Frutarijanstvo, jedan od najrestriktivnijih oblika biljne prehrane, povremeno privuče pozornost zahvaljujući onima koji tvrde da godinama žive gotovo isključivo na voću te da se pritom izvrsno osjećaju.

No osobni osjećaj i nutritivna adekvatnost prehrane nisu nužno ista stvar.

Upravo smo zato o frutarijanstvu razgovarali s našom poznatom nutricionisticom Mirjanom Tonković. Zanimalo nas je može li organizam dugoročno dobiti sve što mu treba iz tako ograničenog izbora namirnica, što se događa s unosom proteina, vitamina B12, minerala i esencijalnih masnih kiselina te može li se čovjek dobro osjećati dok se u pozadini već pojavljuju nutritivni nedostaci.

Prije svega, Tonković, koja iza sebe ima godine iskustva rada sa sportašima, ali djecom, naglašava da ne postoji jedan način prehrane koji odgovara svima. Dob, tjelesna aktivnost, zdravstveno stanje i individualne potrebe trebali bi utjecati na ono što jedemo, a prije restriktivnijih režima prehrane preporučuje savjetovanje sa stručnom osobom.

Objašnjava da je najbolje prihvatiti unos različitih namirnica i da su najbolji odabir one sezonske. Jesen i zima, podsjeća, donose i pad imuniteta, a sezonske namirnice su bogate vitaminima i mineralima potrebnima za hladnije dane.

Kada vam netko kaže da već nekoliko godina jede gotovo isključivo voće i povrće te da se izvrsno osjeća, što kao nutricionistica prvo pomislite?

To nije zdravo. Svatko može odabrati neki način prehrane, ali mora se informirati o onome što tijelo dobiva ili gubi i unosi li dovoljno proteina, kao i ostalih nutrijenata. Ako netko ima višak tjelesne težine, tada može doći do razgradnje masnoće i proteina i može se smanjiti broj kilograma, ali nakon nekog vremena tijelo će pokazati manjak nutrijenata i proteina te to dugoročno može biti problem za zdravlje.

Može li čovjek doista godinama živjeti gotovo isključivo na voću i pritom osigurati organizmu sve što mu je potrebno?

Ne može jer se ne unose proteini, a oni su osnova našeg tijela, kao ni vitamini, pogotovo B12, i minerali, pa može doći do umora, anemije i gubitka snage, što dovodi do disbalansa u tijelu.

Ako netko dnevno pojede, primjerice, dva kilograma lubenice i kilogram grožđa, govorimo li još uvijek o zdravoj količini voća ili postoji trenutak u kojem i s voćem možemo pretjerati?

Svakako to nije dobro jer svaka namirnica u većoj količini može utjecati na zdravlje. Lubenica je npr. bogata vodom (oko 91 posto), ima malo kalorija (do 30 kcal), vitamine A i B te minerale magnezij i kalij, koji pomažu u regulaciji krvnog tlaka, a ima i manje količine kalcija i željeza, ali njezine veće količine opterećuje probavu, kao i svake namirnice koja se unosi u većoj količini.

Što se događa s proteinima, vitaminima i mišićima?

Često čujemo da se šećera iz voća ne trebamo bojati. Vrijedi li to bez ograničenja i što se događa kada ono čini gotovo cjelokupnu prehranu?

Ne treba se bojati ako se jede u umjerenim količinama, npr. dvije, tri voćke tijekom dana, ali veće količine fruktoze, voćnog šećera, mogu dovesti do raznih tegoba i inzulinske rezistencije, toga da stanice u tijelu slabije reagiraju na hormon inzulin i tada ga gušterača pojačano luči kako bi se održala normalna razina šećera u krvi. U prva dva, tri dana osoba se osjeća lakše i malo joj se poveća energija jer se ne opterećuje probava, ali nakon nekog vremena pokazuje se nedostatak nutrijenata i počinju tegobe te je tada potrebno prestati s takvom prehranom. Naš metabolizam nije građen samo od jedne skupine nutrijenata, već je to spektar aminokiselina koje grade proteine te potrebnih vitamina, minerala i elemenata u tragovima.

Što je kod frutarijanstva potencijalno veći problem – ono čega osoba jede jako puno ili sve ono što je potpuno izbacila iz prehrane?

Problem je jedno i drugo. Odbacivanjem ostalih namirnica tijelo će pokazati nedostatak jer razgradnjom šećera fruktoze nastaju masne kiseline i pojačava se kiselost, što može oštetiti zubnu caklinu i dovesti do raznih upala. Bitno je ono što se konzumira, kao i starosna dob, fizička aktivnost... Sve to može utjecati na probavni sustav.

Može li se osoba odlično osjećati, a istodobno razvijati nutritivni deficit?

U početnih nekoliko dana osoba se može dobro osjećati, ali nakon više dana počinju simptomi nedostatka nekih nutrijenata. Osim umora, vrtoglavice i smanjene mišićne mase, može doći do manjka esencijalnih masnih kiselina i proteina, bitnih za masu, snagu i izdržljivost.

Što bi se kod dugotrajnog frutarijanca moglo prvo naći na udaru – mišićna masa, kosti, hormoni, zubi, krvna slika ili nešto drugo?

Može doći do smanjenja mišićne mase, anemije, problema sa zubima, nedostatka kalcija i mogu se pojaviti promjene u kvaliteti kostiju... Unos veće količine fruktoze može dovesti i do naglog šoka i pada šećera u krvi, što utječe na raspoloženje te izaziva razdražljivost, stalan osjećaj gladi i nervozu.

Proteini su jedno od prvih pitanja koje se nameće na spomen ovakvog načina prehrane. Je li ih moguće dovoljno unijeti ako se ona gotovo u cijelosti temelji na voću, lisnatom povrću i povrtnim plodovima?

Proteini se razgrađuju u 22 vrste aminokiselina, od kojih su neke neurotransmiteri te djeluju na psihu, a sve aminokiseline su gradivni elementi našeg tijela. Najviše ih ima u jajima, ribi, mesu, a od povrća su najviše zastupljene u grahu, leći, zobi, grašku...

Postoje li osobe za koje bi frutarijanstvo moglo biti osobito rizično i kojima biste nedvosmisleno savjetovali da ga ne pokušavaju isprobati kao način prehrane?

Oni koji su na nekoj terapiji i piju lijekove, trudnice, dojilje, starije osobe...

Da vam sutra dođe potpuno zdrava osoba i kaže: 'Pročitala sam iskustvo onih koji se godinama hrane gotovo isključivo voćem, osjećaju se odlično i želim pokušati isto' – što biste joj odgovorili?

Može, ali ne dugo i mora se dobro informirati o posljedicama koje donosi takav način prehrane.