za vrijeme studija... U njoj je, osim kreveta, bilo užasno puno polica s knjigama, pijanino i stolić s tvrdom, najgorom drvenom stolicom na rasklapanje, bez imalo tapecirunga, na kojoj sam završila svoja dva fakulteta. Doslovno sam se prisiljavala učiti 17 sati, pogotovo pravo, koje sam upisala kao izvanredni student. U to sam vrijeme bila već poznata i bilo bi mi 'blam' doći i ne znati nešto od gradiva. Profesori su na to gledali s velikim prijezirom jer biti pjevačica bilo je u startu minus. To je značilo biti glupača i neobrazovana, pa kad sam izvukla pitanja rekli su mi: 'Da vidimo kako ćete sada pjevati', a ja, inadžija, u sebi sam pomislila: 'Sad ću vam pokazati tko je pjevačica.' Jednostavno sam željela u toj slavi koja me zadesila sve to privesti kraju. Trudna do zuba polagala sam krivično pravo, a profesorica je bila u strahu da se ne porodim pred njom. Ima neke snage, prkosa u meni koji nosim iz moje Imotske krajine, u kojoj sam se rodila. Mislim da samo kamen može roditi ovakvo nešto. (smijeh) Da mi je sve bilo taman, da sam rasla u pamuku i svili, ne bih bila Neda Ukraden koja sada razgovara s vama', sigurna je. 

Budući da često spominje kraj iz kojeg dolazi, nametnulo se pitanje je li naučila kakvu gangu dok je živjela u Imotskom. 'Kako da ne? Misliš, mali, da ja tebe volim. Di uza te veselo govorim...', zapjevala je Neda iz sveg glasa. 

U njenom se govoru, neovisno o tome što joj pobjegne poneka riječ istočne provenijencije, osjeti kraj u kojem je rođena, Zagora.

'Biti 25 godina u bilo kojem jezičnom području podrazumijeva da imate toliko pameti, kulture i sluha da čujete jezik sredine u kojoj se nalazite. Ako imate sluha, pokupit ćete naglasak iz bilo kojeg kraja. Kad dođem u Zagreb, kažem 'kaj', a kad sam sa svojima u Imotskom, odmah počne 'đavlekanje'. Kako da vam kažem? Sve sam te govore nekako usvojila, oni su dio mene, kao moje oko, uho, ruka. I smatram da sam zbog toga jako bogata. Pjevam ja i na slovenskom, bugarskom. To je jednostavno gesta dobre volje. Svatko tko to zamjera jako griješi. Bilo bi puno bolje da smo svi otvoreniji jedni prema drugima, prema drugom jeziku, kulturi, pjesmama, temama, modi, životu. Nismo mi najbolji i najpametniji na svijetu. Pored nas prolaze ljudi od kojih možete svašta naučiti, iz bilo koje sredine', poručuje pjevačica.  

Od jedne ploče je uspjela izgraditi kuću  

Teško je nabrojiti koliko je festivala, gradova, zemalja i kontinenata pjesmom 'pregazila' jedna od zasigurno najvećih pop zvijezda na ovim prostorima. Spomen riječi Jugoslavija i onoga što je asocira na bivšu državu zamislio ju je te tvrdi da je krivo ljude koji su voljeli tu zemlju svrstavati među jugonostalgičare.

'Hajdemo biti realni pa da vidimo što je valjalo. Okej, puno toga nije, ali koje je to društvo idealno? Recimo, u to vrijeme je bila sloboda kretanja kapitala, druženja, kulture i svega. Sada na svakih dvjesto metara, kad su neki praznici, stojite u redovima i pokazujete putovnicu, pasoš, a nekad sam se normalno kretala. S druge strane, mi umjetnici smo bili zaista poštovani. Svaki prodani primjerak se uredno plaćao (ploče, kazete), koncerti su bili plaćeni, bio si osoba koja je imala dostojanstveno zvanje i znanje koje se poštivalo. Glazbenici su bili stalno angažirani. Imao si uvažavanje općine u kojoj si gostovao do ambasadora kad smo pjevali vani. Bilo je to kvalitetno, drukčije vrijeme. O zajedništvu, božanstvenim festivalima, turnejama da ne govorim. Prekrasno su radile tvornice, svi su ljetovali i zimovali preko odmarališta. Nije postojao hotel bez benda, a sad ćete jedva čuti da se negdje svira, eventualno se vrti neki CD na recepciji. Bilo je krasno biti autor, izvođač. Recimo, kao Jugotonov ekskluzivac od jedne ploče uspjela sam napraviti kuću u Imotskom! Od druge ploče uspjela sam kupiti stan u Sarajevu, sazidati kuću na moru. To su bila prekrasna primanja, ne može mi nitko reći da to nije valjalo! Da ne kažem da su se uvažavala zvanja profesora, liječnika. Odlazili su ljudi i tada, ali taj koji je bio zaposlen nije morao brinuti do penzije. Sjećam se odlaska u Trst da kupim traperice. To vam ne mogu opisati riječima! Uvijek se putovalo iz Sarajeva do Splita pa iz Splita nekim busom. Jednom sam izgubila torbu s kompletnim dokumentima. Tu strku, paniku pa pronalazak te torbe, to su slike koje neću moći zaboraviti. Hoću reći, bili smo sretni s tim trapericama iz Trsta više nego sa svim Armanijima, Cavallijima, Versaceima danas. To robovanje robi mi je apsurdno. Danas krpe nose nas', napominje pjevačica.

Tajna mladolikosti je u - radu

U razgovoru s njom nemoguće je bilo izbjeći priču o njezinim godinama i izgledu. Pjevačica koja je u kolovozu proslavila 67. rođendan ponaša se i izgleda kao da joj je dvadeset manje i već je navikla na pitanja u stilu 'koja je vaša tajna mladolikog izgleda?'.

'Očigledno sam radoholičar. Volim raditi i kad ne radim, ja se naprosto ucrvam. Kad odem na odmor i prisilim se uplatiti neka putovanja na Tajland, u Dubai, na Sejšele, treći dan već ne znam što ću! Meni je to dosadno. Volim aktivne priče, volim zujati. Imam neke vježbe koje prakticiram, a koje mogu raditi svugdje. Ne idem po teretanama ni fitnes centrima, jer prije svega nemam vremena za to. Vježbe ne radim samo da bih bila u kondiciji, nego i zbog zdravlja, da bi moja kralježnica mogla izdržati štikle od 15 centimetara potpetica na bini do tri ujutro ili vožnju od osam ili deset sati. Ovo je prilično fizički teška profesija, a da ne govorim psihički. Treba izdržati sve te ljude, organizatore, uvjete u kojima pjevaš, glazbenike koji te prate, imati dobar glas koji uvijek treba biti tip-top, a i ja sam živo biće, prehladim se, nervozna sam, neispavana i ne događaju ti se uvijek lijepe stvari u obitelji. Moraš imati neku unutarnju snagu i recepturu da kažeš: okej, ja to mogu, želim riješiti i - ideš dalje', ističe.  

Dotakli smo se i outfita jer često plijeni pozornost zanimljivim, nerijetko seksi i mladenačkim modnim odabirima.

'Nastojim se uvijek prilagoditi mjestu nastupanja jer pjevam i u diskoteci i Lisinskom, a tada zaista ne možeš imati jedan stil garderobe. Jednostavno moraš biti prilagođen ambijentu, publici, dobu dana, situaciji. Uvijek imam spremno oko pet kombinacija. Nikad ne znaš hoće li biti hladno, vruće, hoće li to biti svečana priča ili nešto casual. Iskustvo me naučilo da tako postupam. Najčešće garderobu biram sama. Nastupam po cijeloj regiji i stvarno ne bi imalo smisla da vodim veliku svitu ljudi - kreatora i dizajnera', izjavila je. 

Teške životne situacije liječi optimizmom

Nije joj u životu, kaže, uvijek sve bilo bajno. Doživjela je Neda brojne uspone, ali bilo je i padova kojih se prisjetila sa suzama u očima.

'Ja sam žena borac. Toliko mi se ružnih stvari dogodilo i netko bi na mom mjestu pao u depresiju, otišao u drogu, alkohol i najčešće smrt. Ja sam odabrala rad, pozitivan stav, shvatiti prepreke u životu koje mi je Bog dao kao izazov: 'Ajde sad, Nedo, da vidimo kako ćeš to savladati.' Nije mi uvijek bilo lako, nisam uvijek sve radila s lakoćom. Puno je bilo suza, neprospavanih noći, nerazumijevanja i pitanja: 'Zašto, Bože, meni, što sam zgriješila?' Ali to je potpuno pogrešno. Naravno, treba analizirati svoje pogreške kako ih se ne bi ponavljalo, ali razmišljanje o prošlosti vodi vas u ogorčenje, a ono vas vodi u posve sumanutu psihološku situaciju u kojoj ste samo negativni. A ja nastojim što svjesno, što podsvjesno iskopati sve lijepe stvari i bilo je puno toga lijepog. Ima puno lijepih stvari u ime kojih treba živjeti i boriti se. Kad dođem kući, pozvonim na vrata i vidim svoje troje unučadi koja mi trče u zagrljaj - sav moj umor, sve ono čekanje na granicama, nespavanje, pjevanje do jutra - sve nestane u sekundi. To su stvari zbog kojih vrijedi živjeti. U ime toga ne postoji umorna i neraspoložena Neda', ističe.

'Razvod od supruga, iako smo oboje bili intelektualci, bio je jako mučan - padale su teške riječi i psovke, ali ja sam s tim čovjekom, u kojeg sam od 18. godine bila zaljubljena kao tetrijeb, dobila divno dijete. Moja Jelena je moje najveće blago. Ona je moja snaga, vjetar u leđa kad sam imala namjeru odustati od pjevanja krajem devedesetih. Sve što sam loše i zlobno pročitala, jer ima puno ljudi koji vas ne razumiju pa iz tog nerazumijevanja 'opale' nešto, brzo zaboravim, okrenem na nešto lijepo, optimistično. Naravno da sam živa i osjetljiva, ali kad se čovjek zapita zbog čega ti netko uputi neki zloban, bezobrazan i neodmjeren komentar, shvatite da je to ipak zavist koja mi mora imponirati.'

Otpjevala je brojne hitove i mnoge pjesme su joj posebno drage. Ne može izdvojiti neku koja je najbolje opisuje, ali otkrila je da je jedan od njenih najdražih stihova onaj iz pjesme 'Nisam ti ja baš bilo tko'. 

'Bila je borba mjesec dana oko stihova te pjesme jer ja sam zastupnica toga da nema žene koja samo voli materijalno. Svi mi volimo bunde i zlato, ali ja volim stisak ruke, nježan pogled, dodir i frajera koji će me iznenaditi, muškarca kojeg ću obožavati. U toj pjesmi otpjevala sam to da trebam nekoga tko će biti samo moj, a ne tuđi, s vjenčanim prstenom na ruci, kojeg zabavljam u pauzi, kad nije sa ženom', otkrila je Neda.

'Svakoj ženi imponira kad joj se udvara jako mlađi dečko'

Na pitanje kad se zadnji put zaljubila kaže da je stalno in love i da joj se najviše udvaraju znatno mlađi muškarci.

'Moji vršnjaci možda ne mogu ni hodati. Šalim se! Znatno mlađi muškarci mi se upucavaju, ali ja ne volim dječake, ne volim imati osjećaj da sam im mama i ružno bih se osjećala u takvoj vezi - iako svakoj ženi imponira kad joj se udvara jako mlađi dečko. Vječita sam djevojčica, ludica koja pitanje godina doživljava kao pitanje kronologije. To je vitalnost, mladolikost duše. I ne može se postići kremama. Imam svoj beauty salon u koji ne stignem otići jednom u dva mjeseca. Nosim uvijek svoj mali pokretni laboratorij jer žena stalno mora biti njegovana i nema što ne koristim - od najjeftinijih do najskupljih proizvoda. Koža mora uvijek biti očišćena preko noći i uvijek je nahranim dobrim serumom. S vremena na vrijeme napravim kemijski piling koji potiče kolagen. Moja majka imala je 92 godine i teško je oboljela od Alzheimera, ali to je žena koja je prekrasno izgledala. Beskrajno sam joj zahvalna ne samo zato što mi je dala život i pružila ljubav, nego joj zahvaljujem za ovakvu građu tijela. To je za mene, ženu koja ima toliko godina, samo Bogom dana građa', pohvalila se. 

Slobodno vrijeme Neda najradije provodi u krugu obitelji. Unuci su joj, kaže, dali novu životnu energiju.

'Oni su sad u takvoj prekrasnoj dobi, a ja ih otkrivam kao neki detektor. Neda i Aleksandra su blizanke, a posve različita bića. Mali je dvije godine mlađi, ali i s njim je show. Svi su Vodenjaci rođeni na isti dan, ali tri posve različite priče mentaliteta, afiniteta, psihologije, građe tijela, ljubavi, ponašanja. Aleksandra ima crteže kao Vivienne Westwood, Neda piše božanstvenim krasopisom i sastavlja priče. Boga molim da budu svoji, da naiđu na razumijevanje u školama jer su takve slatke bubice, mali individualci. Prekrasan mi je život otkad su se oni rodili. To je takav dar Boga!', zaključila je pjevačica.