Na biciklu sam uvijek otkrio više nego kada sam na nekoj destinaciji boravio kao običan turist, na relaciji apartman – plaža – dućan, ili kada sam automobilom pokušavao stići do nekog drugog mjesta. Bicikl uvijek donese dodatnu vrijednost i vrlo je koristan način kretanja na moru, osobito u srcu sezone.

Najradije, pogotovo na moru, sve ‘obavim’ na biciklu u ovo doba godine ili najkasnije u predsezoni. Moram priznati da sam u ovaj dio zadarske regije došao s premalo informacija, pa i o samom Ninu. Posebno o okolnim naseljima koja su prava meka za biciklizam, kampiranje i surfanje, ali i poznata obiteljska turistička odredišta s resortima i apartmanima okruženima zelenilom i idiličnim ambijentom beskrajnih plitkih plaža.

No meni je uvijek najveći gušt otkrivati stvari na licu mjesta.

Most prema povijesti

Kada sam sjeo na bicikl i krenuo preko mosta u Nin, trebalo mi je gotovo pola sata da se barem površno snađem u tolikoj količini povijesti na jednom mjestu. Zbog toga sam malo kasnio na obiteljsku rutu prema Privlaci i dalje do plaže Sabunike.

Usput sam skoknuo i na drugu stranu, prema Vrsima i Ljubaču, području idealnom za ljubitelje brdskog biciklizma, gdje se održavaju i poznata biciklistička natjecanja. Na kraju sam završio vožnju pred mrak i doživio Nin noću.

To svakome preporučujem. Grad tada izgleda potpuno drugačije, čak i spomenik Grguru Ninskom djeluje kao da je neki drugi u odnosu na onaj koji gledate ujutro. Za svaki slučaj i ja sam dvaput dotaknuo njegov nožni prst.

Nije ni čudo da me čitatelji često pitaju stignem li se uopće voziti biciklom. ‘Stignem, stignem’, odgovaram. I sam se ponekad zapitam je li to baš tako. No uvijek se sjetim trenutaka kada na vožnji postane teško, pa i na laganim rutama. Negdje oko petnaestog ili dvadesetog kilometra nešto vas uvijek ‘pogodi’. Ako ništa drugo, u oko vam uleti mušica – obično ona mala vinska.

Škrapavac i priča o šokolu

Škrapavac je bilo prvo mjesto u koje sam ušao. Kuće, trgovine, plaža – a nigdje nikoga. Ljudi su tu, ali ih ne vidim. Tek se iz daljine čuje zvuk zdjele, kao da se priprema nešto fino.

Možda će za marendu biti šokol.

Umalo sam došao u Nin, a da nisam znao što je to. Ipak, negdje sam čuo za šokolijadu, ali nisam bio siguran ima li to veze s tim šokolom.

Prošli tjedan bio sam u Zagorju i spomenuo da idem u Nin. Sugovornica mi odmah kaže: ‘Obavezno probaj šokol.’

Znatiželja je učinila svoje pa sam prvog čovjeka kojeg sam sreo pitao mogu li uz obalnu šetnicu prema Privlaci. Nakon kratkog razgovora brzo smo došli do šokolara – ljudi koji pripremaju ovu deliciju i natječu se na tradicionalnoj ljetnoj manifestaciji u srpnju u Ninu.

Šokol je, objasnio mi je moj sugovornik Petar, posebno pripremljena svinjska vratina koja se suši na ninskoj buri, uz vino, aromatične začine i mirodije. Kaže se da nije ni sušen ni dimljen, nego je riječ o odležanoj deliciji.

Ninjani vole reći da postoje samo dva šokola – ninski i svi ostali.

Sabunike, vjetar i beskraj plitkog mora

Iako ga još nisam kušao, razmišljao sam kako će to biti kada ga napokon probam. Jer u Ninu i okolici sve je ljepše – morski beskraji plitkog mora i pješčanih plaža, seoske ceste pune bilja, cvijeća i mirisa mora koji dolaze sa svih strana poluotoka.

Kako sam okretao smjer vožnje prema sjeveru, velebitski vrhovi prekriveni snijegom činili su se bliže nego što zapravo jesu. Lijevo je put za Vir, Privlaka ostaje iza mene, a ja nastavljam prema Sabunikama, mjestu i istoimenoj plaži.

Plaža se prostire gotovo sve do Nina. Uz kupače, često je prepuna i surfera, zahvaljujući vjetru i širokom prostoru uz obalu.

Sve zajedno prošao sam dvadesetak kilometara, a toliko toga ima za vidjeti, okusiti i namirisati. U ovo doba godine sve je još ljepše jer gdje god poželite stati – ima mjesta.

Kraljičina plaža, laguna i solana

Uzduž Sabunika može se voziti i gornjim dijelom obale, jer se strma obala spušta desetak metara niže, stvarajući prizor koji podsjeća na škotske krajolike.

Tu je i poznata Kraljičina plaža – ipak smo u regiji kraljeva. Nin je grad duge tradicije i slavne prošlosti. Ovdje se nalazi i najmanja katedrala na svijetu, koju svakako treba posjetiti.

Ninska laguna poznata je po ljekovitom blatu, a pješčana plaža idealna je za obitelji s djecom. Ninska solana i muzej soli također su važan dio lokalne baštine i godišnje privlače desetke tisuća posjetitelja.

Na ulazu u Nin nalazi se i tvrtka Cromaris, čiju ribu mnogi često imaju na jelovniku. Tvornica izgleda besprijekorno uređeno – gotovo poput ljekarne. Pomislio sam čak da je riječ o modernoj farmaceutskoj tvrtki. Bilo mi je drago vidjeti da i tvornica ribe može izgledati tako uredno.

Grad mostova i tisućljetne povijesti

Nin je prije svega ljupki grad, povezan s dva mosta preko lagune. Svi znaju za Nin, ali ovdje se ne živi samo od stare slave.

Novi i moderni elementi skladno se uklapaju u staru jezgru, pa se i povijesne građevine doimaju suvremeno. Ulice kao da žive vlastiti život, a brojni spomenici stoje, kako se kaže, uzdignute glave.

Osjeća se da ovdje život traje tisućljećima – i da traje i danas.

MTB vožnja prema Ljubaču

Poslastica na kraju bila je brdska vožnja biciklom po okolici Ljubača i prema području Paga i Posedarja. Najprije uz more i kroz stari dio Ljubača, a zatim po valovitim stazama s jedinstvenim pogledima na akvatorij Paga, Vira i Karina.

Ciklokros je dio vožnje u kojem bicikl ponekad morate i prenijeti na ramenima. Upravo zato se ovdje održavaju natjecanja tog tipa – jer takvih staza ima napretek.

Oni koji vole mirniju vožnju mogu slijediti označene rute i biciklističke karte. Mnogi biciklisti stignu i do Ražanca, ondje se okrijepe i vrate natrag u Nin, baš kao što sam učinio i ja.

Više o biciklističkim rutama Zadarske županije može se pronaći na stranici ‘Zadar Magic Bike’.