Ako ste mislili da James Gunn neće uspjeti nadmašiti kaos i šarm prve sezone 'Mirotvorca', prva epizoda druge sezone tu je da vas uvjeri u suprotno – i to tako da ćete se malo smijati, malo preokretati očima, a u jednom trenutku možda i osjetiti knedlu u grlu (ne, to nije od kokica).

Prvu epizodu otvara svojevrstan podsjetnik na prethodne događaje, ali u Gunnovoj verziji to nije suhoparan ‘do sada u seriji…’ nego samosvjesna zezancija na račun vlastitog DC svemira. Već tu shvatite da ovaj brod ne plovi prema ozbiljnoj, uštogljenoj superherojštini – nego prema razbarušenom koktelu apsurda i satire.

Chris Smith, naš omiljeni čovjek u kacigi koja izgleda kao golub na steroidima, ponovno je tu – i, vjerovali ili ne, čini se mrvicu… normalniji. Gunn mu je smanjio razinu otrova u replici, ali ne i količinu emotivnih rana koje vuče. I dalje je nepopravljivo nespretan u međuljudskim odnosima, i dalje ima impulse koji ga tjeraju na nasilje, ali sad mu nekako lakše povjerujemo da bi mogao postati bolji čovjek. Ili barem čovjek koji neće ubiti baš svakog tko mu se ne svidi.

No naravno, ovo je 'Mirotvorac' – i to ne nagrađivani Ramljakov dokumentarac, nego superherojska serija Jamesa Gunna, pa se ozbiljnost nikad ne zadržava predugo. Gunn i ekipa odmah nas časte scenama koje bi u nekoj ‘pristojnoj’ superherojskoj seriji bile zabranjene – od bizarnog nasilja nad životinjama (osjetljiviji gledatelji, pripremite se) do scena koje bi HBO-ov cenzor u nekom drugom životu možda preskočio. Tu su i novi likovi, neki intrigantni, neki potpuno sumanuti, ali svi pogođeni onim Gunnovim stilom koji spaja stripovski camp s prljavim realizmom.

Velika je novost što se priča ovaj put od početka igra s idejom alternativnih stvarnosti. To otvara prostor za još više apsurdnih obrata i susreta koji mirišu na ‘ovo se ne bi smjelo događati, ali evo, događa se’. Gunn to koristi kao dijete koje je dobilo novu kutiju Lego kockica – slaže i rastavlja prizore, mijenja ton iz sekunde u sekundu, a da se pritom nikad ne pogubi.

I sad – špica. Gunn je u prvoj sezoni postavio letvicu na visinu koju je teško nadmašiti: onaj apsolutno suludi, robotizirani ples svih likova u špici bio je instantni klasik, scena koju niste preskakali čak ni kad ste peti put bingeali epizode. To je bila čista gunnovska ideja – natjerati vas da gledate uvod, a da pritom zaboravite disati od smijeha.

Nova špica ide u drugom smjeru – manje apsurdnog ‘plesnog horora’, više pomaknute, teatralne elegancije, ali i dalje s istim tim osjećajem ‘ovo ne može biti uvod za superherojsku seriju… a zapravo je savršen uvod za ovu seriju’. Glazba, naravno, pogađa točno tamo gdje treba – preglasna, prenapumpana i baš zato genijalna. Gunn opet bira pjesmu koja zvuči kao da je nastala u paralelnom svemiru, gdje glam rock nikad nije umro, samo je postao još kičastiji.

John Cena i dalje je srce serije. Njegova izvedba ima onu rijetku kombinaciju fizičke komedije i dirljive ranjivosti – jedan trenutak se smijete njegovoj idiotskoj grimasi, a već sljedeći osjećate da mu stvarno nije lako u glavi. Jennifer Holland kao Harcourt dobiva više prostora i pokazuje da može iznijeti složeniji emotivni teret, ali i zveknuti šamarčinu kad treba.

Vizualno, serija i dalje izgleda raskošno – setovi su puni sitnica koje vrijedi primijetiti, a nova verzija uvodne špice lijepo potvrđuje da Gunn i dalje misli na detalje koji se možda ne tiču radnje, ali savršeno postavljaju ton.

Priča se u ovoj prvoj epizodi tek zahuktava, pa je teško procijeniti kamo će sve otići – ali početak je čvrst, zabavan i drsko samouvjeren. Gunn zna kad povući ručnu i dati nam trenutak tišine, a kad stisnuti gas do kraja i poslati nas u scenu koja izgleda kao da se netko kladio da ne može istovremeno biti i brutalna i smiješna.

Ovo je zasad vrlo dobar početak druge sezone. Nadajmo se da kvaliteta neće krenuti nizbrdo kako priča odmiče – ali poznavajući Jamesa Gunna, teško da će si dopustiti da mu se serija pretvori u mlaku juhu bez začina. Za sada – kaciga je na glavi, orao na ramenu, a publika na iglama. I tako bi moglo ostati sve do zadnje epizode.