Tako vam to ide s večernjem životom hrvatske metropole – deseci tisuća odlaze na Halida Bešlića, gospodina iz zaseoka Vrapci, a stotinjak na Sunn O))), gospodu iz Seattlea, na nešto drugačiju vrstu 'sevdaha', doom koji ne podiže ruke, već dlake na koži, zvučnim zidom stvorenim za one koji ne gaje žal za danima kada su čuvali ovce na livadama Gornjeg Bučika, a i svoju glazbu vole nešto glasniju i izazovniju.

Koliko ljudi uopće zna da su Sunn O))), jedan od najboljih doom/drone/dark-ambient projekata na svijetu, jučer drugi put nastupali u Zagrebu? Vjerojatno upravo onoliko koliko ih je i bilo sinoć u Teatru &TD, nekoliko stotina osoba kojima glazba nije nužno samo soundtrack usisavanja, seksa, sanjarenja, vožnje i pijančevanja u folkotekama, već je ponekad vole jednostavno pretvoriti u – izazov.

A izazova je bilo nekoliko, ne samo za bubnjiće i Eustahijeve cijevi publike, koje su se trudile ostati čitave pod energičnim bušenjem zvučnog zida, već i za bend – naime, jedno od glavnih pitanja nekoliko dana uoči koncerta bilo je kako će Stephen O'Malley (bas) i Greg Anderson (gitara), dvojac koji čini jezgru ovog benda/projekta, uspjeti u Zagrebu reproducirati tek naizgled minimalistički zvuk novog, sedmog albuma 'Monoliths & Dimensions', zapravo itekako raskošne višeslojne simfonije na čijoj studijskoj verziji gostuju ne samo australski gitarist i mađarski pjevač, već čitavi orkestri, uključujući i bečki ženski zbor predvođen perzijskom vokalisticom!

OK, na vrijeme su najavili da Steve Moore (trombon i klavijature, poznat po radu u space rock grupi Zombi) te spomenuti Mađar Attila Csihar također dolaze u Zagreb kao dio postave; Chisar je predanim ljubiteljima bijelog pudera i nitni poznat kao ikona mađarskog black metala, ali još više kao glas koji možete čuti na 'De Mysteriis Dom Sathanas', epohalnom prvijencu ozloglašenog Mayhema

I to kakav glas!

Uživo, filtriran do boli, Atilla zvuči kao fascinantna mješavina živog didgeridooa i 'Egzorcista', a vizualno, u finalu svirke odjeven poput poganskog transformera s laserima na prstima, savršeno je nadopunjavao kolege u (neizbježnim) kukuljicama te nadmašio kostime Slipknota, kao i glasnoću njihovog nedavnog zagrebačkog gostovanja – dovraga, momci su bili glasniji i od Buga, a to je trebalo znati postići.

Ukratko, Sun O))) dokazali su sve što se i očekivalo – da je slušanje njihovih koncerata jedinstveno iskustvo tijekom kojeg doslovno osjetite ne samo pomicanje odjeće, već i preslagivanje unutarnjih organa, putovanje za najhrabrije, najupornije i najspremnije raščlaniti sloj po sloj sounda u svojim ušima, a zatim ih opet spajati u jednu cjelinu, i tako iznova i iznova tijekom tih sat vremena nadrealnog zvučnog putovanja, kao da ste u isto vrijeme u zubarskom stolcu i ugodnom transu.

A taj transcendentalni noise i zavjesa predivnih droneova činile su cijeli show jedinstvenim audiovizualnim iskustvom. Veličanstven koncert, ukratko.