Na Staru godinu na vrhu jednog jako visokog londonskog nebodera nađe se četvero međusobno poprilično različitih očajnika kojima je zajednička jedino želja da svoj život završe sada i ovdje skokom u nepovrat. Tu je Martin (Brosnan), osramoćena bivša TV zvijezda koja nakon afere s maloljetnicom i pripadajućeg zatvora više nema ni karijere ni obitelji a ni želje za životom. Zatim povučena Maureen Collette) koju ubija bespomoćnost njenog života s nepokretnim, autističnim sinom; 18-godišnja Imogen (Poots) koju pak muči ljubav, tinejdžersko traženje ali i obiteljska situacija te tajanstveni pizza boy JJ Paul) čiji razlozi za skok ostaju misterija do samog kraja, ali na žalost i nakon toga.

Tih četvero dešperatera najprije spriječe jedni druge u pokušaju skoka a zatim sklope 'pakt o neskakanju' na šest tjedana, točnije do Valentinova. Njihova priča ubrzo zainteresira medije, em zbog Martinova celebrity backgrounda, em zbog Jessina oca političara (Neill). Zatim se u bježanju od paparazza međusobno zbližuju, a onda i pobjegnu na kraći odmor na Tenerife gdje se stvari dodatno zakompliciraju – na stranu što je i sama ideja bilo zajedničkog bilo pojedinačnog egzotičnog G.O.-a netom nakon silaska s krova s kojeg tek slučajnošću nisi skočio sasvim promašena. Možda sve to u knjizi bolje funkcionira, ali nijedan od junaka zapravo nam ne uspijeva 'prodati' svoju priču, kao što je i njihova zajednička storija prepuna rupa, banalnosti, kiča, općih mjesta i klišea. Na primjer taj Brosnanov Martin potpuno je neuvjerljiv i izgleda kao da je njegovu depresiju prouzročio kvar kvarc-mašine a ne ozbiljni životno-karijerni raspad...

Cijelu recenziju filma 'Duži put do dna' možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi