život protkan glazbom

Massimo iskreno o najtežim porazima i najslađim pobjedama

29.04.2017 u 08:38

Bionic
Reading

Massimo Savić, jedan od najpopularnijih i najljepših vokala hrvatske glazbene scene, ponovo je preuzeo odgovornu ulogu člana žirija, ovoga puta u RTL-ovu glazbeno-natjecateljskom showu 'Zvijezde'. U razgovoru za tportal otkriva što mu je najvažnije kod talenata i kako prepozna onaj pravi, misli li da pobjednik nekog showa može opstati na sceni, ali i koji mu je najteži poraz u životu, s kim se najviše druži te što čini kad mu se javi osjećaj neraspoloženja

Kakvi ste ovaj put u ocjenjivanju - blaži, stroži, pravedniji?

Ne mogu biti ni blaži niti stroži, a ne mogu biti ni pravedniji. Mogu jednostavno istinito reći što osjećam kad čujem kandidata. Moj uvjet da radim u showu je bio taj da žiri ima apsolutnu autonomiju i da se naše mišljenje kao zadnje uzima u obzir.

Po čemu se 'Zvijezde' razlikuju od ostalih reality showova kojima smo zatrpani proteklih godina?

Ovo je show koji se dosta brzo snimao, međutim na televiziji će to obuhvatiti jedan veći period i samim tim je to bilo malo stresno. Ne toliko za nas kao žiri, nego za same takmičare, koji su mladi i koji se ne snalaze predobro u takvoj situaciji. Ali možda ih je i trebalo tako stisnuti da stvarno vidimo u tim takozvanim teškim uvjetima tko će izaći van kao pobjednik.

Što vam je najvažnije kod talenata i koliko je teško prepoznati onaj pravi? Što su osnovni principi kojima se vodite kada slušate nekog natjecatelja i koja je to granica ispod koje ne idete?

Talent je nešto što se dobiva nezasluženo, nešto što dobiješ rođenjem, sklopom nekih čudnih postavki univerzuma. Ono što stvarno cijenim je nadogradnja talenta. Bilo je jedno pet-šest osoba koje su nadograđivale svoj talent znanjem koje je potrebno da to bude još bolje nego što trenutno je. A jednoj osobi za koju sam se na kraju odlučio spreman sam i pomoći u snimanju novog albuma.

Može li pobjednik showa danas uopće opstati na sceni? Čini nam se da je život novih imena na sceni sve kraći, a od starosjedioca su tu samo oni koji su počeli prije više od 10 godina.

Nitko nema formulu, sve je slučajnost. Nisam znao da će 'Sjaj u tami' postati hit, niti je Kedžo znao da će mu se pjesma u duetu tako razviti, niti je Ante Pecotić znao da je napisao nešto posebno nekom izvođaču. To se jednostavno dogodi, publika se veže. Jasno, kad bi se formula znala, svi bi bili multimilijunaši jer bi se radilo po jednostavnoj formuli. Međutim, današnjim izvođačima vrlo je teško jer bez sviranja uživo, bez koncertnih posjeta raznim mjestima u Hrvatskoj, da ne govorim i šire u regiji, nema ozbiljnog uspostavljanja imena. U smislu da će publika identificirati pjesmu s tim imenom i obrnuto. Možeš pobijediti na koliko god hoćeš showova, ali ako ti se ne dogodi prava pjesma, i dalje nećeš imati uspjeh koji priželjkuješ.

Da se sad vi primjerice morate probijati na glazbenu scenu, kako biste krenuli? Koji bi savjet samom sebi dali?

Samo iznajmiti neku rupu i imati probe s bendom. Natjecateljima sam u 'X Factoru' i sad u 'Zvijezdama' rekao da ja osobno ne bih to napravio, ne bih imao tu hrabrost da se upustim u tako nešto. Previše je stresno. Ja sam kao vrlo mlad počeo pisati pjesme, pisao sam prva dva albuma 'Doriana Greya', a takvo bi me izlaganje medijima samo zasmetalo u radu. Međutim, današnje generacije su drugačije, drugačijih postavki, sve je digitalizirano, sve ovisi o socijalnim platformama… Možda oni znaju neke druge putove koje ja ne poznajem, osim imati dobar bend, puno proba i doći i zvučati izvrsno uživo.

Stalno ste na putu. Na kakvim vam se relacijama život odvijao posljednjih mjeseci?

Posljednjih sam mjeseci ili u autu, ili u kombiju, ili u avionu. Ili vježbam pilates, ili sam sa svojim psom, ili sam sa svojim prijateljima. Radim sve što mogu dok se bavim ovim poslom, ali da je naporan, jest. Vrlo je naporno. Ali ako tu vokaciju osjećaš onako kako je ja osjećam, onda ti koncert predstavlja, u principu, veliko veselje.

Koja vam je najslađa pobjeda, a što vam je najteži poraz u životu?

Najslađa pobjeda mi je bila rođenje moje kćeri. Najteži poraz mi je bio osjećaj u duši koji sam imao tijekom Domovinskog rata.

Je li postojao trenutak, sada već dugogodišnje karijere, kada ste osjetili 'ovo je vrhunac karijere'? Sa svakim novim albumom, čini mi se, stvarate sve bolje hitove i dalje oduševljavate. Svaki put kad izdate novi album, pomislim 'ovo je najbolji Massimov album'. U čemu je tajna?

Tajna je u nadogradnji, tajna je u traganju, tajna je u nezadovoljavanju samim sobom. Kad se pogledam u ogledalo, obično pomislim da sam ružan i ne previše pametan i to te tjera na konstantno učenje i na konstantnu nadogradnju svoje osobe. Ne mislim da sam dostigao ikakve vrhunce. Ja sam netko tko se, kao što je Arsen govorio, bavi umjetnošću u samoobrani.

Na vašim koncertima stvara se snažan emocionalni naboj: odigravaju se lijepe ljubavne priče, puno je romantike. Publika se identificira s pjesmama koje pjevate. To je i određena odgovornost.

Hvala na komplimentima. Jedan od boljih komplimenata koje sam dobio u posljednje vrijeme je kad je jedna novinarka u Osijeku nakon koncerta koji smo imali u dvorana Gradski vrt rekla da je imala osjećaj da se nalazi u vrlo malom, intimnom prostoru, tipa B. P. Club. Kad vam netko kaže da je imao osjećaj da se prostor oko njega suzio i da je jako intimno doživio koncert u sportskoj dvorani, mislim da bolje od toga ne može.

Jeste li sretniji u svojim 50-ima nego što ste bili u 40-ima?

Nikako. Najsretniji sam bio u svojim tridesetima. Prezirem konačnost ljudskog bića.

Njegujete li prijateljstva s drugim izvođačima, glazbenicima? S kim se okružujete, s kakvim ljudima družite?

Družim se sa svojim bendom, ali nemam velikih ili dubokih prijateljstava s ljudima koji su u istoj, frontmenovskoj poziciji kao što sam sam, jer ni oni nemaju vremena za mene kao što ni ja nemam za njih. Ali dajem respekt svim kolegama i recipročno uživam u istom takvom ugledu.

Što činite kad vam se javi osjećaj neraspoloženja, depresivnosti ili tuge?

U tim situacijama svaki je čovjek drugačiji. Ja ću se ili povući od svijeta ili pronaći način da se oraspoložim. I nema nekog pravila kada ću napraviti što, to ovisi o trenutku.

Dogodi li se ikad da povisite glas i kako to izgleda?

Znam povisiti glas, moja supruga zna reći da je možda bolje da ponekad nekoga udarim nego da mu riječima kažem koliko me u tom trenutku nešto nervira. Valjda sam tu sugestivnost s bine pretočio i u sugestivno razgovaranje i komuniciranje s ljudima. Nastojim izbjeći konfliktnu situaciju bilo kojeg tipa, a bilo bi mnogo više konfliktnih situacija da nema moje supruge i drugih prijatelja koji ispravljaju moje, ponekad zalutale misli.