Kad netko spomene putovanje Italijom, većina nas automatski pomisli na kilometarske kolone, skupe cestarine i borbu za parking. Iskreno, isto smo očekivali i mi. No već nakon prve vožnje vlakom postalo nam je jasno da smo prije potpuno promašili najbolji način za istraživanje te zemlje. Prava dolce vita čarolija zapravo se skriva na tračnicama. I ne, to nije samo naša romantična fiksacija - nedavna istraživanja potvrdila su da je talijanska Trenitalia najbolji željeznički operater u Europi. Nakon što smo je i sami isprobali, možemo reći da ta titula itekako ima smisla
Svi mi u sjećanju čuvamo one romantične, ali pomalo bolne uspomene na stare vlakove, pretrpane kupee i prozore za čije je otvaranje trebalo zapeti svom snagom. Negdje usput uvijek je bio i onaj karakteristični miris željeznice koji vas prati još satima nakon vožnje. No zakoračite li na talijanske perone, taj scenarij u trenu pada u zaborav.
vezane vijesti
Kada se pred vama pojavi moderna dvokatnica, imate osjećaj kao da ulazite u futuristički film, a pravi uzdah olakšanja uslijedio je onog trenutka u kojem su se za nama zatvorila vrata. Usred ljetne žege zapahnuo nas je savršeno rashlađen zrak, spas kakav nakon užarenog asfalta nismo mogli ni sanjati. Penjanje na gornju etažu otkrilo je pravu malu oazu mira: sjedala su toliko meka i prostrana da je već desetak minuta nakon polaska pola vagona utonulo u bezbrižan san. Oni budni u tišini su čitali, tipkali na laptopima ili se jednostavno prepustili pogledu na talijanske pejzaže, bez trunke one buke, truckanja i stresa na koje smo navikli na putovanjima.
Nama je najviše bila dobrodošla sitnica koju često uzimamo zdravo za gotovo – utičnica kod svakog sjedala. Zvuči banalno dok ne shvatite da cijeli dan snimate videe, fotografirate i koristite navigaciju, a baterija i dalje ostaje puna. Nema traženja slobodne utičnice ni borbe s power bankom jer je, naravno, ostao u apartmanu.
Bez stresa i jezičnih barijera
Ako ne govorite talijanski, ne brinite se. Ni mi nismo jer se nijednom nismo našli u situaciji da ne znamo kamo dalje. Rute i sljedeće stanice jasno se prikazuju na ekranima u svakom vagonu, a karte smo kupovali na višejezičnim automatima ispred kolodvora za svega nekoliko minuta. Sve je toliko intuitivno da smo se nakon prve vožnje osjećali kao da to godinama radimo.
Brzina koja oduševljava
Sama vožnja kroz Italiju pruža osjećaj koji graniči s nestvarnim. Dok opušteno pijuckate espresso i gledate kroz prozor, kompozicija nečujno juri i do 300 kilometara na sat, a da na diskretnom digitalnom ekranu ne svijetle troznamenkaste brojke, po osjećaju u kabini nikada ne biste pogodili da doslovno letite po tračnicama.
No uz sav taj komfor postoji zlatno pravilo na koje valja na vrijeme misliti: budite spremni za izlazak i prije nego što vlak uspori. Talijanska željeznica funkcionira poput švicarskog sata i na peronima se zadržava tek minutu ili dvije – nema čekanja ni popravnog ispita, pa kad se vlak približava stanici, kofere valja imati pri ruci.
Čim zakoračite na veće postaje poput Rima, Milana ili Napulja, mir vagona zamjenjuje onaj šarmantni, ali bučni kolodvorski šušur. Razglasi na nekoliko jezika neprestano podsjećaju na vješte lokalne džepare, no razloga za strah nema. Dovoljno je usvojiti malo zdrave putničke pažnje, torbu prebaciti naprijed, držati stvari na oku i bezbrižno zakoračiti u istraživanje grada.
Od sjevera do juga bez muke
Ono što nas je na kraju možda najviše osvojilo jest čaroban osjećaj da se čitava Italija nekako smanjila i postala dostupna na dlanu. Zvuči nevjerojatno, ali jutro možete započeti kremastim espressom na rimskom trgu, za ručak već birati mirisnu pizzu u srcu Napulja i dočekati rimsku večer bez one teške iscrpljenosti i osjećaja da ste potratili dan u tranzitu. Od Rima do Napulja stiže se za nešto više od pedeset minuta dok vas od gastro prijestolnice Bologne do renesansne Firence dijeli tek nestvarnih 37 minuta opuštene vožnje.
U tim brojkama leži i odgovor na pitanje zašto je samo prošlog ljeta čak 75 milijuna turista iz cijeloga svijeta za putovanje Italijom odabralo upravo tračnice. Kada jednom doživite ovakvu lakoću kretanja, automobilske gužve, traženje parkinga i naplatne kućice u trenu prestaju biti opcija o kojoj uopće želite razmišljati.
Romantika na tračnicama
Za one koji umjesto brzih pruga traže autentičan mediteranski šarm vožnja vlakom kroz nacionalni park Cinque Terre nezaboravno je iskustvo. Vlak je ovdje bez premca najbolji izbor jer su uska sela na liticama automobilima praktički nepristupačna.
Upravo tada shvatite da vlak nije samo prijevozno sredstvo. On postaje dio putovanja. Ne razmišljate gdje ćete parkirati, koliko će vas koštati gorivo ili hoćete li zapeti u koloni, samo sjednete, gledate kroz prozor i pustite da vas Italija polako osvaja kilometar po kilometar.
