Koncept će ljubiteljima Eurosonga biti itekako poznat: izvođači će predstavljati svoje zemlje originalnim pjesmama, a o pobjedniku će odlučivati kombinacija glasova publike i stručnih žirija.

Projekt je zamišljen kao veliko televizijsko događanje koje bi na istoj pozornici trebalo okupiti različite glazbene kulture jednog od najmnogoljudnijih dijelova svijeta.

Od K-popa do Bollywooda

Potencijalni popis sudionika otvara vrlo zanimljive mogućnosti. Azijsko-pacifička regija obuhvaća neka od najvećih i najrazvijenijih glazbenih tržišta – od Južne Koreje i Japana do Indije, Indonezije, Filipina i Australije.

Upravo bi kulturna i glazbena raznolikost trebala biti jedan od glavnih aduta novog natjecanja. Na istoj bi se pozornici tako mogli susresti izvođači iz zemalja u kojima dominiraju potpuno različite glazbene tradicije, jezici i pop-industrije.

EBU zasad nije objavio konačan popis država koje će sudjelovati u prvom izdanju, kao ni domaćina, mjesto održavanja ili točan datum premijere. Ti bi detalji trebali biti objavljeni naknadno.

Ideja o širenju formata izvan Europe zapravo nije nova.

Australija na Eurosongu sudjeluje od 2015. godine, kada je prvi put pozvana povodom 60. obljetnice natjecanja. Iako zemljopisno nije dio Europe, ondje Eurosong desetljećima ima iznimno vjernu publiku zahvaljujući javnom servisu SBS.

Eurovizijski format već je pokušao osvojiti i Sjedinjene Države. 'American Song Contest' održan je 2022. na NBC-u, s izvođačima koji su predstavljali američke savezne države i teritorije. Pobijedila je AleXa, K-pop izvođačica iz Oklahome, no natjecanje nije dobilo drugu sezonu.

Azijska verzija ipak ima puno dužu pretpovijest.

Ideja postoji već godinama

EBU je još 2016. najavio planove za 'Eurovision Asia Song Contest', a prvo izdanje svojedobno se povezivalo s Australijom. Projekt je nekoliko puta mijenjao planove i rokove, ali nikada nije stigao do televizijskih ekrana.

Nova verzija zato predstavlja svojevrsno ponovno pokretanje ideje, ovoga puta u suradnji s produkcijskom tvrtkom 7Vision iz Singapura.

To je važna razlika jer sada iza projekta ponovno službeno stoji organizacija koja je vlasnik eurovizijskog formata i desetljećima ga razvija.

Zašto bi Azija mogla biti idealna za ovakav format? Od trenutka kada je prvi Eurosong održan 1956., natjecanje se iz relativno skromnog televizijskog eksperimenta pretvorilo u globalni fenomen.

Azija istodobno ima goleme nacionalne glazbene industrije, ali relativno malo televizijskih događaja koji izvođače iz cijele regije okupljaju u jednom natjecateljskom formatu.

Posebno je zanimljiv uspon K-popa, koji je posljednjih godina prerastao granice Južne Koreje i stvorio globalne zvijezde poput BTS-a i Blackpinka. Japan ima jedno od najvećih glazbenih tržišta na svijetu, Indija golemo filmsko i glazbeno tržište, dok su Filipini i Indonezija poznati po velikoj publici televizijskih glazbenih natjecanja.

Ako organizatori uspiju okupiti upravo ta tržišta, 'Eurovision Asia' mogao bi imati publiku koja se broji u stotinama milijuna.

Ipak, mnogo toga još ostaje nepoznato – od toga koje će zemlje prihvatiti poziv do pravila glasanja i jezika na kojima će izvođači moći nastupati.

Jedno je, međutim, jasno: format koji je prije sedam desetljeća nastao kao europski televizijski eksperiment sada ponovno pokušava osvojiti Aziju.