Cvjetni umjetnici diljem svijeta već godinama osvajaju klupe, prometne znakove i javne kutke ostavljajući instalacije koje prolaznici mogu slobodno ponijeti u vlastiti dom. Zahvaljujući njezinoj spontanoj ideji i želji za pomicanjem kreativnih granica, jedan sasvim običan semafor u Heinzelovoj ulici nakratko se pretvorio u najtoplije mjesto u gradu.

'Ideju sam vidjela kod kolega cvjećara iz Amerike, jako mi se svidjela i poželjela sam je prenijeti i na ulice našeg grada. Otkad sam pokrenula cvjetni studio Kod neviste, volim kad god imam priliku, napraviti nešto malo drugačije i koristiti cvijeće kao medij komunikacije. Ova mi se ideja učinila kao divan način da cvijeće izađe iz studija i postane dio gradske svakodnevice', priča nam Krunoslava Ivanković Peulja.

Vlasnica cvjetnog studija 'Kod neviste' ističe kako je osnovna ideja bila unijeti malo vedrine u dan prolaznika na mjestu gdje se tome najmanje nadaju. Svjesna je, kaže, da svi stalno nekamo jurimo i u toj rutini rijetko primjećujemo detalje oko sebe, pa je željela nakratko prekinuti taj užurbani ritam. Smatra kako za nečiji osmijeh nisu potrebne velike gestacije, već je ponekad dovoljan samo jedan neočekivani cvijet na sivom gradskom asfaltu.

Planira ponoviti akciju

Pitali smo je koliko cvijeće ima terapeutsku ulogu, kako za vas dok radite s njim, tako i za ljude koji ga prime. 'Za mene rad s cvijećem ima gotovo meditativan učinak. Kad stvaram, potpuno sam prisutna u onome što radim i često izgubim pojam o vremenu. Cvijeće me smiruje, ali istovremeno mi daje ogromnu kreativnu energiju i prostor za izražavanje. Mislim da slično djeluje i na ljude koji ga primaju. Cvijeće ima tu posebnu moć da probudi emociju, vrati nas u trenutak i uljepša nam dan. Ne mora postojati poseban povod da nekome poklonimo cvijet. Ponekad nas baš taj neočekivani znak pažnje najviše razveseli, ističe naša sugovornica.

Zbog golemog interesa i dirljivih poruka koje prima, floristica planira ponoviti akciju čim joj se poslože raspored i vremenske prilike. Priznaje kako ideja ne nedostaje, no ističe da joj je najvažnije zadržati čistu spontanost: 'Ovakve stvari radimo prvenstveno za svoj gušt i iz ljubavi prema cvijeću, pa volimo da nastaju prirodno, bez previše planiranja.'

Glavna poruka

'Voljela bih da ih cvijeće barem na trenutak zaustavi i razveseli. Da ne moramo čekati posebne prilike kako bismo nekome uljepšali dan i da je ponekad dovoljno jako malo da nekome promijenimo raspoloženje. I možda najvažnije, da ne zaboravimo primjećivati lijepe stvari oko sebe, čak i onda kada smo u najvećoj žurbi', poručila je.

Napustila je dugogodišnju karijeru u korporativnom svijetu financija kako bi se posvetila cvijeću. Ispričala nam je koliko je trebalo hrabrosti.

'Trebalo je puno hrabrosti, ali i odricanja. Nakon 14 godina rada u financijskom sektoru, odluka da krenem u potpuno drugom smjeru nije bila nimalo jednostavna. Tada sam bila na porodiljnom dopustu i znala sam da se više ne želim vratiti na stari posao. U tom sam razdoblju puno radila na sebi i preispitivala što zapravo želim raditi i što me istinski veseli. I onda sam se sjetila da sam još nakon osnovne škole željela upisati školu za cvjećare. Odmalena sam stalno nešto stvarala rukama, to je oduvijek bio moj način izražavanja. Kako ja volim reći, moje ruke su produžetak moga srca. Mislim da je najviše hrabrosti trebalo za odluku da napustim nešto sigurno i poznato i krenem ispočetka. Ali danas znam da je to bila jedna od najboljih odluka koje sam donijela', kazala nam je.

Na kraju je otkrila i otkud ideje za nesvakidašnje bukete i aranžmane. Kreativne poticaje crpi iz svakodnevice – od ulične mode i umjetnosti do šetnji tržnicom i fotografija na mrežama. Floristica je objasnila kako najviše voli spajati nespojivo i gledati kako se elementi iz sasvim drugih sfera pretvaraju u cvjetne instalacije. Budući da u ovom poslu nema strogih šablona, cvijeće vidi kao idealan medij za eksperimentiranje novim tehnikama i slobodno umjetničko izražavanje.