Disleksija najčešće označava teškoće u čitanju, pisanju, računanju, razumijevanju teksta i govora. U užem smislu riječi, taj termin označava teškoće čitanja. Disleksija je podjednako učestala i kod djevojčica i kod dječaka. Iako postoje tipični i u najvećem broju slučajeva slični simptomi, disleksija se u raznih osoba manifestira u različitim oblicima i stupnju jakosti, dok disgrafija označava teškoće u pisanju koje su gotovo dvostruko češće od teškoća u čitanju.

Iako se često mogu etiketirati kao lijena i nezainteresirana, neka djeca pokazuju objektivne teškoće u usvajanju tehnike čitanja. Što ranije prepoznavanje problema i stručno savjetovanje roditelja može uvelike pomoći djeci, ali i njihovim roditeljima u prihvaćanju problema i tretiranju samih teškoća. Rad s takvom djecom iznimno je važan, a u tome mogu pomoći i razne vježbenice, poput vježbenice 'Slikom do riječi' i 'Kad slova ne slušaju' u izdanju Mozaik knjige čije su autorice logopedice Renata Kožul, prof. i mr.sc. Nataša Šunić. 

'Prve teškoće vezane uz svladavanje čitanja i pisanja mogu se primijetiti već u prvom razredu, obično u drugom polugodištu. Tada bi djeca već trebala savladati tehniku čitanja. Treba naglasiti da se svaki oblik teškoća čitanja i pisanja ne smatra disleksijom. Dijagnoza se obično uspostavlja detaljnim testiranjem kod logopeda i psihologa, i to najčešće do trećeg razreda osnovne škole', kažu logopedice Renata Kožul i Nataša Šunić.

'Već u vrtiću možemo prepoznati djecu koja potencijalno mogu razviti teškoće čitanja i pisanja. Takva djeca obično teško razlikuju glasove (S-Š, Š-Ž, S-Z), ne uočavaju početni i/ili završni glas u riječima, teško povezuju glasove u riječi(M-I-Š = miš), imaju teškoća u praćenju slijeda (u zadacima crtanja likova u slijedu), lošije crtaju u odnosu na svoje vršnjake, zrcalno pišu slova ili imaju teškoća u zapamćivanju oblika slova, imaju lošu slušno-govornu memoriju (pamćenje pjesmica), manji opseg vokabulara, jednostavnu strukturu rečenice... Kod neke djece navedene teškoće mogu nestati, a kod druge mogu predstavljati značajne teškoće u svladavanju školskog gradiva', upozoravaju logopedice.

Kako se svoj djeci bliži razdoblje državne mature, tako će se i ona djeca s disleksijom suočiti s tim izazovom. Na pitanje prepoznaje li naše Ministarstvo disleksiju kao problem i predviđa li za takvu djecu drukčiji način provjere znanja, autorice Renata Kožul i Nataša Šunićkažu kažu: 'Postoje određeni napuci učiteljima vezano uz pripremu testova i drugih materijala namijenjenima djeci s teškoćama čitanja i pisanja. Odgovarajući font slova, boja papira i dovoljno vremena prilikom pismenog načina ocjenjivanja svakako mogu pomoći.'

Premda se djeca s disleksijom suočavaju s velikim izazovima te im je ponekad potrebno više vremena za određene zadatke, disleksija im ne predstavlja nepremostivu prepreku tijekom obrazovanja. 'Mnoge poznate osobe javno govore o svojim teškoćama u školskom periodu i na taj način pridonose informiranju javnosti o učestalosti teškoća čitanja i pisanja. Možemo izdvojiti neke uspješne ljude koji su unatoč teškoćama uspjeli ostvariti zavidne karijere: Albert Einstein, Thomas Edison, A.G. Bell, Isaac Newton, Michael Farday, Winston Churchill, Leonardo da Vinci, Pablo Picasso, Walt Disney, Magic Johnson, Muhammad Ali, Cher, Marlon Brando, Tom Cruise, Bojan Navojec, Harrison Ford, Anthony Hopkins, Agatha Christie, Hans Christian Anderson. Treba naglasiti da disleksija disleksija nije bolest. Nije vezana uz dob, obrazovanje ni inteligenciju. Naprotiv, osobe s disleksijom često su inteligentne i nadarene. Disleksija se javlja kod osoba diljem svijeta, bez obzira na kulturu i jezik, a zahvaća 10 posto populacije', naglašavaju logopedice.

- Dijete s disleksijom umara se puno brže od druge djece, ono mora upotrijebiti puno više koncentrirane pažnje da bi uopće moglo pratiti što se događa.
- Može pročitati jednu riječ na nekoliko pogrešnih načina, a da to niti ne primijeti.
- Može pročitati riječi točno, a da ne razumije što čita.
- Može jedan dan zablistati, a drugi dan biti potpuno isključeno i nesigurno.
- Može se činiti kao da ne sluša, a zapravo ima problema s pamćenjem instrukcija u nizu.
- Može se činiti lijeno, a zapravo ima probleme u organizaciji obaveza i treba mu pomoći u tome.
- Može imati teškoće s bilo kakvim simbolima i figurama (tablice, glazbeni simboli...).
- Obično ima teškoća i u učenju stranog jezika.
- Teško radi zabilješke jer ne može slušati i pisati istovremeno.
- Zbog sporog čitanja i pisanja, dijete s disleksijom je stalno u vremenskom tjesnacu.
- Može odavati dojam nespretnosti i zaboravljivosti, bez obzira koliko se trudi.
- Može iskazivati neurotske simptome ili blaže oblike poremećaja u ponašanju jer ima lošu sliku o sebi.