Dogodilo vam se sigurno kao klincu da nakon gledanja nekog filma o borilačkim sportovima besprijekorno pred ogledalom ponovite većinu poteza filmskog junaka, no u realnim okolnostima, sa stvarnim protivnikom, bivate pokošeni i prije nego što stignete zauzeti gard.

Nije pomoglo ni nabacivanje mišićne mase. Iako biste na nogama ostali nešto dulje zbog pojačanog mišićnog oklopa, protivniku još uvijek niste uspijevali uputiti pravi udarac.

Razlog za to je tromost ljudskog oka zahvaljujući kojoj su izgrađene brojne filmske karijere tzv. majstora borilačkih vještina. Tehnološki napredak donio nam je superbrze kamere i mogućnost da spoznamo što se doista dogodi u toj jednoj sekundi za koju smo zbog tromosti oka vjerovali da je bila presudna i vježbali savršeni potez našeg junaka.

Dakle, kod borilačkih vještina nije bitna veličina, nego tehnika, a za razliku od drugih testosteronskih situacija, brzina je prednost, a ne mana. Ajde da te vidimo sad, Chuche Norrise, pred superbrzim kamerama!