Upitan kome prvom puštata svoju novu pjesmu, Gibonni kaže kako su u studiju uvijek prvo on i Nikša Bratoš.

'Kad je pjesma lijepa, kao i ženi, sve joj je lijepo stoji, ali postoje situacije i u kojima je lijepa pjesma, ali joj ništa ne stoji. Surađivao sam s mnogima, ali s Nikšom to uvijek funkcionira', rekao je splitski glazbenik poznat po tome da uvijek igra na sigurno.

'Kad radim album, moram ga raditi kao debitant. Mora se osjećati taj početnički žar, koji se nažalost kod mnogih kreativaca izgubi. Kad idem u studio jedino me zanima imam li taj žar', objašnjava svoj pristup kreativnom stvaralaštvu Gibonni i dodaje da je s koncertima situacija potpuno drugačija.

'Kad idem na koncerte totalno je drugačije i odnosim se kao da mi je posljednji dan, dajem sve od sebe', otkriva Gibonni.

Upitan o odnosu s Damirom Urbanom, Gibonni objašnjava kako je za to zaslužno nasljedstvo njegovog oca, Ljube Stipišića Delmate.

'Sjedio sam kao devetogodišnjak s ocem i njegovim prijateljem u Omišu, kad im je prišao neki čovjek, onako u šlapama i pričao s njima. Kad je otišao, pitao sam tko je. Bio je to Ranko Marinković, a iz takvih susreta nastajale su velike stvari', kaže Gibonni i dodaje da se mnoga velika imena ne sretnu zbog velikih ega, što je šteta.

'Meni je Urban bio odmah dobar, kao naša verzija Dawida Bowieja, najkompletniji umjetnik. Ok, naši se svjetovi možda ne mogu sresti, ali ne može proći da se mi ne sretnemo', rekao je Gibonni i otkrio da su nakon susreta postali odlični prijatelji.

S ocem kaže nikad nije sjeo za klavir, ali su puno razgovarali o glazbi. Prvih 20 koje je proveo s njim, priznaje, bile su katastrofa, ali drugih dvadeset im je bilo fantastično.

'Ne volim kad ljudi to prepričavaju i banaliziraju. Nije to imalo veze s mojim imageom s početka karijere. On je bio umjetnik i to ga nije zanimalo, ali pokazivao sam neke naznake neposluha', kaže Gibonni.

Unatoč ogromnom uspjehu i slavi, Gibonni je uspio zadržati zavidnu razinu poniznosti, a kaže kako iskreno zna da sve to nije do njega.

'To stvarno dođe po nekoj muzi, po nekoj spiritualnoj liniji. Da je sve racio, pisao bih svaki dan, a neke pjesme na koje sam jako ponosan sad više ne znam kako bih napisao. Nije sve do mene, pa iskreno ne mogu ni preuzeti zaslugu', kaže glazbenik pa onda dodaje da to može zahvaliti i sredini iz koje dolazi.

'Prije svega, dolazim iz gradu u kojemu postoji samo jedna zvijezda, a to je Split', kaže Gibonni pa nabraja velika splitska imena i dodaje da im možda grad nije dao da se umisle.

'Meni to strašno odgovara', kaže Gibonni.

Voli izumrle riječi kao odanost

'Uspio sam kroz vrijeme stvoriti ljude, i oni mene, s kojima ne potpisujem ugovore. To nije došlo za jednu noć, ali uspjeli smo se naći. Odanost je izgubljena vrlina, ali meni izuzetno važna', objašnjava Gibonni.

Izuzetno suradnju imao je i s pokojnim Oliverom Dragojevićem, a koja je počela s 'Cesaricom' koju je napisao Gibonni.

'Pokazao sam je Zdenku Runjiću, a on je rekao da je za Olivera. Bio mi je veliki kompliment kad ju je Oliver uzeo, a sve ostalo je bilo izvan kontrole. Nitko nije mogao predvidjeti takav uspjeh, a nastala je u sekundi. Ni jednu pjesmu nisam napisao s takvom lakoćom. Kad me pitaju kako sam uspio s takvom lakoćom napisati, kažem da je to kao crncu ples. Oni su rođeni s tim ritmom u sebi, a ja sam rođen s Dalmacijom u sebi', zaključuje Gibonni.