Prije desetak dana u Zoološkom vrtu Grada Zagreba na svijet je došlo mladunče patuljastih vodenkonja koje već sada ima sedam kilograma, izvijestili su u četvrtak iz zagrebačkog Zoološkog vrta
Njegovi roditelji u Zagreb su stigli iz Njemačke – tridesetjednogodišnji mužjak Otto iz Hoyerswerda, a dvadeset godina mlađa ženka Inola iz Hallea.
'Patuljasti vodenkonji na IUCN-ovu (Međunarodna udruga za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava) Crvenom popisu imaju status ugrožene vrste (EN) i kod nas su uključeni u Europski uzgojni program (EEP). Ponosni smo na njihov uspješan uzgoj. Otto i Inola dobar su par, no njihovo potomstvo potvrda je i naše kvalitetne brige o njima', rekao je tim povodom ravnatelj Ustanove Zoološki vrt Grada Zagreba Ivan Cizelj.
Inolinu trudnoću pozorno su pratili veterinari, kuratorica za sisavce i timaritelji. 'Od dolaska mladunčeta na svijet majka se o njemu sjajno brine. Stalno je u njegovoj blizini. Čuva ga, ali i podučava životu. Gurka ga kad se nekamo treba premjestiti, te kad predugo leži, potiče na hodanje. Sve se događa u tišini. Majka ga nježno usmjerava dotičući zubima i bradom', istaknula je kuratorica za sisavce u Zoološkom vrtu Dijana Beneta.
Mladunče će šest do osam mjeseci biti na majčinu mlijeku, a nakon trećeg mjeseca života počet će jesti krutu hranu.
Patuljasti vodenkonji u vodi provode znatno manje vremena od običnih vodenkonja, no i oni imaju mišićne ventile na ušima i nosu koji se zatvaraju pri zaronu. Zanimljivo je i što nemaju znojne žlijezde. Umjesto njih imaju posebne potkožne žlijezde koje izlučuju uljastu ružičastu tekućinu koja im kožu štiti od sunca, a vjerojatno i infekcija.
Ta neobična izlučevina nalikuje na krv, pa se nekada vjerovalo kako vodenkonji znoje krv. U prirodi patuljasti vodenkonji nastanjuju tropske kišne šume i šumovita močvarna područja zapadne Afrike. Hrane se biljem, a u potragu za hranom idu noću. Težina im može dosegnuti 275 kilograma.
