Zdrava prehrana često se povezuje sa strogim pravilima, odricanjem od omiljenih namirnica i neprestanim razmišljanjem o tome što smijemo, a što ne bismo trebali jesti. No prema stručnjaku za prehranu sa Sveučilišta Stanford, takav pristup nije nužan za očuvanje zdravlja. Umjesto težnje za savršenstvom, predlaže jednostavno pravilo koje ostavlja dovoljno prostora i za uživanje u hrani.

Christopher Gardner, doktor znanosti koji se više od tri desetljeća bavi istraživanjem prehrane i njezina utjecaja na zdravlje, smatra da se dugoročno kvalitetna prehrana ne temelji na strogim zabranama, nego na navikama kojih se možemo pridržavati bez pretjeranog opterećenja.

U svojoj knjizi 'Food Sense: What to Eat and Why' objašnjava zašto je važnije uspostaviti održiv način prehrane nego pokušavati svaki obrok učiniti nutritivno savršenim, piše britanski The Guardian.

Pravilo 80:20 koje ostavlja prostor za uživanje

U središtu Gardnerova pristupa nalazi se pravilo 80:20. Ideja je jednostavna, otprilike 80 posto vremena prednost dajemo nutritivno kvalitetnim namirnicama, dok preostalih 20 posto ostavljamo prostora za fleksibilnost i hranu u kojoj uživamo.

To znači da povremena pizza, desert ili neko drugo omiljeno jelo ne moraju biti razlog za osjećaj krivnje, pod uvjetom da se većinu vremena hranimo raznoliko i uravnoteženo. Takav pristup suprotan je popularnim dijetama koje zahtijevaju potpuno izbacivanje određenih namirnica ili čitavih skupina hrane. Gardner smatra da pretjerana ograničenja mogu otežati dugoročno održavanje zdravih navika.

U razgovoru za britanski The Guardian istaknuo je važnost prehrane bogate povrćem, voćem, mahunarkama i drugim minimalno prerađenim namirnicama. Ipak, naglasak nije na tome da svaki obrok mora izgledati jednako ili da svaki zalogaj treba pažljivo bilježiti.

Pravilo 80:20 pritom nije matematička formula koju treba svakodnevno precizno izračunavati, nego okvir koji pomaže uspostaviti zdraviji odnos prema hrani.

Nisu sve prerađene namirnice jednako loše

Gardner upozorava i na čestu pogrešku pri odabiru namirnica, donošenje zaključaka isključivo na temelju natpisa na pakiranju. Primjerice, činjenica da je neki proizvod označen kao veganski ili biljnog podrijetla ne znači automatski da je nutritivno kvalitetniji. Jednako tako, nisu svi industrijski prerađeni proizvodi nužno jednako nepovoljni za zdravlje.

Mnogo je korisnije obratiti pozornost na sastav, količinu dodanog šećera, soli, vlakana i drugih hranjivih tvari, kao i na to kako se pojedina namirnica uklapa u cjelokupnu prehranu. Drugim riječima, prehrambene odluke ne bi se trebale svoditi na jednostavnu podjelu hrane na dopuštenu i zabranjenu.

Male promjene koje je lakše zadržati

Umjesto naglog mijenjanja cijelog jelovnika, stručnjak sa Stanforda preporučuje postupne prilagodbe. Jedan od jednostavnijih načina jest povećati udio povrća, mahunarki i cjelovitih žitarica u svakodnevnim obrocima.

Nije nužno potpuno izbaciti meso, tjesteninu ili omiljene slastice. Važnije je postići ravnotežu u kojoj nutritivno kvalitetne namirnice čine osnovu prehrane, a ostala hrana ostaje njezin povremeni dio.

Takve promjene ne zahtijevaju skupe dodatke prehrani, komplicirane planove ni stalno brojanje kalorija. Njihova je najveća prednost upravo to što se mogu prilagoditi različitim životnim navikama i osobnim preferencijama.

Gardnerova poruka posebno je zanimljiva onima koji su barem jednom pokušali slijediti strogu dijetu, a zatim odustali jer su pravila postala prezahtjevna. Prema njegovu pristupu, jedan manje uravnotežen obrok ne poništava sve prethodne dobre odluke, baš kao što ni jedan izrazito zdrav obrok ne može nadoknaditi dugotrajno nekvalitetnu prehranu.

Zato je korisnije promatrati prehranu kroz dulje razdoblje, umjesto svakodnevno procjenjivati jesmo li se pridržavali svih pravila.