seksualna terapija

Može li se biti ovisan o seksu?

  • 11.11.2023 u 22:41

  • Bionic
    Reading

    Različiti primjeri seksualnog odstupanja samo govore o tome da je u pozadini dublja priča o nekontroliranom seksualnom ponašanju kao mehanizmu upravljanja tugom, strahom, frustracijom, dosadom i drugim neugodnim emocijama

    Antonio je imao 32 godine kada mi se javio i tražio pomoć. Bio je pet godina u vezi i partnerica ga je 'ulovila' da na pornografskim stranicama stupa u kontakt s nepoznatim ljudima i seksta, tj. razmjenjuju seksualne poruke. Priznao joj je da to radi relativno često, zbog čega je postavila ultimatum da se, ako želi biti s njom u vezi, mora riješiti ovisnosti o toj vrsti seksa. Ono što joj nije rekao je da svako toliko 'ode i korak dalje' i inicira susret s tom nepoznatom osobom, a potom i seks. Iako je opisivao ta iskustva kao ultimativne trenutke uzbuđenja, rizika i zabranjenosti, istovremeno je osjećao sram i krivnju te se pitao što s njim ne valja da ne može prestati s tim. Naveo je da masturbira nekoliko puta na dan te da i dalje osjeća veliku 'napaljenost'. Objašnjavao je da voli i poštuje svoju partnericu i da se jako loše osjeća jer ju je povrijedio te da zbog svega sumnja je li uopće sposoban za dugu vezu.

    S jedne strane htio je zadržati tu impulzivnu, rizičnu, nepredvidivu i opasnu stranu, ali je žudio i za stabilnošću i dimenzijom odnosa koji nije samo seks. Dvojio je između pitanja jesu li duge veze za njega ili je problem u tome da je ovisan o seksu. Sasvim logična dvojba, no prvo što sam mu rekla je da nam kategorija ovisnosti o seksu ne pomaže.

    Kompulzivno seksualno ponašanje

    Ovisnost o seksu ne postoji, barem tako znanost kaže, i Antonio zasigurno nije ovisnik o njemu. To je nepotrebno pojednostavljivanje njegovog problema. Sve znanstvene spoznaje o ovom i sličnim primjerima još nam nažalost nisu dale jasan odgovor kako se zove stanje u kojem imamo doživljaj da ne možemo kontrolirati vlastitu seksualnost (misli, ponašanja, porive), zbog čega imamo negativne posljedice (po vezu/brak, posao ili neugodne emocije) i zbog čega patimo. Neki ga nazivaju hiperseksualnost, neki nimfomanija/satirijaza, neki ekscesivni seksualni nagon. U posljednje vrijeme najčešći naziv je kompulzivno seksualno ponašanje.

    Primjeri slučajeva su vrlo šaroliki, od toga da neki pate jer imaju društveno neprihvatljiva seksualna ponašanja, kod drugih se radi o puno masturbacijskih aktivnosti, kod trećih je pak riječ o kroničnom preljubništvu, dok se kod četvrtih problem manifestira problematičnom upotrebom pornografije. Ti vrlo različiti primjeri seksualnog odstupanja samo govore da je u pozadini dublja priča o nekontroliranom seksualnom ponašanju kao mehanizmu upravljanja tugom, strahom, frustracijom, dosadom i drugim neugodnim emocijama.

    Težak zadatak

    Vjerujem da većina osoba s ovim problemima samo koristi seks da dobiju ono što im on ne može dati pa se vraćaju po još onog što ne dobiju. Potpuno svjesna da to zvuči kao nemoguć zadatak, Antoniju sam rekla da ako želi uživati u vezi, mora naći način da svoju potrebu za uzbuđenjem, voljenošću i atraktivnošću ostvari bez stupanja u seksualne kontakte izvan veze. Za to je bilo potrebno postati vješt u upravljanju svojim mislima, osjećajima i potrebama.

    Bilo je teško, puno mjeseci rada bilo je iza nas, no Antonio je naučio biti svjestan svog unutarnjeg emocionalnog stanja, prepoznati ga, razumjeti zbog čega se osjeća na određen način i što mu u tom trenutku treba te, ono najvažnije, kako to tražiti. Shvatio je da stupa u druge odnose kad se osjeća udaljeno, nezadovoljeno, zanemareno od partnerice, a da nakon seksa sa strancima osjeća da se nije uspio povezati i dobiti ono što ima u odnosu s njom.

    • +10
    Tanja Jurin Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

    Tijekom terapijskog rada naučio se emocionalno 'nahraniti' na druge načine i bolje komunicirati s partnericom o seksu, o dosadi, o uzbuđenju i izražavanju potreba. Za sve ljude seksualne vještine nisu kako nešto izvesti ustima, vaginom ili penisom, već kako dobro upravljati različitim situacijama u seksu, onim nespretnim, dosadnim, razočaravajućim, pomalo sramotnim, ponižavajućim, kao i pratećim osjećajima usamljenosti i napuštanja, nedovoljne povezanosti, neadekvatnosti, kritiziranja ili prosuđivanja, bez toga da se 'raspadnemo' ili 'pobjegnemo'. Ako pojedinci nauče vještinu regulacije emocija kako u seksu, tako i u svakodnevnom životu, možda im neće biti nužno nekontroliranim seksom 'popravljati' loše osjećaje.

    O autorici

    Tanja Jurin je psihologinja, docentica na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Specijalizirala je kliničku psihologiju i stekla doktorat znanosti iz kliničke psihologije. Područjem seksualnosti bavi se istraživački, edukativno i savjetodavno. Istražuje teme seksualne želje, seksualnog zadovoljstva i dobrobiti te seksualnih smetnji i poremećaja. Osmislila je i predaje kolegij Psihologija seksualnosti. Osim nastavnog i istraživačkog angažmana, educirala se iz područja seksualne terapije te se, osim savjetovanja i terapijskog rada s osobama s psihičkim smetnjama, bavi tretmanom osoba koje traže pomoć zbog seksualnih problema. Članica je Hrvatskog društva za seksualnu terapiju.

    Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.