Biciklističko putovanje može početi u Crnom Lugu, Tršću ili nekom od naselja u dolini Kupe – u Čabru, Hrvatskom, Brodu na Kupi ili kod ušća Čabranke u Kupu. Sve ovisi o kondiciji, vremenu i planu, ali gotovo svaka varijanta vodi prema dobrom i drukčijem biciklističkom doživljaju. Oni koji žele više uživati, a manje brojiti kilometre, mogu krenuti s bliže točke prema Kuparima i izvoru Kupe. To je osobito dobra opcija za one koji vole kombinaciju bicikliranja i hodanja.

U nekom trenutku bicikle ipak treba ostaviti, najbolje u selu Kupari, jer se do samog izvora nastavlja pješice. Brojne pristupne točke i vidikovci omogućuju stalni susret s Kupom i njezinom gotovo nestvarnom ljepotom.

Od Crnog Luga prema Razlogama

Ovaj biciklistički izlet počeo je u Crnom Lugu, odakle sam krenuo prema selu Razloge. Prošao sam kroz Malo Selo, gdje se skreće desno prema Razlogama. Cesta je idilična: uska, asfaltirana i uvučena među visoke smreke i jele koje su stvarale hlad usred dana. Svježina šumskih prostranstava bila je idealna za vožnju, a cesta se gotovo stalno spuštala prema kupskoj dolini.

Biti sam u tom prostoru starih karavanskih putova doista je impresivno. Nekadašnje rute konja i kočija danas su kao stvorene za bicikliranje i razvoj cikloturizma. U vremenu u kojem sve više tražimo aktivan, pustolovan i ruralan odmor, destinacije koje nude doživljaj, tišinu i autentičnost imaju sve veću prednost.

‘Na biciklu, u planini ili u dolini, čovjek je bistrijeg uma’, rekao mi je mladi Nizozemac Jamy Verellen iz Brede. Svake godine krene na jednomjesečno putovanje. ‘Tada sve sumiram i isplaniram idućih godinu dana. U planini bolje mislim i jasnije vidim, pa se lakše vratim u staru stvarnost.’

Bio je prvi putnik kojeg sam sreo u tim bespućima, u kraju koji se nekada znao nazivati i Đavoljim vrtom. Susret mi je dobro došao. Usput mi je rekao da sam tek nekoliko stotina metara od sela Razloge. Ja sam njemu poželio sretan put do Albanije, a on meni do Kupe, pokraj koje je netom prije prošao. Pomalo sam mu zavidio što nastavlja preko Velebita i Dinare prema Bosni i Hercegovini, a potom dalje prema cilju. On je, pak, zavidio meni što ostajem u Gorskom kotaru.

Vidikovac na ulazu u Razloge impozantan je i otvara pogled prema području izvora Kupe. Selo je na oko 500 metara nadmorske visine, dok se izvor nalazi znatno niže, na oko 321 metar. Zastao sam kako bih obišao selo i posjetiteljski centar.

Prvi susret s Kupom

Nastavio sam prema dolini i na jednom od zavoja prvi put ugledao Kupu. Bila je toliko bistra da su se i s veće udaljenosti vidjeli kamenčići preko kojih teče. Na mjestima joj je korito široko i plitko, gotovo srebrno, a već za nekoliko trenutaka rijeka se sužava i poprima duboku zelenu boju. Ne treba joj nikakvo uljepšavanje.

Ovdje je sve stvarno – priroda, mještani, putnici i izletnici. Svi se, čini se, prilagode prostoru. Ribiči u visokim čizmama love pastrve na mušicu, a potom ih vraćaju u Kupu.

U Kuparima, selu kojem bi na prizorima mogli zavidjeti i alpski krajevi, živi tek nekoliko stalnih stanovnika i ponešto vikendaša. Klara ima šest godina, a sestra joj je još mlađa.

Pričam s Klarom jer ona dobro zna gdje živi. Savjetujem joj da bude dobra u školi i da se posveti učenju, pa da se jednoga dana, kada postane menadžerica ruralnog turizma, vrati ovamo i donese znanje i iskustvo.

Njezin otac Josip Turk smije se dok se penje prema kući i OPG-u Tratinčica. ‘Dali ste joj velike zadatke’, kaže. Budući da je Klara obećala, morat ću se vratiti za koju godinu i provjeriti kako napreduje.

Svi se pomalo zabavljamo i sanjarimo, možda i ne samo sanjarimo, dok mi brižna mama Helena priprema crnu kavu, sok od bazge i, naravno, rakiju. Ovdje se može nešto pojesti, ali i prespavati u jednom od apartmana.

Gornji tok Kupe poznat je i kao Čudesna dolina leptira. Prema dostupnim podacima, na tom je području zabilježeno gotovo 500 vrsta leptira, što čini oko 60 posto hrvatske leptirske faune. Bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta ovdje nije samo podatak, nego nešto što se vidi i osjeća na svakom koraku.

Upravo tada stiže skupina Slovenaca. Krenuli su od ušća Čabranke u Kupu, ovdje će se okrijepiti, a zatim nastaviti prema izvoru. Drveni most na Kupi ponovno je otvoren i atrakcija je sam za sebe. Obnovljen je nakon višegodišnjeg prekida, a važan je i zato što ponovno omogućuje pješački pristup izvoru iz smjera Hrvatskog i Gornjih Kupara. Tko želi, može ovdje nakratko ostaviti bicikle i nastaviti pješice.

Uspon natrag prema Crnom Lugu

Slovenci nastavljaju biciklima nizvodno, a ja iz Kupara krećem slikovitom cestom do obližnjeg mosta koji je opstao. Slijedi malo penjanja i guranja bicikla, sve dok ne izlazim na cestu koja iz sela Hrvatsko vodi natrag prema Crnom Lugu.

Do kraja ima petnaestak kilometara. Usponi mjestimice dosežu i oko 20 posto, a poslije Razloga postaju znatno blaži, uz poneku ravniju dionicu. Ipak, treba se pomučiti. Lakše je kada se udiše taj poseban zrak, kakav je u svakodnevici rijetko dostupan.

Kad više nisam mogao pedalirati, samo sam se prisjetio prizora s Kupe. Ni oni ispred mene nisu bili manje čarobni. Već blizu Crnog Luga susreo sam Stivena, ovdašnjeg čarobnjaka za Gorski kotar, s biciklom ili bez njega. Poznaje ovaj kraj tako dobro da bi mu svatko mogao pozavidjeti. Dok sam ja vozio bicikl, on je u dva-tri dana odveo skupinu djece na vrh Risnjaka, očistio nekoliko planinarskih putova i onda se, kao niotkuda, pojavio iz šume baš u trenutku kada sam zastao da se odmorim.

Mojih brdskih 40 kilometara polako se bližilo kraju. Koljena su malo boljela, ali najvažnije je bilo da sam uspio odvoziti turu i obići jedan od najljepših dijelova Gorskog kotara.

U Crnom Lugu, u mjesnom kafiću, pijem kavu za euro i trideset centi. Ovdje svi pričaju samo o drvima. Kako i ne bi kada se kuće ponegdje jedva vide od naslaganih cjepanica. Zime možda više nisu kao nekada, snijega je manje, ali drva za grijanje trebaju kao i uvijek.

Stižem do smještaja, a tamo me čeka odmor kakav se ne zaboravlja: hidromasažna kada, bazen, pogled prema vrhu Risnjaka i prve srne koje izlaze na livadu. Više mi odgovara bazen i teško mi je povjerovati da je na gotovo tisuću metara nadmorske visine oko 20 Celzijevih stupnjeva. Sunce još sja do večeri, a goranske kućice daju posebnu čar cijelom prizoru.

Za koji trenutak zapalit će se i kamin. Drva, o kojima se cijeli dan govorilo, nastavit će grijati večer. Tek je koji dan odmora iza mene, a vikend zapravo još nije ni počeo.