INTERVJU

Glumac Dušan Bućan o prvom cross country reliju u Hrvatskoj, karanteni u selu u kojem živi i situaciji u kazalištu

11.09.2020 u 17:13

Bionic
Reading

U Kninu je u petak počeo trodnevni Dinaric Rally, prvi cross country reli u Hrvatskoj na kojem sudjeluje pedesetak vozača iz cijele Europe. Nakon registracije i tehničke provjere vozila, odradili su prvi brief i pripremili se za početnu dionicu od 240 kilometara, a među njima je i dramski prvak ansambla drame zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta avanturist Dušan Bućan i njegova djevojka, manekenka Sara Hdagha

'Ideja o samom reliju došla je od Perice Matijevića, organizatora kojeg sam upoznao na jednom putovanju na kojem smo također jahali - samo ne motore nego konje. U razgovoru s njim zapalio sam se za ideju endura, silno sam se htio vozikati. Međutim kad sam se vratio s tog puta Perica me nagovorio da nabavim motor i isprobam reli. I prihvatio sam. Dotad sam vozio cestovne motore jer sam se uvijek palio na brzinu i bilo što gdje možeš slomiti vrat. Dok sam živio u gradu to je imalo smisla, a kad sam se odselio na imanje izvan grada uzeo sam motor za enduro. Isprobao sam ih nekoliko i zaustavio sam se na KTM-u. Moram još puno žganaca pojesti da bi se nazvao reli vozačem, ali ide mi. Najveća razlika između konja i motora je u tome što je ovo alat za koji moraš steći vještine, a konj ima svoju volju i ako odluči da će stati on će stati. Ako će krenuti, on će krenuti. Nemaš puno izbora' govori nam Dušan Bućan.

'Ako zaglavim na planini i ne budu me čuli kako vičem i plačem, potrudit ću se uloviti nekog divljeg konja i vratiti se na njemu u kamp. No ne bojim se, znam samostalno zamijeniti gumu promijeniti kotače, očistit svjećicu i napraviti tako neke bazne stvari koje mislim svaki vozač najvjerojatnije zna. Ali da nam recimo zamijeniti klip ili cilindar, toliko znanja nemam', kaže. Kao desetogodišnjak je prvi put vozio traktor, jaše konje a sad će zajahati i enduro motocikl. Zanimalo nas je kako se pripremao za ovu avanturu.

'Nisam imao puno vremena za neku ozbiljniju pripremu za reli najprije jer me je korona stopirala kad sam trebao nabaviti motor. Umjesto da vježbam na motoru jahao sam konje da se barem malo pripremim. Kad sam nabavio motor prošao sam sve iste staze na kojima sam jahao uopće da osjetim kako to funkcionira. Probao sam voziti u blatu, išao kroz vodu, penjao se i spuštao. No treba mi još puno kilometara i vremena u sedlu kako bih dobio potrebnu opuštenost i kondiciju. Moji treneri su Perica, organizator Dinarica, Youtube i moji konji', ističe glumac.

Kad su pričali o reliju i o tome što ćemo i kako napraviti odlučili su, napominje, okrenuti se prirodi i njezinoj zaštiti. 'Budimo realni, na reliju ćemo zagaditi okoliš jer još uvijek ne možemo koristiti plin kao alternativno gorivo, nego smrdljivi benzin koji uništi prirodu. Onda smo odlučili da ćemo, ako već uzimamo od prirode, nešto i vratiti prirodi pa ćemo dio novaca dati za pošumljavanje, što bi bio naš način plaćanja danka prirodi. A kako ja živim u kraju u kojem se jako osjetio rat i znam što su mine, znam da ljudi ginu od toga, moj kolega je poginuo nedavno, pa znam da je to strašna stvar i odlučili smo pomoći Hrvatskoj kroz ovaj reli. To mu je, po meni najveća vrijednost – dio novaca će biti doniran za razminiravanje. Ako preko toga spasimo samo jedan život ili jednu nogu onda možemo reći da je reli imao smisla. Na stranu to što će se ljudi doći zabaviti, ali puno ljudi zna što su mine i zato ćemo staviti naglasak baš na to', pojašnjava nam.

Iako se najprije došao zabaviti se i naučiti nove stvari, očekuje - pobjedu. 'Da se ne zavaravamo. Upotrijebit ću sve svoje umne i fizičke sposobnosti kako bih naučio nešto novo. Vozit ću s velikim igračima i ovo je savršena prilika da naučim puno toga i budem još bolji. Uz mene će biti moja djevojka Sara, ona ne vozi, ona će navijati. Izradila je i transparent. Jahala je konja, ali motor još nije vozila. Ona mi je apsolutna podrška, ne samo u tome nego u svim stvarima koje mene zanimaju i koje me vesele. Drago mi je da imam osobu poput nje pokraj mene', sretan je.

Na motoru se vozio do Maroka, a bez motora je išao svuda. 'Moje prvo putovanje bilo je na Aljasci, bio sam na brodovima, išao u Ameriku, centralnu Aziju. Sad kad sve to povežem, shvaćam da sam puno toga proživio. Što je najbolje što sam naučio? Dobio sam strpljenje koje prije nisam imao. Po prirodi sam nestrpljiva osoba koja bi sve sad i odmah, ali su me putovanja i ljudi koje sam sretao po putu. Svatko od njih dao mi je nešto svoje i upravo zbog toga shvatio sam da volim ovaj svijet', priznaje.

Putovanja su mu pomogla da pronađe sebe. 'Svaki put kad bi otišao na putovanje s nekim pitanjem, vratio bi se s odgovorom i novih sto pitanja. Dotad sam i ljude i događaje trpao u ladice, kad sam krenuo putovati ladice su se zatvorile. Ma nisu se ladice zatvorile, raspao mi se cijeli ormar. Mislim da je to najveća vrijednost putovanja. Sve ono što misliš da znaš i ono o čemu sam pametovao, nestalo je. Iznova sam se počeo svemu radovati kao malo dijete i počeo sam gledati svijet očima malog djeteta', iskren je glumac.

Dotakli smo se i teme korone i karantene u kordunskom selu Golinja gdje živi posljednjih godina.

'Meni se ništa puno toga nije promijenilo, promijenilo se samo to da nisam putovao na posao u Zagreb. Konačno sam imao vrijeme za sebe i svoj dom. To je kao da sam bio na rajskom otoku. Preselio sam se iz grada jer sam u jednom trenutku odlučio živjeti život kako ga pišem ja, a ne kako bi trebalo, odnosno kako drugi misle da bi trebalo. Rekao sam sam sebi. Želio sam se buditi ujutro s osmijehom na licu, a ne s grčem u želudcu. Nisam poljoprivrednik u pravom smislu iako sam talentiran za tu motiku to je čudo jedno. Moja mama ima vrt, ona se bavi s tim. Ja ne. Ja mogu sve oko konja – od čišćenja, četkanja ali mi nije privlačna ideja da si zakopam dva krumpira. Volim recimo lov, to je moj način priskrbljivanja hrane. Ja kad sam gladan, ja odem u šumu i donesem si meson a stol. Napravim robnu razmjenu, ja nekome meso, on meni povrće i voće. Obično je to mama. Imam tri konja – pastuha i dvije kobile, četiri psa i četiri mačke. Htio bih doma imati još životinja, ali ne mogu zbog posla. Jer su uz svu tu ljubav životinje ipak obveze i ne mogu ih prebacivati na druge, s obzirom da su to moje, a ne nečije želje. Životinje koje imam mogu ostati same dan dva, one su u štali koja ima slobodni ulaz i izlaz van, pojilice i sve potrebno da im bude ugodno bez mene nekoliko dana', smatra Dušan.

Korona je promijenila neke stvari, nedostaje mu da može ući u trgovinu bez maske. 'Nakon pandemije ću otputovati negdje daleko i upoznati potpuno različite ljude. Ljudi su u osnovi isti, makar govore različitim jezicima i izgledaju posve različito od nas. Svi mi volimo, mrzimo, tužni smo ili sretni, gladni ili prestrašeni. No na isti način rješavamo stvari. I odnosi između muškarca i žene u osnovi su isti na Aljasci i u Maroku. Baza je uvijek ista. Meni je zato drago otići na drugi kraj svijeta i potražiti u toj različitosti tu istu crtu koja nas povezuje i veseli. Sljedeće putovanje bit će negdje gdje su ljudi različiti od nas u svemu, ali ćemo pronaći zajedničku nit koja nas povezuje', otkrio nam je.

Zbog pandemije i njegov posao je pretrpio posljedice. Kakva je trenutna situacija u njegovom kazalištu, pitamo ga.

'Situacija u kazalištu je jako loša zbog korone. Zbog pandemije su nastradali svi poslovi koji ovise o ljudskoj interakciji, a gluma je upravo to. Sve se svodi na to da ja nešto radim i da netko to gleda, a sad to nemam. Puno mojih kolega je ostalo bez zarade. Dosta je nezahvalno govoriti o budućnosti televizije i kazališta kad ne znamo u kojem smjeru će se razvijati ova cijela priča s koronom. Da nas čekaju teška vremena… bojim se da - da', priznaje.

Glumiti znači biti pred publikom, na sceni s kolegama ili s brojnom ekipom iza i ispred kamere. Što radi glumac kad sve stane i kada svega toga nema? 'Osnova glume je direktni kontakt, ništa ne može zamijeniti osjećaj kad dijeliš neki prostor sa živom osobom. To se radi na energetskoj razini i tehnologija to ne može zamijeniti', objasnio je i odgovara na temu uloge umjetnosti u ovakvim vremenima.

'Uloga umjetnosti u ovim vremenima je da nas podsjeća na sve ono što mi jesno kad nismo u stanju panike. Svi oblici neprirodnih stanja – ratovi, pandemije, epidemije, to su stanja koja stvaraju paniku u čovjeku. Ljudi su u nagonu za preživljavanje, a umjetnost ih podsjeća na to da sui dalje ljudi satkani od plusa i minusa, i da će nakon lošega ponovno doći dobro', optimističan je.

Kazalište je medij, kao što je i knjiga. Situacija s pandemijom koja je ograničila kretanje, prikovala nas za kompjuter i izmorila informacijama o zavjerama, virusima, cjepivima i sličnim stvarima. Hoće li čovjeka okrenuti ka pravim vrijednostima i vratiti ga medijima kao što su kazalište i knjiga?

'Nekad je kazalište bilo kao danas televizija. Glumci na sceni i publika su u začaranom krugu u kojem se energija stalno vrti – odlazi i vraća se od jednih drugima. Mislim da je i prije korone ova vrsta umjetnosti krenula gubiti korak s tehnologijom u smislu informacije, ali ona ne može nestati i ta vrsta umjetnosti i odnosa nikad neće izumrijeti. Svako vrijeme donosi nove vrijednosti koje su u tom trenutku najvažnije pa je tako i sad', tvrdi Dušan.

Otkriva nam i što je najvažnije što je naučio o sebi kroz glumu i za koju osobinu smatrate da glumac mora imati da bi bio dobar. 'Gluma je subjektivna stvar, za nekog sam sjajan glumac, za nekog dosadno i iritantno govno. Ljepota je u očima promatrača, nema matematičkog pravila niti knjige koja piše kako se ispravno glumi. Jas am se kroz glumu riješio nekih nesigurnosti i kompleksa. Naučio sam puno o sebi, riješio se nekih stečenih obrazaca ponašanja i naučio sam se pogledati u ogledalo i priznati si pogrešku. Gluma mi mami osmijeh na lice, dok god to bude radila tim ću se baviti. Onog trena kad to prestane, okrenut ću se otići i više se nikad neću vratiti', poručuje.

Na televiziju će se vratiti ako bude prilika jer to ne ovisi o njemu. 'Ako bude potražnje i netko pomisli da sam interesantan, zašto ne? Trenutno radim Dnevnik velikog Perice, HTV-ovu seriju u 6 nastavaka koja se bavi likovima iz 'Tko pjeva, zlo ne misli'. Odnosno Pericom koji je odrastao i gledamo ga 30 godina kasnije. Glumi Mirjana Bohanec između ostalog, što mi je bilo genijalno. To bi trebalo izaći u jesen, snimamo još par dana', najavio je Dušan Bućan.