Na Netflix je stigla hvaljena povijesna drama 'Train Dreams', film koji američki kritičari već uvrštavaju među najbolje u godini. Nakon odličnih reakcija na Sundanceu i gotovo savršene ocjene na Rotten Tomatoesu, mnogi ga vide kao ozbiljnog kandidata u nadolazećoj sezoni nagrada.

Iako ga danas svi hvale i dižu u nebesa, te mu čak predviđaju i nominacije za Oscara, u trenucima kada su glumac Joel Edgerton i redatelj Clint Bentley svoj projekt pokušali 'progurati' velikim studijima kako bi ga ekranizirali, sve se činilo nemogućim.

'Dođete na sastanak i kažete: ‘Film je o čovjeku koji zapravo ne donosi odluke, nego ga život nosi.’ I onda vidite kako im nestaje osmijeh sa lica', našalio se za Guardian Joel Edgerton, a Bentley se nadovezao: 'Šef studija odglumi oduševljenje i samo kaže: ‘Zvuči predivno, ali - propuštamo.’'

No, unatoč nevoljkim investitorima, dvojac je uspio snimiti film koji danas osvaja kritiku i već se spominje kao potencijalni kandidat za Oscara. Riječ je o gruboj, spiritualnoj priči o drvosječi Robertu Grainieru, čovjeku koji početkom 1900-ih gradi Ameriku - siječe šumu, povlači pruge, stvara prostor za nova naselja. Iako tehnički 'vestern', 'Train Dreams' nema kauboje, pucnjave ni stampeda, već umjesto toga donosi tiho, minimalističko, gotovo meditativno putovanje kroz život običnog čovjeka.

Trenutak koji je promijenio sve

Edgerton, koji u filmu ima glavnu ulogu, priznao je da ga je priča pogodila mnogo snažnije nego kada ju je prvi put čitao prije deset godina. U međuvremenu je postao otac, što je, kaže, promijenilo sve: 'Nisam proživio tragediju kakvu je proživio Robert, ali čim postanete roditelj, počnete zamišljati najgore. To je užas koji vam zauvijek stoji u želucu.'

Redatelj Bentley, poznat po filmovima 'Jockey' i 'Sing Sing', već godinama radi u tandemu s Gregom Kwedarom, a teme koje ga privlače često se tiču nomadskog, nesigurnog života. I njega je priča o Grainieru osobno pogodila: njegov je otac bio jahač koji je živio od utrke do utrke, često daleko od obitelji.

Tako trenutno živi i Edgerton, kojeg djeca, zbog promocije ovog filma, ne viđaju tjednima. 'Glumci su privilegirani, naravno, ali još uvijek sam radnik na ugovor. Ako djeca ne idu u školu, ja idem u zatvor', priznao je kod smijeh.

Inače, Edgerton je poznat po introvertiranim, tiho nabijenim ulogama – od 'Zero Dark Thirty' do 'Zelenog viteza', ali u 'Train Dreams' doseže novu razinu minimalizma. 'Robert Grainier je takav lik – malo govori, ali sve se vidi.'

U Hollywoodu, tvrdi Edgerton, još uvijek vlada opasna dinamika u kojoj se neki redatelji boje davati glumcima upute. 'Činjenica da ja moram pitati režisere radim li dobro, sve govori. Redatelj bi trebao biti glava kuće.'

Jedan od najosobnijih filmova godine

Unatoč trnovitom putu, 'Train Dreams' sada žanje pohvale. Ugledni Paul Schrader opisao ga je kao 'film koji te obavija', iako ga je, u svom stilu, slučajno nazvao 'Traffic Dreams'. No ta omaška ne može zasjeniti činjenicu da je riječ o jednom od najosobnijih filmova godine: sniman u stvarnim šumama pacifičkog sjeverozapada, bez digitalnog uljepšavanja, s namjerom da ostavi traga.

Edgerton je rekao gotovo romantično: 'Volim vjerovati da filmovi mogu trajati. Da će ljudi uvijek željeti ono što je ljudsko, ručno rađeno. Možda će jednog dana postojati posljednji analogni film, i nitko neće znati da je posljednji dok već ne prođe.'