VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vaši problemi (25. travnja)

  • Autor: tportal.hr
  • Zadnja izmjena 25.04.2011 13:42
  • Objavljeno 25.04.2011 u 11:58
tinejdžerica djevojka

tinejdžerica djevojka

Izvor: sxc.hu / Autor: sxc.hu

Na stranicama Teena svakoga tjedna odgovaramo na vaša pitanja

Idem u 7. razred i molila bih vas za vašu pomoć. Potpuno sam drugačija od većine djece moje dobi i više ne znam što ću. Imam mnogo problema kod kuće (mama i tata su mi usred sporazumne razvedbe braka) i još k tome mi se nadodaju problemi u školi. Moglo bi se reći da sam crna ovca u svom razredu. Ne znam zašto, ali je jednostavno tako ispalo. Zbog toga jer sam onakva kakva jesam mnogi me u školi zezaju i nazivaju ružnim imenima. Znam da nisam jedina s takvim problemom, ali to svakog dana postaje sve gore i gore. Predmet sam ruganja zbog različitih razoga, ali su ovi neki osnovni:

1. smatraju da sam štreber - nekima je teško pojmiti da se može proći sa 5.0 iako nas ima više u razredu

2. nemam neki oveći krug prijatelja - imam 2 ili 3 pravih prijatelja
3. moj izgled - e tu već dolazi problem - npr. uopće ne pratim modu i baš mi se fućka kako izgledam
4. nisam cura koja bi vikala: 'Aaaaaaaaa! Justin Bieber!'. Slušam Linkin Park, Evanescense, 3 Doors Down, itd. što još više doprinosi mom imidžu čudakinje
5. nisam katolik- ja sam protestant (kršćanin)

Koliko se od pokušala uklopiti ništa nije pomoglo- jednostavno- bila ja ljubazna ili bezobrazna ili da ih ignoriram. Što god da učinim ne uspijeva. Dobila sam nadimke: Zeleni Goblin, Double L čak i Antikrist. Toliko bi me dečki iz razreda izmaltretirali da sam se jednom u 6. razredu rasplakala pred nastavnicom iz hrvatskog. Zvali su me i muslimanom, 'klanjali se' itd. Već sam se nekoliko puta obratila za pomoć nastavnicama i koliko god bi one na njih vikale i upozoravale ništa ne bi uspijevalo i svakog bi dana postajalo sve gore... Upravo danas kad sam došla kući sam otišla u svoju sobu i tamo se (koliko god to zvučalo jadno ili bebasto) rasplakala...To bi se ponavljalo dan za danom skrivajući se od moje mame i tate koji su ionako previše opterećeni. Cure u školi su mi rekle da ih tužim, ali ja mislim da to više nema smisla. Ponekad se osjećam kao da me cijeli svijet mrzi i da bi bilo bolje da me nema.. Tako se nitko ne opterećivao sa mnom... Zar je loše željeti pripadati?

Unaprijed hvala ako mi odgovorite

L.

Redakcija Teena: Kako ti ne bi odgovorili, pa ti si prva na listi, koliko vidiš! Prvo da ti kažemo da sada imaš jedan vrlo važan zadatak, a taj ti je da nikako ne dozvoliš ovoj situaciji da ti spusti razinu samopouzdanja na nultu razinu. Sve što ti se događa nama ti je vrlo logično i iako te gotovo vidimo sad kako u nevjerici klimaš glavom, objasnit ćemo ti i zašto. Naime, vidimo da te maltretira neka hrpica ekipe koja bi se rastopila od muke i jada da ih se, nekom višom silom, razdvoji. To je njihov osnovni jad, što nisu ništa ako nisu hrpa. Naravno da ti koja pod točkama 1, 2, 3 i tako dalje znaš, hoćeš i možeš ispisati svoje čvrste, jasne i iznimno zrele stavove, kod njih izazivaš otpor, nasilje i nesimpatičnost. Ne vole te i ne prihvaćaju jer odbijaš puzati i postati hrpa i jer ti je logično da te se voli i cijeni kao osobu. I to je jako dobro za tebe, to što te ne žele jer ti je to prvi test koji si uspješno prošla da znaš biti svoja kad treba. Vjeruj nam, ne bi ti bio kompliment u životu da te oni žele u svojim redovima, to bi samo značilo da si postala – hrpa. Za to mi uvijek kažemo jedno veliko NE! Znači, upraavo obrnuto, kompliment ti je što te NE žele, znači da si prava osoba i da će te u životu birati jednako takvi ljudi. To su ti oni koji u sebi imaju sadržaj, s kojima sjediš do jutra na klupici a imaš feeling da posjeduješ cijeli svijet, oni s kojima je sve u životu lako i jednostavno, veselo i oni koji ti pune dušu. To si ti zaslužila ovim svojim stavom i to ćeš i dobiti. Vidjet ćeš, samo ćeš se jedan dan okrenuti oko sebe i skužit ćeš da si baš tamo gdje si htjela biti. Gdje će biti ova hrpica, bolje ti je da ni ne znaš, kad ih razdvoji život mogu samo izgubljeno tumarati svijetom tražeći opet novu hrpu da se slijepe. Što se tiče onog 'bebastog plakanja', gle, svakom popuste živci kad te netko sustavno i konstantno maltretira i ne da ti mira. Tko ne bi pukao kad te neprestano uznemiravaju, pa to je nasilje koje ima i svoje specifično ime – bullying! Predlažemo ti da probaš ignorirati situaciju jer vidimo da si 7-i razred i još godinicu se može pregurati. No, mi znamo da je ovo vrlo teško kada te netko proganja, pa ako zatreba, kreni u opću bitku za svoj mir i digni alarm svoje situacije na hitnu razinu a ta je: profesorice (opet i stalno!), mama, tata (ipak, obavezno!), psiholog (stručna podrška i za situaciju koju prolaziš u kući i u školi, vjeruj nam, to je najmudriji potez koji sada trebaš povući!), ravnatelj (o, da! Neka i on podvikne malo!). Drugim riječima – digni opću frku za sebe! Imaš na to pravo jer te se uznemirava bez razloga i tvoj mir se MORA zaštititi.

Pazi, čovjek se sam mora pobrinuti za sebe. Ti si ta koja sada mora zasukati rukave i krenuti u bitku za svoj život na svim poljima. Još jednom ti naglašavamo da bi svakako trebala zakucati školskom psihologu, ne zato jer mislimo da nešto ne štima s tobom, nego da ti da snagu da ostaneš ovakva, svoja. To se zove podrška, način na koji ti stariji, iskusniji i zreliji ljudi, koji su već prošli puno toga u životu i imaju dosta iskustva govore da si – u pravu! Kužiš? A usput, prolaziti i rastavu roditelja, uz svoje osobne probleme, pa to je previše i za dva čovjeka, ne jednog. Stoga, ne oklijevaj, nego kuc-kuc ili, ako ti je ugodnije to riješiti anonimno, zvrcnuti Plavi ili Hrabri telefon. I još da ti odgovorimo uredno, kako si sama važne stvari svoje osobnosti posložila:

1.Da, OK, kako god se zvao uspjeh od 5.0 koji netko postiže lakoćom perca, tako se i obrnuto može zvati one koji to ne mogu – luzerima. Zar ne?
2.Imaš 2 ili 3 PRAVA prijatelja? Bogata si. (Pitaj ove luzere koliko ih imaju oni. Pravih.)
3.Ne moraš pratiti modu, ali, ne smije ti se ni fućkati za samu sebe, kako izvana, tako iznutra. Ne moraš izgledati kao pijetao, ali, možeš i odjećom pokazati tko si i da ti je stalo do same sebe, u onim crtama kako se tebi sviđa. To je isto važno.
4.Ako smo dobro uhvatili priču u prolazu, pa samog jadnog Biebera maltretiraju i napadaju i svima ide na živce. Ili smo krivo uhvatili? Stoga, ne kužimo u čemu je problem. Ne postoji moranje po ovom pitanju, tebi je Linkin Park super i iza toga je – točka. Super.
5.Važno je biti dobar čovjek. Sve ostalo su nijanse.

Evo, kada sve ovo ovako redom posložiš, napetost ipak splašnjava na nižu razinu. Još samo treba krenuti u akciju koju smo ti opisali. Pa kreni! Držimo fige!

Molim vas da mi pomognete jer više ne znam šta da napravim. U vezi sam s dečkom koji ima 19 godina, a ja imam 15. Problem je taj što ja njega više ne volim i želim prekinuti, ali ne znam kako jer on mene stvarno jako voli. Već sam jednom htjela prekinuti, ali sam odustala jer su mi svi govorili da me je stvarno zavolio i da ću ga do kraja slomiti. Znam da me voli i sve to i sam mi to kaže. Već nekoliko mi je puta to rekao da njegov život ne bi imao smisla bez mene, da sam mu ja sve u životu te da on želi zauvijek ostati samnom. Ne znam više što da napravim. Ja njega više ne volim i ne znam kako da što bezbolnije za njega prekinem jer ovako više ne mogu dalje, a i već mi se neko vrijeme sviđa jedan drugi dečko. Hvala vam na pomoći!

Redakcija Teena: Ha, nećemo i ne možemo ti lagati. Nema ti tu sada lakih rješenja, teško ti je za očekivati da u bilo kojem raskidu neće biti bola nijedne vrste jer sam taj čin je sam po sebi bolna situacija. Druga je stvar što je tebi koma da ti budeš ona koja je odgovorna za nečiju bol, to razumijemo, no, u životu se ipak mora podnijeti odgovornost i posljedice svojih odluka. Ovo ne govorimo kao prijekor, nego ti je to jednostavno tako. Gle, u pravu ste oboje, samo se ne možete uloviti na istoj liniji. Znaš kako je to rekao Ivo Andrić – 'Razumjeli smo se, ali se nismo mogli sporazumjeti'. Kužiš? Ti imaš pravo na to da više nisi zaljubljena, a on ima pravo na to da još uvijek je. No, ti imaš pravo na to da ne budeš više s njim ako stvarno nisi zaljubljena, a on ima pravo na to da ga to boli. Sve ti je to život i nema ti u njemu baš lakih rješenja. Ti imaš svoje puno pravo biti sretna, a on ne bi trebao izabrati živjeti u laži. Grozno je tjerati nekoga da bude s tobom ako to nije iskreno. Nažalost, morat ćemo ti savjetovati da, ako se uistinu osjećaš ovako kako si nam opisala, onda ti nema druge, nego duboko udahnuti zrak i riješiti to na zreo način. Mi se nadamo da će cijela ta situacija ipak proći sa što manje bola i sa jedne i sa druge strane. Sretno!

Nakon dugog razmišljanja, pišem vam po prvi put, jer bi mi stvarno dobro došlo da čujem neku informaciju od nešto starijih i iskusnijih osoba.
Imam 17 godina i do prije nekoliko mjeseci je sve bilo u redu, nasmijana, optimistična i bez ikakvih problema, sve je dobro u školi i ja sva sretna. Nekad sam znala biti loše volje, no onda bih se isplakala i sve je bilo dobro. No prije tih nekoliko mjeseci sve je počelo krivo. Već dosta dugo sam bezvoljna, tužna i pesimistična - to jest, mislim da imam depresiju. Prvo sam mislila da je to od stresa, jer ipak treći sam razred gimnazije i već me dosta brine i matura i fakultet i daljnje stanovanje i slično, no sada sam se malo opustila i mislila da će to proći no ništa. I dalje se osjećam usamljeno, ne znam kako ću dalje i sve me to brine. I dalje imam odlične ocjene, u školi nisam popustila, no više ne uživam u stvarima u kojima prije jesam i stalno pokušavam biti sretna i vesela no jednostavno ne ide. Nemam baš puno prijatelja i ne idem često van, a pošto živim u jako malom gradu, nemam se čime baviti pa je možda i to jedan od razloga zašto mi je ovako. Već sam razgovarala s roditeljima i doktorom i on smatra da mi ne trebaju već tablete, nego možda samo razgovor s nekom stručnom osobom, no problem je što je ja užasno toga bojim i ne želim ići i piti tablete (ako će trebati) i sl. Užasno se toga bojim. I najviše me strah ako već sada sa 17 imam depresiju kako ću onda dalje i bojim se da će mi stalno biti ovako i da više neću ni biti sretna i slično. Puno bi mi značilo ako mi odgovorite jer ne znam kako dalje.
I molim vas, ako mi odlučite odgovoriti da ovo ne objavljujete. Puno hvala

Redakcija Teena: Odmah ćemo se osvrnuti na ovu tvoju zadnju rečenicu. Osnovna stvar u ovakvim situacijama je – pokušati se otvoriti! Podijeliti, priznati, reći, izbaciti iz sebe, iščistiti se. Da smo ti sad odgovorili privatno na mail, onda bi time priznali da je sramota tako se osjećati, a to nam ne pada na crnu pamet. To jednostavno nije istina jer ovo kako se ti sada osjećaš je sve samo ne sramota, ni u ludilu nije razlog za skrivanje i postoji otprilike milijun ljudi na ovom svijetu koji se sada osjećaju točno ovako kao sada ti. I nitko od onih koji se tako osjećaju nije kriv za to, niti je sramotno biti malo nekad u životu down, niti će se dogoditi samo jednom, niti je normalno da si stalno u životnom letu, to isto nije normalno. Kužiš? OK, tebi se ovaj mali down događa prvi put pa si zatečena i ne znaš što sad s time, kako s time izaći na kraj, što misliti, kako se postaviti, je li normalno i još sto pitanja. Logično, sve što se događa prvi put izaziva napetost i upitnike. Upravo zato nam je namjera spustiti razinu tvoje panike na normalnu mjeru jer čovjek ne može očekivat da će se cijeli životu osjećati super i zato treba naviknuti i na periode koji su malo down i ne bojati ih se jer sve je to dio normalnog života. Mi se upravo zato ovdje vrlo čvrsto i srčano borimo da se skine sram i sramota sa razgovora s psiholozima i psihijatrima jer ne znači da si iste sekunde lud ako ti treba stručna podrška.

Ljudi te struke nam pomažu i kada nam treba samo neko ozbiljnije rame za plakanje jer, ma kako bi mi voljeli biti životni terminatori koji sve mogu, nijedan čovjek ne može uspješno odraditi ovaj život posve sam. To ne postoji. Zato je normalno obratiti se nekome kada vidiš da trebaš malo oslonca. Pa, to je isto i da zalutaš vozeći se cestom na neko svoje odredište, pa moraš stati i potražiti nekoga da ti kaže kojim putem do svog cilja dalje. Potpuno ista stvar. Pazi, postoje trenuci u životu kad čovjek jednostavno postane – umoran. Da si i u zlatnoj vili na vrhu brda iznad mora, umorio bi se od prelijepog pogleda. To nisu životni padovi, to su trenuci kada čovjek prelazi iz jedne faze u drugu, stane sam sa sobom i vidi kojim putem želi dalje. Pa makar sve izgledalo idealno i sve bilo dobro, kriza je super šansa da se život promijeni i krene u nekom novom pravcu. Taj pravac ne mora biti nužno bolji, ali, mora biti stvar osobnog izbora, neki put kao iskustvo. Možda si se samo zamorila od trenutačnog stanja u svom životu i treba ti nešto novo. To ne znači da si luda i da ti treba neka ozbiljna, katastrofična i doživotna tableta bez koje nećeš moći ni usnuti, ni probuditi se. Treba ti samo netko tko će ti, u ovom trenutku, pomoći da stučno pročeprkate po tvojoj glavi što je to s čime si se zamorila, a što je to novo što bi ti vratilo osmijeh na lice. To je teško skužiti sam, zato ti ljudi i studiraju to godinama, kako bi nam brzo i stručno jednog dana pomogli da to obavimo bez suvišnih pitanja. Eto, zato tebi treba razgovor, da bi naučila razgovarati, dijeliti i rješavati pitanja same sebe i naučila raditi na sebi. To je super i to nas uče oni koji se zovu stručnjacima. Zato, ne boj se, nego – navali! Ti to možeš! GO!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail
problemi@t-com.hr

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi