Jedna od najvećih zvijezdi na našoj glazbenoj sceni trenutno je zasigurno Jakov Jozinović. Mladi glazbenik iz Vinkovaca nekako je tiho i nenametljivo gradio svoju karijeru pjevajući u kafićima diljem Hrvatske, a onda su društvene mreže učinile svoje i vinule ga u sam vrh.

Premda je zbog popularnosti koju sada uživa itekako mogao odlutati u sanjarenja, Jozinović bira čvrsto stajati na zemlji i ne odustajati od planova na kojima već dugo radi.

Njegovi koncerti oduševili su čitavu regiju, a najveći interes podigao je nedavno najavljenim nastupom u Areni Zagreb. Kako nam je otkrio, on će se održati 19. lipnja 2026. godine, a svojim obožavateljima priprema posve drugačije iskustvo: privatno, spontano i upečatljivo.

Za tportal je Jozinović otkrio što možemo očekivati u Areni te od njegovih nadolazećih djela, ali i kako izgleda njegovo slobodno vrijeme.

U posljednje vrijeme stvarno ste napravili pravi bum na sceni. Iza vas su veliki koncerti, imate ogromnu zajednicu pratitelja - jeste li svjesni svega toga?

Kako da budem svjestan ovoga? Moć TikToka, moć TikToka. Siguran sam da bih uspio i bez TikToka, ali trebalo bi mi puno duže. Videi nastupa iz kafića bili su iznimno važni za moj uspjeh, ali mislim da su presudni faktori karakter i spontanost. Ovo se sve stvarno najspontanije dogodilo. Meni je cijeli život spontan. Mora mi biti sve spontano, ne može biti ništa po špagi. Meni nijedan koncert nije po špagi, kao da ću sad stati na ovoj pjesmi pa ću pozdraviti ljude. Ne. Meni je to najrandom ikad, najspontanije.

Kruna karijere domaćih glazbenika obično je zagrebačka Arena, a vi to radite već na početku. Posve ste okrenuli priču. Kako ste se odlučili na taj potez? Nije li vas strah?

Imam strahopoštovanje prema svim ovim datumima koji dolaze. Znači, ovo su nevjerojatni datumi, ali nije me strah jer čvrsto vjerujem da sam za to rođen i da je to moj put. S obzirom na to da smo Tvornicu kulture brzo prodali i da je publika zapravo bila ljuta na mene što im nisam dao još, još, još, još Tvornica, mislim da je onda jedini logičan idući korak bila Arena. Em da si ostvarim svoj san, em zato što nemamo drugih dvorana u Zagrebu.

Možete li vizualizirati trenutak – stanete na pozornicu i govorite: 'Dobra večer, Zagrebe.' Kojem se trenutku najviše veselite?

Neću uopće otkrivati, ali možda neću stati na pozornicu. Arena Zagreb će biti, dakle, show. To neće biti koncert koji će biti 'samo' prodan, tako da bude kao: 'Jakov je rasprodao Arenu, odradio koncert, ajmo svi dalje kući.'

Dakle stage neće bit isti kao što svaki dan vidite. Bit će u sredini. Ljudi će biti oko mene, svima ću biti blizu. Neću nikom biti 500 metara udaljen pa da me nije ni vidio u Areni. Dakle to mi je iznimno važno: da svoju publiku osjetim, da osjetim ljude koji pjevaju te pjesme, da ih vidim i osjetim sve izbliza. Krenuo sam iz kafića u kojima je sve to bilo blizu i zašto bih onda, ako već imam priliku raditi u Areni, zašto bih ikome bio daleko?

Imate obožavatelja koji su, kako se kaže, i veliki i mali, različitih su generacija. Stvara li vam to neki pritisak zbog očekivanja?

Ne, zato što je to zapravo jako super, jer na mladima svijet ostaje, a opet, ovi stariji su ti koji puno duže slušaju glazbu i znaju kvalitetu.

Vjerujem da usmjeravam mlade u ovu 'dobru' glazbu. Danas imamo toliko različitih vrsta glazbe koja možda nije toliko najbolja i najedukativnija pa mi je baš zato drago vidjeti da toliko mlade publike pjeva te pjesme na mojim koncertima. Kad vidim da je i netko stariji u publici, kud ćeš bolje... Kao izvođaču ti više ne treba.

Na svojim koncertima pjevate Čolića, Balaševića, Merlina, Olivera. Gdje vidite sebe? Koji je vaš put?

U zlatnoj sredini svega toga, ali da to zapravo bude na moj način, uz poprilične naznake toga tko je moj idol i koga zapravo najviše slušam, a to su ovi koje smo spomenuli. Sve što pjevam zapravo je inspiracija za moju nadolazeću glazbu. Ali, naravno, sve će to biti na moj način.

Nedavno je izašla vaša pjesma 'Polje ruža'. Koliko ste zadovoljni njome? Kako je publika reagirala?

Prezadovoljan sam, a bilo mi je užasno, to mi je bio najveći strah do sada. Dosad sam pjevao samo obrade, to su tuđe pjesme i nekako ti je puno manje stalo do toga što ljudi misle o tim pjesmama, a sada, kada je to tvoja pjesma, ipak nekako želiš vidjeti mišljenje ljudi, želiš da to bude dobro, želiš da svi budu pozitivni i da se svima to svidi.

Stvarno sam zadovoljan podacima, kako je prošla i reakcijama ljudi na pjesmu. Mislim da smo pogodili, napravili lijepu uvertiru u moj glazbeni put i u moju glazbenu priču koju ću ja zapravo stvarati iduće godine i nadolazećim albumom.

Na novoj ste pjesmi radili s Matijom Cvekom. Možete li nam reći kako je to bilo?

Predobro, zato što je Matija iznimno talentiran, a kao prijatelj mi je najbolji ikad jer se jako brine o meni, čuva mi leđa i trudi se da stvarno budem dobro prihvaćen u ovoj glazbenoj priči. Jer i to je velik dio i težak dio ovoga glazbenog puta. Jako se trudi oko mene i definitivno će biti jedan od glavnih dijelova mog glazbenog puta.

Tu je i laurakojapjeva, glazbenica koja mi isto piše pjesme i radi glazbu. Ali na nadolazećem albumu su otvorena mjesta za još izvođača koji će mi raditi glazbu.

S kojim biste izvođačima voljeli surađivati u budućnosti?

S Gibonnijem! Zato što je i povijest koju je on napravio ogromna i predivna. Sve što on radi je nevjerojatno. Iznimno ga cijenim i, evo, baš bih volio raditi s njim. Ima jako puno izvođača s kojima bih volio raditi i za neke je već otkriveno da smo si dobri i bliski. Mislim da je dovoljno jasno da bih volio surađivati s njima. Gostovali su Silente kod mene i s njima bih apsolutno volio surađivati. To su izvođači čija je glazba umjetnost i čija će glazba s razlogom biti vječna. Volio bih zauvijek biti okružen baš takvim ljudima. Stvarno da.

Jako bih volio imati duet, recimo, sa Senidom. To je nešto što je neočekivano. Jako volim i Džejlu Ramović, s njom bih isto volio surađivati. Naravno, Nina Badrić od naših. Nina Badrić mi je luda. Također, jako volim Lu Jakelić.

U razdoblju ste u kojem jako puno radite. Kako se odmarate, kako vam izgleda slobodno vrijeme?

Jednom sam tako dobro zaključio, toliko da sam sebe iznenadio: glazba i ovaj glazbeni put koji mi se trenutno događa ono su što me zapravo kao umara, odnosno stvaraju mi umor. Ali kad dođem kući, isto je glazba ta koja me i odmara. To je ciklus koji samo ide u krug i u krug. Znači, umoran sam zbog svega ovoga, ali to mi i puni baterije.

Puni me ta glazba navečer, kad dođem kući, pa si je pustim na zvučnik. Puni mi zapravo baterije i koncert. Tako da zapravo nikad ne mogu biti loše.

Glazba je vaš svaki dan. Kojom ga pjesmom završavate?

Ne bude uvijek isto, uvijek bude neka druga. U zadnje vrijeme jako slušam 'Sve što znaš o meni' Arsena Dedića, a Oliverovu pjesmu 'Ako voliš me' pustim prije spavanja.