'Ljubav je ključ. Ljubav bi se uvijek probila kroz sve moguće teškoće, probleme i izazove. Imali smo samo jedno drugo, borili smo se i s vanjskim okolnostima, a često i sami sa sobom. Povremeno, ne uvijek, uspijevali smo nadvladati svoje slabosti i sumnje. Održali smo se zajedno, a to je važnije od love i karijere.' Tim je riječima opisala svoju ljubav s Goranom Gajićem Mira Furlan.

Bila je jedna od najboljih glumica bivše države, no isto tako, prema njoj nisu bili niti najmanje blagi od sredine 80-ih, kada je i započela njezina veza s redateljem Goranom Gajićem. Naime, upoznali su se na jednom nastupu 1986. godine grupe Le Cinema, u kojoj je pjevala, nakon čega je Mira Furlan počela svoj život na relaciji Zagreb - Beograd.

Upravo on je bio ljubav njezinog života, a to je shvatila u jednom trenutku kojeg je svojedobno i otkrila medijima: 'Popeo se na jarbol broda koji nas je vozio od Hvara do Visa. Gledajući ga kako se jednom rukom drži na tom neopisivo visokom jarbolu, shvatila sam da je to čovjek koji se ne boji. Konačno, rekla sam u sebi. Moji dotadašnji susreti sa osobama suprotnog spola uglavnom su bili susreti s potpuno isprepadanim muškarcima.'

Iako rođeni Zagrepčanin, Gajić je režiju diplomiran na beogradskoj Akademiji te je uglavnom radio upravo u Beogradu. Nekako u to vrijeme krenule su i nacionalističke tenzije, a zbog svega toga glumicu su hrvatski mediji optužili da je izdajica koja je naklonjena Srbiji.

Tada je sve krenulo nizbrdo - oduzet joj je bakin stan, dobila je otkaz u Hrvatskom narodnom kazalištu, a sa svime su stizale i prijetnje smrću, kojih je u pojedinim danima bilo i pedesetak. Sve to kao da je samo ojačalo njezinu ljubav s Goranom zbog kojeg je 1991. prvo preselila u Beograd, da bi potom zajedno, nakon što su prodali automobil, otišli u Ameriku započeti novi, sretniji život.

U prvim danima pomogli su im i kontakti koje im je dala glumica Milena Dravić, a prije negoli su našli svoje 'mjesto pod suncem' i dokazali svoje talente i pred zahtjevnom američkom publikom, Mira Furlan je radila kao konobarica, prevoditeljica i prodavačica, dok je Goran Gajić u svojim počecima radio baš sve i svašta - snimao namjenske videokazete, resturirao fotografije, radio CD za jednu japansku banku, bio dostavljač, montažer...

'Goran je nosio frižidere na šesti kad po njujorškim zgradama, a ja sam isprobavala razne poslove. Emigracija znači 'od nekoga prema nikome', ti zapravo gubiš svoj identitet i onda ga polako iznova moraš stvarati', izjavila je jednom prilikom.

Prije negoli je otišao u Ameriku, ali i prije negoli je postao redatelj, Goran Gajić bio je novinar Poleta i suradnik Starta, osnivač Vesele televizije, autor dokumentarca o Laibachu, a svoj debi imao je filmom 'Video jela, zelen bor'. Javnost ga još uvijek pamti i kao jednog od autora, uz Zorana Pezu i Vladimira Slavicu, filma 'Kako je propao rock'n'roll', a u Americi je svojedobno dobio priliku da režira jednu od epizoda 'OZ', početkom 2000-ih jednu od najpopularnijih američkih televizijskih serija, koja se bavi životom u zatvoru.

Za njega je zapravo sudbonosan bio susret sa Tomom Fontanom, kojem se Gajić odmah svidio, te mu je upravo on dao priliku da režira epizodu 'OZ-a'.

'Za većinu stvari u životu vrlo sam se teško izborio, ali danas znam da su neuspjesi i odbijanja bili dobra priprema za Hollywood. Teško mi se baviti 'bajanjem', zašto me nisu primili na zagrebačku Akademiju, a na beogradskoj jesu. Ne znam jesam li kao mladi i nadobudni književni kritičar uspio povrijediti neke od ljudi koji su predavali na Akademiji, ili su krivo procijenili. Danas smatram da me je kao režisera to zapravo spasilo jer se u Beogradu tada o tom zanatu mnogo više radilo i učilo', izjavio je davne 2002. za Nacional, za koji je opisao i prve mjesece života u Americi.

'Kad smo došli u Ameriku, ni Mira ni ja nismo imali jasnu predodžbu što ćemo sa sobom. Ali shvatili smo da moramo početi živjeti, što je u našim profesijama, zbog goleme konkurencije, tamo prilično teško. Činjenica da sam u džepu imao diplomu redatelja nikad nikome ništa nije značila, osim mojoj mami, a pogotovo ne u Americi, gdje za diplomu pitaju vjerojatno samo liječnike.'

Tada je priznao kako njihova odluka da ostave sve i započnu novi život s 'druge strane oceana' za njih nije bila nagla. 'Odluka nije bila nagla, nego racionalna i dobro promišljena. Znali smo da se nećemo moći nositi s tim kaosom i tom količinom mržnje. Nije nam palo na pamet da ostanemo ni u Hrvatskoj ni u Srbiji, gdje sam živio od studentskih dana. Otišli smo jer smo pokušavali sačuvati zdrav razum. Sve ono što se dogodilo s Mirom, otkaz u kazalištu, medijski linč, bila je ne kap koja je prelila čašu, nego vodopad.'

Nakon prvih godina života u New Yorku, tijekom kojih je Mira Furlan 1993. dobila i ulogu u seriji 'Babylon 5', par se preselio u Los Angeles, gdje su se 1998. vjenčali, a potom dobili i sina Marka Lava. Zapravo su, kako su svojedobno otkrili, tek kada su shvatili da će postati roditelji odlučili otići kod matičara i ozakoniti svoju vezu.

'Goran i ja nismo imali tradicionalno vjenčanje, sve smo to prezreli u to doba kao malograđanštinu, no neki put mi je potajno ipak malo žao što sam, eto, u svojem životu propustila vjenčanicu.'

U ljubavi su proveli 35 godina, a koja je bila tajna njihovog braka, otkrila je Mira Furlan u jednom intervjuu kojeg je dala za Večernji list: 'Ne znam recept. Brak je jako težak zadatak, o tome nema sumnje. Kao i u životu uopće, treba imati strpljenja i nadati se da će loše faze proći i da će dobre ponovno doći. Ponekad je to preteško ili čak nemoguće i čovjek gubi nadu. Ali, da budem krajnje banalna, poslije kiše obično zasja sunce. Meni je trebalo samo šezdesetak godina da zaista shvatim tu jednostavnu istinu.'