Muzej tim ciklusom predstavlja umjetnike koji su iz različitih razloga napustili svoju domovinu i nastavili djelovati migrirajući u različitim sredinama, no i dalje imaju vezu s matičnom sredinom, a prvi će se predstaviti, Krunoslav Stipešević, koji od 1988. živi i radi u Dusseldorfu.

U taj je grad otišao na specijalizaciju kod uglednog njemačkog umjetnika Klausa Rinkea, nakon završene Likovne akademije u Sarajevu i kratkog perioda provedenog u rodnom Osijeku, no privremeni boravak ubrzo se pretvorio u stalni, uz povremene kontakte s hrvatskom scenom.

Njegov je odlazak značio i udaljavanje od sredine u kojoj je umjetnički odrastao i njegovih uzora, ponajviše umjetnika iz slavne Gorgone, Julija Knifera, Josipa Vanište i Marijana Jevšovara.

U najavi se napominje kako su mu u Hrvatskoj neka od ranih slikarskih djela i nakon izložbi po hrvatskim muzejima i galerijama nestala, uništena ili su ih muzeji samovoljno prisvojili, a taj je dodatni emotivni procjep utjecao na autorov umjetnički koncept u nizu kasnijih radova.

Njegova izložba "Slika u zidu" u Muzeju prekinutih veza okupila je upravo takve radove i kao cjelina naglašava tranziciju autorovih emotivnih stanja kroz različite medije.

U skladu s temom Muzeja, a prema želji prvog gostujućeg umjetnika, umjesto uvriježene prakse otvorenja, cijeli ciklus „Goodbye/Auf Wiedersehn” porinut će se i najaviti na zatvaranju prve izložbe, u prisustvu umjetnika Krunoslava Stipeševića.

Iz Muzeja o svom novom ciklusu kažu da je, premda možemo govoriti o emotivnom, fizičkom i intelektualnom stanju prekida odnosno o statusu izmještanja iz matičnog životnog prostora, kulturnog i obiteljskog kruga, u radu umjetnika koje će ugostiti ipak i dalje prisutna stvarna, kao i simbolička veza s matičnom sredinom, s ljudima, s političkim i drugim okolnostima, ali izmijenjenog intenziteta i motiva.

"To se znakovito očituje u njihovim umjetničkim strategijama i konkretno u djelima", dodaju.

Po njihovim riječima, novi izložbeni program u (među)prostoru Muzeja naslanja se na misiju prikupljanja, čuvanja i izlaganja osobnih predmeta i svjedočanstava koji tematiziraju prekide ljudskih odnosa, bili oni ljubavni, prijateljski, poslovni ili politički.

Muzej prekinutih veza, osmišljen 2006. kao umjetnička instalacija autora Olinke Vištice i Dražena Grubišića, od 2010. djeluje na zagrebačkom Gornjem gradu, te sa zbirkom od nekoliko tisuća predmeta i priča iz cijelog svijeta kontinuirano bilježi više od 100 tisuća posjetitelja godišnje.

Dobitnik je nagrade EMYA Kenneth Hudson kao najodvažniji muzejski projekt u Europi 2011. i dosad je realizirao i 64 gostujuće izložbe na pet kontinenata „potvrđujući svoju univerzalnu relevantnost kroz katarzično brisanje geografskih i kulturoloških granica među posjetiteljima.”