'Polako nikuda' je hibrid dokumentarnog i igranog filma, a zamišljen je kao eksperiment u filmskoj strukturi i načinu iznošenja priče. Pokušavam dokazati da film može funkcionirati ako se razbije linearnost priče u korist izgradnje raspršene i naizgled konfuzne biografske iluzije. U konačnici rad rezultira fragmentarnošću, nelinearnošću, vremenskim i logičkim skokovima, nestabilnošću i polivalentnošću likova, o filmu kaže autor Čučić.

Film Polako nikuda svjetsku je premijeru imao na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu 2023., azijsku u Tokiju u prosincu te je nedavno započeo kino distribuciju diljem Hrvatske. Film će u veljači biti prikazan u kinima u Zagrebu, Šibeniku (17. veljače), Puli i Rijeci.

U filmu Polako nikuda primijenjen je postupak varijantne repeticije - isti događaj ispričan je dva puta za redom, samo što je drugi put izložen elaboriranije. Zajedničko objema verzijama priče su glavni junaci Oleg i Marta -  student vizualnih umjetnosti, ovisan o drogama i knjižničarka, ovisna o mnogočemu. Njihovi su portreti napravljeni kao ogledala, kada se Marta gleda u ogledalu ona ne vidi sebe već Olega i obrnuto. U njihovim avanturama izmjenjuju se epizode lutanja po susjedstvu, seksa, obećanja, pijanstva i smrti.

Krajnja namjera autora je da gledatelj kroz dvostruki portret iste osobe svjedoči vizualizaciji istovremenog dolaska smrti i ljubavi, zaključuje redatelj Čučić.

U glavnim ulogama nastupaju Katarina Arbanas i Jura Ruža, a u sporednim Ksenija Marinković, Marina Redžepović i Bojan Perić. Direktor fotografije je Marinko Marinkić, skladatelj Goran Štrbac, montažerka je Marta Bregeš, scenografi su Darwin Butković i Đorđe Jandrić, kostimograf Viktor Wolf, majstor maske Sanjin Vudrag, a dizajneri zvuka Bojan Perić, Goran Štrbac i Krešimir Šušljek. Producenti su Damir Čučić, Matko Burić i Hrvoje Selec, a film nastaje u produkciji Hrvatskog filmskog saveza.

Damir Čučić autor je više od 40 dokumentarnih, eksperimentalnih filmova i kratkometražnih igranih filmova. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih filmskih nagrada. Njegovi filmovi prikazani su na festivalima u četrdesetak zemalja s gotovo svih kontinenata i u programima niza europskih javnih televizija. Njegov dugometražni igrani prvijenac Pismo ćaći osvojio je Veliku zlatnu arenu na 59. Festivalu igranog filma u Puli 2012. godine, a Čučić je nagrađen za najbolju montažu i nagradom Breza za najboljeg debitanta. Dokumentarni film Mitch – dnevnik jednog šizofreničara nagrađen je na međunarodnom festival dokumentarnog filma FID Marseille te je prikazan na prestižnim festivalima poput Sarajevo Film Festivala i DokuFest u Prizrenu.