umro je mišo

Legendarni Mišin intervju iz 1989.: 'Ja sam Hrvat, ali pod ustaškom ideologijom neću biti'

31.10.2026 u 17:58

  • +5

Mišo Kovač

Izvor: Pixsell / Autor: Miroslav Lelas/PIXSELL

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Bio je na vrhuncu popularnosti, punio dvorane diljem Jugoslavije i prodavao ploče u nakladama kakve su drugi pjevači mogli samo sanjati. No Mišo Kovač krajem osamdesetih nije govorio samo o glazbi. Dok su nacionalne napetosti sve snažnije potresale državu, legendarni Šibenčanin otvoreno je progovorio o ustaštvu, političkim podjelama i vlastitom nacionalnom identitetu. Njegove riječi iz 1989. godine, izrečene samo dvije godine prije početka rata u Hrvatskoj, danas predstavljaju zanimljivo svjedočanstvo o vremenu u kojem su nastale.

Hrvatska se oprašta od Miše Kovača, jednog od najvećih i najpopularnijih pjevača domaće zabavne glazbe. Njegova karijera trajala je više od šest desetljeća, a život su mu obilježili golemi uspjesi, ali i osobne tragedije, među kojima je najteža bila smrt sina Edija 1992. godine.

Iza čovjeka kojeg su milijuni poznavali po ljubavnim pjesmama, tamnim naočalama i karakterističnim pokretima ruku ostali su i brojni intervjui u kojima je bez mnogo zadrške govorio o društvu i politici.

Jedan od njih dao je u travnju 1989. godine novinarki Vesni Marković za časopis 'Nada'. Bio je to razgovor koji je otkrio kako je Mišo tada gledao na sve izraženije podjele među narodima Jugoslavije, ali i na vlastiti položaj u društvu.

'Ja sam Hrvat, ali pod ustaškom ideologijom neću biti'

Mišo je u to vrijeme nastupao pred punim dvoranama diljem Jugoslavije. Njegova popularnost prelazila je republičke i nacionalne granice, no političke napetosti sve su se snažnije osjećale i na koncertima.

Govoreći o svojim nastupima u inozemstvu, ispričao je da već godinama ne želi pjevati u okolnostima koje povezuje s ustaškom ideologijom. Naglasio je pritom da svoje protivljenje toj ideologiji ne poistovjećuje s odnosom prema hrvatskom narodu.

'Ja sam Hrvat, ali pod ustaškom ideologijom neću biti', poručio je tada, ističući da odgovornost za takve pojave pripisuje pojedincima, a ne cijelom narodu.

U istom je razgovoru naglasio da nije član Saveza komunista i da svoju karijeru nije izgradio zahvaljujući političkim vezama.

Takvi su stavovi bili dio njegova tadašnjeg javnog nastupa, u razdoblju kada se politička kriza u Jugoslaviji produbljivala, a nacionalne razlike sve češće postajale povod za sukobe.

Zaustavio zvižduke na koncertu u Beogradu

Mišo je u razgovoru opisao i događaj s koncerta u beogradskom Sava centru. Kada je publici spomenuo uspjeh svojih nastupa u Sloveniji, iz gledališta se začuo zvižduk.

Reagirao je odmah, ne želeći dopustiti da se nezadovoljstvo pojedinca pretvori u neprijateljstvo prema cijelom narodu.

Sličnu situaciju, ali iz druge perspektive, doživio je u Sloveniji. Ispričao je da je tijekom gostovanja u Murskoj Soboti jedan čovjek zabranio prodaju ulaznica za njegov koncert na kiosku, uz obrazloženje da ondje nema mjesta za pjevače s juga Jugoslavije.

Mišo je, međutim, odbijao takav postupak pripisati svim Slovencima. Koncert je, prema njegovim riječima, prošao iznimno uspješno, a publika ga je odlično prihvatila.

Bio je uvjeren da izvođači, upravo zbog svojeg utjecaja na publiku, mogu pomoći u smirivanju napetosti.

'Podjele rade ljudi zbog borbe za vlast'

U jednom od najupečatljivijih dijelova intervjua Mišo je govorio o političarima, siromaštvu i društvu u kojem su nacionalne teme sve više potiskivale svakodnevne probleme ljudi.

Posebno ga je zabrinjavalo to što se, kako je smatrao, zaboravlja dostojanstvo običnog čovjeka. Govorio je o ljudima koji teško žive, mladima kojima povijesni sukobi ne znače mnogo ako nemaju osnovne uvjete za život te političkim podjelama koje se produbljuju.

'Podjele, koje opet rade ljudi radi borbe za vlast', bile su, prema njegovim riječima, nešto što će jednom morati proći.

Njegova je poruka bila da politički sukobi ne smiju uništiti odnose među ljudima, a izražavao je nadu da će se društvo uspjeti izvući iz sve dublje krize.

Danas te riječi imaju posebnu povijesnu težinu. Izrečene su u proljeće 1989., prije demokratskih promjena u Hrvatskoj i prije ratova koji će uslijediti raspadom Jugoslavije.

Nije skrivao ni sukobe s političkim moćnicima

U razgovoru se dotaknuo i tadašnjeg srbijanskog političkog vodstva. Tvrdio je da je zbog novinskog napisa o njegovu neslaganju s politikom Slobodana Miloševića ostao bez jednog priznanja popularnosti.

Ipak, smatrao je da za taj postupak nisu odgovorni ni srpski narod ni sam Milošević, nego pojedinci iz redakcije koji su, prema njegovim riječima, poslije priznali pogrešku.

Govorio je i o tome kako su mu neki savjetovali da zbog političkih napetosti ne nastupa u Beogradu. Takve savjete nije prihvaćao, uvjeren da ga ondje publika i dalje želi slušati.

Mišo je tada vjerovao da njegova glazba može povezivati ljude unatoč sve izraženijim podjelama. U tome je vidio i posebnu odgovornost izvođača koji nastupaju pred velikim brojem ljudi.

Razgovor iz vremena koje će se ubrzo nepovratno promijeniti

Posebnu dimenziju tom intervjuu daje činjenica da je nastao u posljednjim godinama postojanja Jugoslavije, dok su Mišin obiteljski i profesionalni život još izgledali sasvim drukčije nego što će izgledati samo nekoliko godina poslije.

U razgovoru su sudjelovali i članovi njegove obitelji. Supruga Anita govorila je o njihovu braku, a u novinarskom zapisu pojavljuju se i djeca Ivana i Edi. Novinarka je zabilježila svakodnevne prizore iz njihova zagrebačkog doma, ne sluteći kakva će tragedija nekoliko godina poslije pogoditi obitelj Kovač.

Rat, smrt sina i godine teških osobnih iskušenja iz temelja će promijeniti Mišin život.

Zato intervju iz 1989. danas nije samo podsjetnik na političke stavove jednog iznimno popularnog pjevača. On je i dokument vremena u kojem je Mišo Kovač, pred raspad države u kojoj je izgradio najveći dio dotadašnje karijere, pokušavao objasniti kako gleda na nacionalni identitet, političku moć i odnos među ljudima.

Čovjek kojeg će generacije pamtiti po velikim pjesmama tada je govorio i o stvarima koje su nadilazile glazbu.