MITOVI I ČINJENICE

Kako se na seksualnost gleda u različitim kulturama?

04.06.2011 u 08:54

Bionic
Reading

Ljudska seksualnost složena je mješavina bioloških i fizioloških faktora, psiholoških i socioloških utjecaja te kulturnih i povijesnih tradicija. Za razumijevanje vladajućih seksualnih navika te spoznavanje mitova i činjenica potrebno je zakoraknuti u prošlost

Svijet je doista šaroliko mjesto prepuno različitosti, a kada se radi o seksu i seksualnim navikama i stavovima, situacija se znatno razlikuje od zemlje do zemlje. Na današnje stavove, mitove i činjenice u velikoj mjeri utjecale su povijesne okolnosti te, naravno, religija. Države na istočnom dijelu kugle zemaljske znatno su otvorenije što se tiče određenih seksualnih pitanja i pristupa koje zapadni svijet nije mogao prihvatiti. A činjenica da se odlučila za prihvaćanje onoga dijela koji ističe sumnjičavost spram seksualne aktivnosti opteretila je zapadnu kulturu skrivenim neprijateljstvom prema seksu koje se osporava tek u dvadesetom stoljeću, tvrde Ver L. i Bonnie Bullough, autori knjige 'Seksualni stavovi' u izdanju Naklade Ljevak

Kinezi su oduvijek smatrali seks bitnim za postizanje sklada

Što se pomnije razmatraju zapadnjački stavovi, kako tvrde autori knjige, postaje sve očitije da se dvojna narav ljudskoga bića, s tim da je seksualni aspekt izdvojen kao zao, i dalje pojavljuje u različitim oblicima. Međutim, taj dualistički pogled, kako ga je prihvatilo kršćanstvo, nije jedini mogući pristup; čak je i među antičkim narodima bilo drukčijih pogleda koji su naposljetku naveli druge kulture da stvore stavove prema seksu drukčije od naših.

Na zapadnu kulturu, barem od pojave kršćanstva, gleda se kao na kulturu negativnu prema seksu, tvrde autori knjige. Prema seksualnim aktivnostima odnosi se sa sumnjičavošću, ako ne i s neprijateljstvom. Takvi se stavovi nisu pojavili posve razvijeni s nastankom kršćanstva, nego imaju korijene u daljoj prošlosti, a temelje se na intelektualnim pretpostavkama koje bi malo tko danas prihvatio. Glavni izvor tih ideja nisu toliko Stari i Novi zavjet, koliko neka filozofska uvjerenja poganskih Grka i Rimljana. Ključ za to zapadnjačko neprijateljstvo prema seksu jest grčka dualistička misao koja je svijet razdvajala na dvije suprotne sile, opisivane kao duhovno i materijalno, ili više i niže, ili duša i tijelo. No kakvo mišljenje je vladalo i ostavilo duboke tragove na stav o seksu u drugim zemljama?

Kina
Prema kineskom pogledu, muškarci i žene čine svijet u malome (mikrokozmos), koji funkcionira isto kao svijet u velikom (makrokozmos). Spolno sjedinjenje muškarca i žene ponavljanje je šire interakcije neba i zemlje. Kinezi su oduvijek smatrali seks vrlo bitnim, posebice za postizanje sklada te sretnog i zdravog seksualnog života.

Iako je Kina, poput Zapada, prolazila kroz razdoblja veće ili manje čednosti, danas se čini jasnim da su Kinezi kao pojedinci uvijek uživali u seksu i nikad ih nije mučila krivnja koja je, kako se čini, opterećivala Zapad. Bilo je malo ograničenja što se tiče vrsta seksa u kojima pojedinac može sudjelovati. Tako u kineskoj tradiciji oralni i analni seks nikada nisu bila tabu tema.

Što se tiče masturbacije muško samozadovoljavanje nije se odobravalo zbog mogućeg gubitka esencije jing, u skladu s kineskim vjerovanjem u jing i jang. Žensko samozadovoljavanje se kroz kinesku povijest manje-više ignoriralo, no nije se ni poticalo, dok se homoseksualnost bez predrasuda tolerirala.

Zapravo, s prezirom i dubokom sumnjičavošću gledalo se samo na one ljude koji su bili u celibatu ili su se dobrovoljno sustezali od spolnog odnosa. Ukratko, stari su Kinezi, unatoč priznavanju suprotnog muškog i ženskog elementa, razvili poglede na seks posve drukčije od onih koji su prevladali na Zapadu.

Indija
Drukčije stajalište od zapadnog svijeta imali su i ljudi s Indijskog potkontinenta, gdje je prevladavao hinduistički utjecaj. Hinduistička je mitologija zapravo poučavala da je literatura o seksu božanskog podrijetla te da potječe iz zbirke cjelokupnog znanja koje je prikupio Prajapati, vrhovni bog, stvoritelj neba i zemlje.

Narodi s Indijskog potkontinenta imali su mnogo pozitivniji pogled na seks od kršćana na Zapadu, čemu svjedoče i brojni dostupni erotski klasici i vjerovanja koja su povezana s bogovima. Hinduizam, međutim, nije bio bez seksualnih zabrana, uključujući zabranu snošaja sa sestrama od iste majke i sa sinovima ili prijateljevim suprugama, kao i zabranu silovanja i snošaja sa ženom koja ima menstruaciju. Ipak, svi koji su prekršili zabrane mogli su se 'očistiti' provodeći propisana pranja.

Islam s velikim neodobravanjem gleda na ženski preljub

Seks se u hinduizmu, povrh toga što je sredstvo razmnožavanja, smatra i izvorom užitka, moći, pa čak i čarolije. Brojni priručnici često su posvećivali pažnju načinima postizanja seksualnoga užitka definiranih s muškoga stajališta, dok su žene smatrane putenim stvorenjima, prikladnom lovinom grabežljivih muškaraca. U Indiji se o vođenju ljubavi često govori kao o istančanom obliku borbe u kojemu muškarac napada, a žena se odupire, no u toj igri približavanja i povlačenja obostrano se pojačava žudnja.

U hinduizmu je bilo toliko različitih tumača značenja seksa da su se pojavljivale brojne sljedbe koje su zagovarale različita tumačenja, tako da je gotovo sve oblike seksualnog ponašanja prakticirala jedna, a izbjegavala druga sljedba.

Islam
Islam ima više dodirnih točaka s kršćanstvom i judaizmom nego s religijama Indije i Kine. Što se tiče morala, islam općenito naglašava da je izbjegavanje neumjerenosti vrlina, a to se odnosi i na pitanje seksa. Islamski seksualni moral sličan je kršćanskom. Tako se na spolni odnos između osoba koje nisu u zakonitom braku ne gleda s odobravanjem, a spolno suzdržavanje obilježje je vjernika. Preljub je grijeh, osobito za žene, a kazne su oštre, premda je prema Kuranu takva djela teško dokazati jer zahtijevaju četiri svjedoka. Mužev preljub, s druge strane, ne smatra se osobito zlim ponašanjem. Čini se da neprijateljstvo prema ženskoj nevjeri više potječe iz predodžbe o ženi kao imovini koja pripada mužu, nego iz bilo kakva neprijateljstva prema spolnom činu. Očigledno, prema riječima autora knjige, islam, kao i većina religija, dopušta dvostruka mjerila.

Razvod je još lak u islamu, barem što se tiče muža, kojemu se dopušta da se razvede od neprivlačne žene da bi se oženio privlačnijom. Osim toga, neke zabrane snošaja izvan zakonita braka mogu se izbjeći prakticiranjem mut'e, odnosno kratkoročnog braka. Masturbacija se nije posebno osuđivala u islamskim zemljama. Ustvari, neki komentatori Kurana otišli su tako daleko da su je opravdali zato što ublažava pretjeranu pohotu. U islamskoj praksi se homoseksualnost nikad nije ozbiljno kažnjavala i često se spominjala njezina raširenost među islamskim narodima.

No islam je stvorio dvojbu - dopustivši mnogoženstvo i konkubinat smanjio je broj dostupnih žena, a strogo razdvojivši muškarce i žene otežao je uspostavljanje normalnih odnosa između spolova. S obzirom na to da se na blud i preljub gledalo poprijeko, prostitucija, homoseksualnost i masturbacija su se tolerirale kao alternativni načini seksualnoga olakšanja, a s obzirom na to da je islam smatrao seks dobrim, a ne zlim, i prostitucija i homoseksualnost su cvjetali.