Mnogima je vrijeme pandemije, koja je cijeli svijet preokrenula naglavačke, bilo razdoblje ispunjeno nemirom, neizvjesnošću, strahom. Radio je jedno vrijeme kao kuhar, ali i držao radionice za kreativno pisanje i muziku, a ono što je vidio, doživio, osjetio oko sebe, Edo Maajka (nastavljajući svoj put 'moćnih' beatova i hitova) izbacio je iz sebe na novom albumu koji je publika dočekala s oduševljenjem.

Kako je nastao album 'Moćno', kojim se vraćate beatovima i klupskom zvuku?

Nastao je u pandemiji, krajem četvrtog, početkom petog mjeseca prošle godine. Baš u ovo vrijeme prije godinu dana napisao sam većinu pjesama. Iš'o sam kod Kooladea bez ikakve namjere niti sam u tom periodu korone imao ikakve inspiracije za pisanjem novih pjesama, više sam htio učiti stvari vezane za produkciju i rad na muzici. Nakon dva sata druženja izaš'o sam s dvije info pjesme i željom da napišem još više. Sutradan sam već bio u pogonu, Matko je slao beatove, ja sam pisao i za desetak dana već sam imao većinu toga. Završili smo 'I like to dance' i 'Moćno' i išli s njima kao singlovima. Radili smo u intervalima, zadnje dvije sam napisao u jedanaestom mjesecu, strpljivo smo čekali goste, skoro smo sve s gostima uradili na daljinu i preko mailova. Mastering je napravio Andrej iz MPA akademije, a kad je poslao master, objava albuma išla je vrlo brzo.

Kako vam je bilo vratiti se na oldschool princip rada s Kooladeom i koji su ovog puta bili nekakvi glavni motivi i inspiracija?

Ma bilo je odlično. Koolade je genijalac, jedan od najboljih europskih producenata i beat makera, on je u tom vrhu već dvadesetak godina, ljudi koji prate njegov rad znaju to. Jako je poštovan vani, ovdje ga prepoznaju većinom kao čovjeka koji radi hip-hop, ali to je samo mali dio njegovog talenta, on pokriva puno više žanrova progresivne muzike. Nisam dugo radio na beatove i nisam ni bio svjestan kol'ko mi to fali sve dok nismo počeli. Nije bilo nekog motiva osim nekako izbaciti na papir dio toga kroz što prolazim i kroz što prolaze ljudi oko mene u toj pandemiji i ludom, dosad neviđenom vremenu i iskustvu.

Traženje odgovora, ne znam ni sam, ali znam da mi je pasalo i dosta pomoglo, nakon skoro svake pjesme osjetio sam u sebi da je to - to, i bio sam zadovoljan i lakši. Nadam se da će možda pomoći nekom, da će ih razveseliti ili pomjeriti nešto u njima, da će album biti dio plusa u ovim vremenima globalnih i lokalnih minusa.

Rekli ste da je album 'Put u plus' vaš najbolji materijal. Jeste li bili zabrinuti kako dobiti nešto tako kvalitetno i zrelo na tragu njega i je li 'Moćno' dobacilo blizu?

Okupio sam dobar bend na 'Put u plus', a kemija koja se osjeti na snimci albuma od pjesme do pjesme je opipljiva. Kad imaš na svakom instrumentu jakog lika i uz to se dobro nadopunjuju, još ako ih uspiješ pratiti tekstom, to je to. Ekipa još uvijek otkriva 'Put u plus', svaki tjedan dobijem neki mail koji mi piše netko tko je prošle sedmice čuo pjesmu 'Ti meni ništa' ili neku drugu, hvali gitare i bas dionice ili miks, takve stvari sam čitao i dok sam radio na ovom albumu. Međutim to su kruške i jabuke, neusporedivo je, ovo je skroz druga igraonica i teren, to sam srećom shvatio vrlo brzo i odmah bio lakši. Ne mogu to usporediti.

Svaki vaš singl postane hit. Kako vam polazi za rukom da očarate toliko ljudi? U čemu je recept? U iskrenosti?

Ma nije. Dugo nisam imao hit. Hit su bile 'Prikaze', 'Bomba' i 'No sikiriki'. Im'o sam puno boljih pjesama, ali nisu bile hitovi. Ta klasifikacija podrazumijeva da svi znaju pjesmu i još dosta toga, ne znam uopće što je to hit zadnjih godina, možda Vojko 'Ne može' ili 'Zovi čovika', Dubioza je imala par hitova... Mislim da slabo tko radi pjesmu s idejom da bude hit, to se desi, poklope se zvijezde. Autori mogu biti svjesni da će pjesma dobro proći, ali da će biti hit, to mislim da ne zna ni'ko. Ne znam, možda se varam, možda je i ta riječ devalvirala kao mnoge. Evo, recimo, po nekoj mojoj percepciji Konstrakta sada ima hit. Ako sam ful'o, onda mi treba neko baždarenje za hit.

Spadate u autore srednje generacije, je li vrijeme da počnete raditi krupnije glazbene kompromise? Što je granica ispod koje nećete ići?

Ne znam što bi bio kompromis u sadašnje vrijeme, prelazak u narodnjake možda, to je neki vječni kompromis izgleda kod nas. Pokušavam se staviti na drugu stranu i bilo bi mi ružno čuti s recimo 50, 60 godina da je rad sa mnom bio nečiji podnošljiv kompromis, da sam granica nečijeg ukusa. Ako mi je pjesma dobra, znači da želim takvu pjesmu, onda mi to nije kompromis. Sada je vrijeme u kojem mladi slušaju miks svega, mislim da su oni manje opterećeni žanrovima, inkluzivniji su od moje generacije, na klupicama je prije bilo ili pank ili narodnjaci, ili rap ili metal, sada se s klupica čuje miks svega toga.

Kako izgleda vaš idealan fan? Mora li znati sve pjesme napamet?

Ne mora naravno, iskreno - nisam nikad razmišljao o tome nit' me netko to ikada pitao.

Prošle godine pokrenuli ste svoj podcast 'Put u plus', u kojem ugošćavate razne glazbenike. Kako ste zadovoljni njime, reakcijama? Kakvo iskustvo vam je to donijelo?

Odlično iskustvo. Imao sam i nekoliko sugovornika mimo glazbene industrije, ljude koji su mi zanimljivi, od kojih mogu naučiti, volim slušati druge. Mislim da bih možda imao više pratitelja da sam išao na varijantu videa, ali audio mi je savršen za taj format, tako da je prolaz bolji na streaming servisima nego na YouTubeu. Imao sam dosta slobodnog vremena, sad sam podcast 'Put u plus' ostavio malo sa strane zbog obveza koje su mi uletjele, ali vratit ću se na njega. Možda promijenim format i pomalo sadržaj. Kad radim audio, onda mi je lako jer mogu sve srediti sam, editiranje i snimanje, video je već forma u kojoj ovisim o još nekim ljudima koje bi bio red i platiti, a to si ne mogu priuštiti. Čak sam imao ideje oko igranih serijala na YouTubeu, ali to je ogroman zalogaj za koji moraš imati ozbiljniji tim.

Sad kad je 'Moćno' vani, možemo li napokon očekivati i najavljenu knjigu?

Probat ću je završiti do ljeta. Raspisat ću to još malo, a onda pročitati koji put i ako budem zadovoljan, naštampati - ako ne budem zadovoljan, napisat ću nešto drugo, hahaha. Volim pisati. Ne moram sve napisano i objavljivati, nisam u žurbi, još uvijek učim kroz taj cijeli proces. Sada sam fokusiran samo na 'Moćno' i štrebanje tekstova.

Koliko se bavite društvenim mrežama, radite li to s nekom strategijom ili sve dolazi stihijski, kako vam dune? Ili to za vas radi netko drugi?

Nemam strategije, nekada mi netko i pripomogne, nekada sam dijelim linkove i informacije, ništa više od toga. Ako želiš neke učinke na društvenim mrežama, moraš raditi i sadržaje mimo toga. Znam da bi bilo pametno imati i Tik Tok i još poneki app, ali i ovo mi je previše, oduzima puno vremena. Nekada odgovorim i na pokoju poruku na Instagramu, sve ovisi koliko stignem. Društvene mreže mi nisu prioritet niti će ikada biti, možda u neko skorije vrijeme nađem nekoga da se bavi tim non-stop, to bi bilo odlično!

Kako se osjećate kad razmišljate o svojoj generaciji i dugovima koje plaćate za nešto što su drugi počinili u vaše ime i za vaše dobro? Može li se danas ostati odvojen od društvene stvarnosti čije su glavne vrijednosti nacionalizam, korupcija, profiterski mentalitet, manjak solidarnosti?

Slabo pratim televiziju, vijesti, portale pročešljam tu i tamo, pa požalim i to. Svako od nas ima taj svoj mali svijet, s ljudima koji su nam dragi, i to nas spašava, svi smo svjesni društvene stvarnosti, ali biti mozganje o tome, tim problemima i nepravdama po cijeli dan jako je nezdravo, loše je skroz, govorim iz iskustva. Uz to, ljudi daju puno više pažnje lošim vijestima nego dobrim, gledamo mješavinu zabrinjavajućih vijesti pa članke pune žutila, a taj koktel stvara totalno nezdravo tupilo i stanje koje postane lako nesvjesna navika. Svaki prijatelj koji se iskopčao iz skrolanja i svakodnevnih vijesti rekao mi je da se osjeća puno bolje. Ima ona poznata - probaj biti promjena koju priželjkuješ. Pokušavam i trudim se, to je najbolje što mogu, nekad uspijevam, nekada i ne baš, ali se trudim i ne odustajem.

Što radite kada vam je dosadno?

Znalo mi je biti dosadno za vrijeme korone, tada učim, čitam, posvetim se stvarima koje me zanimaju, pišem, kuham, zovem ljude koje nisam dugo čuo, slušam muziku... Nevjerojatna je količina muzike koja svakodnevno izlazi.

Jeste li optimist ili pesimist kad je riječ o vremenima koja nas čekaju?

Primijetio sam da to ovisi o tome kako se osjećam u nekom periodu, ako sam loše, onda mi je i sve izvana loše, mogu se desiti i svjetski mir i blagostanje, ali ako sam nezadovoljan, onda sam pesimist bez obzira kakve divote se događale oko mene. I obratno, naravno. Imam pjesmu 'Finally' na novom albumu koja govori o tome. Sad sam optimističan, jučer sam bio manje. (smijeh)

Postali ste ambasador modnog brenda? Idete li to u manekenske vode?

Volim sakoe i zadnjih desetak godina skupio sam ih dosta po raznim second handovima, a problem je što sezona blejzera kratko traje, malo proljeće i malo jesen i - gotovo. Ogreb'o sam se za nešto odjeće iz Varteksa, tako da izgledam podnošljivo na stageu, hvala im puno!