Bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović oglasila se nakon dramatičnog ispadanja Vatrenih sa Svjetskog prvenstva. U emotivnoj objavi poručila je da je razočarana ishodom, ali iznimno ponosna na igrače, pritom se dotaknuvši suđenja te usporedbe Luke Modrića i Cristiana Ronalda
Nakon što je Hrvatska u osmini finala završila svoj put na Mundijalu u Sjevernoj Americi porazom od Portugala u Torontu, dojmovi se i dalje sliježu. Utakmicu je s tribina pratila i bivša predsjednica, koja je na društvenim mrežama podijelila svoje viđenje situacije te zahvalila obitelji Modrić.
Znakovita poruka o suđenju
Na svom službenom Facebook profilu Kolinda Grabar-Kitarović objavila je status u kojem je opisala atmosferu u Torontu, ali se između redaka osvrnula i na sudačke odluke o kojima trenutno bruji cijeli nogometni svijet. Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
'Još se sliježu dojmovi… i što reći u ovom trenutku? Jesam li razočarana? Jesam. Jesam li nezadovoljna našima? Nisam. Igrali su dobro. Ostavili srce na terenu. A o ostalome, o tom - potom. Reći ću to na mjestima gdje to treba reći. Za sada vam samo želim reći da je Toronto bio obojen u crveno-bijelo do dugo u noć. Lijepo smo se družili. Disali zajedno. A to je, u konačnici, najbitnije. I stoga, hvala vam Vatreni! Opet ste nas ujedinili.'
Usporedba Modrića i Ronalda
U nastavku svoje objave, bivša se predsjednica posebno zahvalila hrvatskom kapetanu i njegovoj obitelji te je iskoristila priliku da prenese zanimljivu poruku koju je dobila od prijatelja iz inozemstva.
'Hvala, Luka! Hvala, tata Stipe i cijeloj obitelji! Dopustit ću si slobodu citirati jednog svog američkog prijatelja koji mi je večeras poslao poruku: 'Ovo je Ronaldovo posljednje Svjetsko prvenstvo. Istina je to i za Modrića. No, razlika je u tome što Modrić još uvijek može igrati jako dobro, a Ronaldo ne može.' Bez ikakvog nepoštovanja prema Ronaldu, samo citiram što drugi kažu. A za kraj, evo i jedan kratki klipić kako je završila moja noć u Torontu s Lukom iz Opatije dok smo zajedno zapjevali 'Kad ja obajden moju Grobnišćinu' - Ne, ni još vrime ni, za doma poć!'